Anđela Jovićević-Brajović: Kada izađem na scenu osjetim živog Gospoda
Muzika je jedan od najuzvišenijih darova Božijih čovjeku i put koji nas približava onoj vječnoj ljepoti i smislu života. Upravo taj dar prepoznajemo u glasu Anđele Jovićević-Brajović, operske umjetnice iz Podgorice koja svojim pjevanjem ne ostavlja ravnodušnim nikoga ko je sluša. Njena priča je put blagodati, istrajnosti, blagodarnosti i ljubavi prema umjetnosti koji pokazuju da se trud i vjera uvijek krunišu plodovima.
U emisiji Tema jutra pod nazivom „Nota života“ razgovarali smo sa Anđelom o prvim dodirima sa muzikom, preko obrazovanja i nagrada, pa do pedagoškog rada.
Anđela danas svoje znanje nesebično predaje drugima kao profesor solo pjevanja u muzičkim školama u Beranama i na Cetinju. Njen rad sa djecom, kako u školi, tako i u okviru dječijeg crkvenog hora „Mladenci“ govori o tome da muzika u Crkvi nije samo tehnika ili vještina, već prije svega molitva i uzdizanje duše ka Bogu.
,,Mene moj posao odmara i rehabilituje u svakom smislu. Tako da, izuzetno sam zahvalna Gospodu na tom daru muzike, sluha i glasa i raznoraznim darovima koji idu uz muzički dar i eto što mi je otvorio put, što imam porodicu koja me podržala svim srcem. Moram napomenuti i moje dvije sestre koje su takođe završile muzičku akademiju, sve tri smo osjetile da je to nešto za šta se vrijedi boriti, za šta vrijedi sebi odabrati za struku, nešto što ćemo cio život raditi, vjerovatno zato što je korisno, pozitivno utiče na okolinu i zato što je bogougodno. Kako se kaže ,,ko pjeva, zlo ne misli“, naša je svakodnevnica uz pjesmu mnogo lakša, sve se lakše prevazilazi. Suprug takođe voli muziku i onda smo mi jedna raspjevana porodica, izuzetno sam zahvalna i mnogo mi je bitno da naša djeca odrastaju u tom ambijentu.“ – ističe Anđela.
Na pitanje šta osjeća kada stane na scenu, ona ističe da je svaki nastup za nju jedinstven doživljaj u kojem osjeća pomoć Božiju, radost, ali i veliku odgovornost.
Anđelin životni put uči nas tome da je svaki dar Božiji poziv na trud i blagodarnost, a da umjetnost svoju punoću dostiže tek onda kada služi Bogu i čovjeku.
Nevena Marić
