Katarina Šarić: „Čovek je živ onoliko koliko daje sebi mogućnosti da se razvija i širi svoje vidike“
Šta čovjeka čini ostvarenim i šta ostaje iza njega kada se sklone diplome, profesionalni uspjesi i priznanja? Može li se lični razvoj odvojiti od vrijednosti, porodice i odnosa prema drugima?
O ovim pitanjima razgovarali smo sa Katarinom Šarić, osnivačicom i predsjednicom Unije nacionalnog razvoja, afirmacije i društvenog dijaloga – UNRAD.
Po obrazovanju diplomirana pravnica, Katarina je završila Diplomatsku akademiju, a nastavila je usavršavanje na master studijama političkih nauka. Njen profesionalni put pratili su brojni programi i edukacije, dok su pravo, politika, novinarstvo, psihologija i umjetnost postali različiti putevi ka onome što je, kako je rekla, njeno traganje za razumijevanjem pojedinca i društva. Posebno mjesto u njenom životu ima stvaralaštvo. Piše poeziju i priprema prvu zbirku, a govoreći o umjetnosti, istakla je da čovjek bez nje ne može u potpunosti da uzdiže i razvija svoju dušu. Iz te potrebe za razumijevanjem čovjeka i društva nastala je i Unija nacionalnog razvoja, afirmacije i društvenog dijaloga – UNRAD, osnovana 1. avgusta 2024. godine. U prvoj godini rada organizacija je realizovala više od deset projektnih aktivnosti i kroz njih okupila više od hiljadu ljudi.
UNRAD svoje djelovanje usmjerava na afirmaciju univerzalnih vrijednosti, mentalno zdravlje mladih i podršku porodici. Šarić posebno naglašava važnost psihološke prevencije i dostupnosti podrške. Ona upozorava na izazove sa kojima se mladi suočavaju pri usklađivanju porodičnog života i karijere. Prema njenim riječima, znanje i talenat ne smiju ostati zarobljeni u okvirima ličnog ega. Pojedinac ima dužnost da svoje darove usmjeri ka opštem dobru.
„Za mene, činiti dobro i davati ljubav jeste najveći mogući trag koji može da se ostavi u životima drugih, ali i u životu zajednice“ – poručuje Šarić. Ona jasno ukazuje na to da čovjek nikada nije konačna, završena priča. Mi se konstantno mijenjamo, učimo i rastemo. Konačna vrijednost tog rasta ne mjeri se visinom do koje smo stigli, već legatom koji svjesno ostavljamo generacijama koje dolaze.
