U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja sa početkom u 8 časova, U Tominu Nedjelju, Nedjelju Obnovljenja, 1. maja 2022. godine, odslužena je Sveta Liturgija, kojom je načalstvovao protojerej-stavrofor Dalibor Milaković, uz sasluženje protojereja-stavrofora Dragana Mitrovića, protojereja: Miladina Kneževića, kao i protođakona Vladimira Jaramaza i jerođakona Natanaila (Kruščića), sabrata manastira Svetog Simeona Mirotočivog na Nemanjinoj Obali u Podgorici.
Nakon pročitanog začala iz Svetog Jevanđelja, svima sabranima obratio se načalstvujući protojerej-stavrofor Dalibor Milaković.
U uvodnom dijelu pastirskog obraćanja, prota Dalibor je ukazao na činjenicu da se javljanje Gospoda po Njegovom Vaskrsenju nije dogodilo isključivo apostolima već i drugim učenicima Njegovim:
,,Današnje Jevanđelje nam govori o Vaskrsenju Gospodnjem i kako je po svom Vaskrsenju došao među svoje učenike. Međutim, nije se On samo javio svojim učenicima, apostolima, već i drugim svojim učenicima kojih je imao ne tako mali broj, ali, nisu u Jevanđelju pomenuti”.
On je pojasnio da je sumnja svojstvena paloj ljudskoj prirodi kroz sve epohe ljudske istorije i života, te da ni apostoli nisu bili imuni na sumnju:
,,Baš kako i tada tako i sada, čovjek kada sumnja traži opipljiv dokaz da bi povjerovao u nešto, tako je i sumnja bila među apostolima. Oni su bili ljudi kao i mi. Apostol Petar se tri puta odrekao Gospoda, i ako je rekao da se neće nikad odreći, ali, pokajao se i Gospod mu je vratio apostolstvo”.
U daljem obraćanju prota Dalibor je ukazao na strah od smrti, kao jedan od najprisutnijih strahova u paloj ljudskoj prirodi:
,,Dakle, ti ljudi, učenici koji su pobjegli, uplašili se, bojeći se za svoj život podlegli su onome iskosnskom u paloj ljudskoj prirodi još od praoca Adama i padanja u grijeh, a to je strah od smrti”.
,,Gospod se više puta po vaskrsenju javljao svojim učenicima. No, po promislu Božijem apostol Toma nije bio prisutan kada se Hristos javio učenicima. Ostali apostoli su mu pričali o javljanju Gospoda i da su Ga ugledali Vaskrsloga. Međutim on nije vjerovao. Nakon osam dana Gospod ponovo ulazi kroz zatvorena vrata i dolazi među učenike svoje darujući im mir i radost u Duhu Svetom, pozvavši i apostola Tomu da vidi i povjeruje da je On zaista Vaskrsao”. – besjedio je on.
Prota Dalibor je pojasnio otkud baš nevjerovanje kod Svetog apostola Tome, osvrćući se na tumačenje Svetih Otaca, koji su razlog vidjeli u tome što apostoli još nisu primili Duha Svetog, što će se dogoditi pedeset dana od Vaskrsenja Hristovog:
,,Apostol Toma vidjevši da je zaista Gospod Vaskrsao i da je među njima, povikao je pokajnički: ,,Gospod moj i Bog moj”. Nakon čega mu Gospod vraća apostolstvo i oprašta mu nevjerovanje. Svakome se može dogoditi, svakome od nas u nekom trenutku, da posumnjamo u Hristovo Vaskrsenje. Kako govore Sveti Oci Crkve, apostol Toma nije vjerovao jer još uvijek učenici nisu primili Svetog Duha, budući da će se to dogoditi pedeset dana nakon svehvalnog Vaskrsenja. To je praznik koni proslavljamo kao Pedesetnicu, rođendan Crkve Hristove”.
On je naglasio da nakon silaska Svetog Duha na apostole, oni od plašljivih ljudi koji su pobjegli postaju neustrašivi ljudi koji su bili kadri stradati mučenički za Gospoda:
,,Nakon silaska Svetog Duha na apostole, oni koji su bili plašljivi ljudi koji su pobjegli postaće neustrašivi ljudi, svaki apostol je mučenički stradao, dao svoj život naposlijetku za Hrista, osim Svetog apostola Jovana Bogoslova, koji je sve vrijeme bio uz Gospoda, a na kraju protjeran na ostrvo Patmos”.
Naposlijetku, prota Dalibor je akcentovao važnost ovog jevanđelskog začala, budući da se ono vezuje i jasno pokazuje kontinuitet i značaj apostolskog prejemstva:
,,Još jedan razlog zašto je današnje začalo pročitano iz Jevanđelja važno braćo i sestre jeste i to što nam ono svjedoči o kontinuitetu, o apostolskom prejemstvu. Dakle, od apostola koji su prenijeli vjeru Hristovu i blagodat Duha Svetoga sa sebe na svoje učenike, a ti učenici na svoje učenike – svete oce i tako dvije hiljade godina do danas – ovo predanje se prenosi što pisanim riječju, što usmenim predanjem”.
,,Kako su i sveti apostoli postali neustrašivi po silasku Duha Svetog, tako treba da znamo da i mi primamo Duha Svetoga primajući i svetu tajnu krštenja, budući da tada dobijamo pečat dara Duha Svetoga, postajemo tada pričasnici Hrista Vaskrsloga. Svetom Tajnom Pričešća i dolaskom na Svetu Liturgiju, sjedinjavajući se sa Hristom Vaskrslim, vaskrsenje se onda neprekidno obnavlja u nama. Tako postajemo svjedoci Božiji, njegovi apostoli, postajemo njegove mironosice koje su javile Njegovo Vaskrsenje”. – poručio je protojerej-stavrofor Dalibor Milaković.
Boris Musić
