Đorđe Totić: Čovek treba da prevaziđe svoj ego i dođe do sebe
Koliko je puta naše mišljenje stvarno naše?
Savremeni svijet često nas udaljava od suštinskih pitanja – ko smo, kuda idemo i šta zaista znači živjeti i biti autentičan. Upravo ta pitanja i putevi koji vode ka odgovorima nalaze se u srži književnog stvaralaštva Đorđa Totića, pisca iz Kraljeva čiji je rad obilježen dubokim filozofskim i duhovnim traganjem. Njegov roman „Svuda ćeš me pronaći“ poziva čitaoce na unutrašnje putovanje, otvarajući teme identiteta, postojanja i odnosa između materijalnog i duhovnog.
Totićev književni put oblikovao je niz ličnih iskustava i duhovnih istraživanja, te je taj životni mozaik uticao na njegov specifičan pogled na svijet u kome književnost nije samo umjetnički izraz, već i način da se čitaocu pruži prostor za preispitivanje sopstvenih vrijednosti. Njegova djela su, na neki način, poziv na dijalog – ne samo sa piscem, već i sa samim sobom. Teme koje Đorđe obrađuje – poput dileme „imati“ naspram „biti“, kao i potrage za smislom u vremenu društvenih mreža – odzvanjaju, a posebno u današnjem društvu. Umjesto da nudi gotove odgovore, pisac postavlja pitanja koja podstiču čitaoce da zastanu i razmisle, jer, kako pokazuje njegova književnost – ponekad je samo traganje već dio odgovora.
U svakom redu njegovih knjiga osjeća se težnja ka autentičnosti i iskrenosti, ne kao književnom stilu, već kao životnom stavu. Njegovo stvaralaštvo je dokaz da prava putovanja nisu uvijek ona koja pratimo na mapi, već ona tiha i unutrašnja gdje se susrećemo sa sopstvenim mislima, strahovima i nadama.
,,Ljudi često imaju pogrešnu sliku i sebe i sveta oko sebe, ne poznajemo dovoljno sami sebe i upravo kroz knjigu ja pokušavam da ljude navedem na taj put – da se malo dublje zagledaju u tu dimenziju postojanja i pokušaju da u čitavom ovom moru laži i zabluda dođu do sebe, da shvate ko su, šta su i kakva je njihova uloga ovde.“ – ukazao je Totić.
Đorđe svojim djelom nudi jednu vrstu ogledala – onog u kojem možemo vidjeti ne samo odraz sadašnjeg trenutka, već i naznake onoga što bismo mogli postati ako oslušnemo svoj unutrašnji glas.
Nevena Marić
