PRAVEDNI JOV
Ova divna i istorijski potvrđena ličnost, zadivljuje svakog hrišćanina. Postavlja se pitanje, koje je jako opterećujuće među današnjim vjernicima, a ono glasi: “ Kako to da pravdenik strada?”
Jov koji je u svemu časno i pošteno i sa velikom vjerom služio Bogu, zapao je u najtežu moguću situaciju, da je čak u jednom trenutku proklinjao svoj dan rođenja.
Pravedni Jov po dopuštenju Božijem gubi svoju djecu, pa onda nakon toga i obolijeva od strašne bolesti koju je nosio ne ropćući.
Žena ga je nagovarala da prestane da vjeruje, kao da li će se još držati Boga i biti uz Njega a sve mu je oduzeo i od Njega ni traga ni glasa. Jov nju prekorijeva govoreći joj, da kada su dobra primali od Boga, kako neće primiti i zlo od Njega ako je?!
Jov čak i u svoj toj patnji, blagodari Bogu i nakon što je sahranio djecu i izgubio njvu imovinu govori čuvene riječi: “ Gospod dade, Gospod uze; da je blagosloveno ime Gospodnje”( Knj. o Jovu, 1, 21).
Jova kritikuju njegovi prijatelji, nalazeći opravdanja za njegov pad, i govoreći da je sigurno sagriješio i da ga je Bog pravedno doveo do ove situacije u kakvoj jeste. Ali Jov znajući da on nije sagriješio, već vjerujući u izbavljenje od svoga Iskupitelja nastavlja da živi i ćuti i prihvata sve kao volju Božiju. Zato mu je je Bog i lično poslao izbavljenje i Jov postaje isti kao pređašnji, Bog mu vraća imovinu i porod i njegovo zdravlje.
Poenta ove Knjige jeste trpljenje ali i vjera, kad god zapadnemo u neko iskušenje treba da kažemo kao Jov, da je živ naš Iskupitelj i kada bi nas odbacili svi i prijatelji i rodbina i bračni saputnik, mi moramo da čvrsto stojimo i da čekamo izbavljenje od Gospoda.
Nesumnjivo i zaisgurno ćemo ga i dobiti kao i pravedni Jov, njemu kojem se cio život okrenuo naopačke, ostao bez ičega, ali nije ostao bez glavnoga, a to su vjera i nada, ali i ljubav. Jov je patio što ga svi osuđuju da je kriv i zato što mu je čak žena okrenula leđa i smatrala ga maltene ludim, ali Gospod i Iskupitelj naš nikada ne ostavlja svoje vjerne, tako ni svog pravednika.
Zato je pogrešno tumačiti tuđe živote i njihove životne muke, ako neki čovjek zapadne u neku tešku situaciju mi smo tu da ga tješimo i volimo a ne da mu produbljujemo rane i to je poenta ove knjige i njena na neki način egzegeza.
Puno pouka možemo izvući iz ove knjige, ali je najbitnije da se ugledamo na pravednog Jova i da smireno čekamo dan kada će doći Iskupitelj i izbaviti nas od lukavoga (zloga).
(Nešo Kovačević)
(Autor je diplomirani teolog Srpske pravoslavne crkve i čtec drevnog hrama Svetog velikomučenika Georgija pod Goricom u Podgorici i čtec Njegovog preosveštenstva Episkopa buenosajersko-južnocentralnoameričkog g. Kirila Bojovića i administratora Mitropolije zagrebačko-ljubljanske)
