Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop i Mitropolit budimljansko-nikšićki g. Metodije, na praznik Preobraženja Gospodnjeg, 19. avgusta 2025. godine, služio je Svetu arhijerejsku liturgiju u Hramu Preobraženja Gospodnjeg na Žabljaku, uz sasluženje arhimandrita Mihaila, igumana manastira Svetih arhangela u Prizrenu i sveštenstva i sveštenomonaštva Mitropolije crnogorsko-primorske i Eparhije budimljansko-nikšićke.
U prazničnom evharistijskom sabranju molitveno je učestvovao vjerni narod Žabljaka i gosti preobraženjskog sabora, sa kojima su bili i predstavnici Opštine Žabljak.
Nakon Liturgije, svečana tradicionalna Preobraženjska litija, predvođena Arhiepiskopom Metodijem, sveštenstvom i monaštvom, prošla je kroz grad Žabljak.
Po povratku u hram, blagosiljan je slavski kolač i žito i obavljeno osvećenje grožđa.
Praznik Preobraženja Gospodnjeg i hramovnu slavu arhipastirskom besjedom čestitao je Visokopreosvećeni Mitropilit Metodije.
„Srećna nam slava ovog divnog, planinskog grada, ove planine lijepe i veličanstvene i njenog podnožja svuda naokolo na sve četiri strane svijeta, svim dobrim ljudima blagoslovenim, ljudima dobre volje, smjernim i krotkim, koji idu putem Hristovim i putem svojih otaca, ova divna slava Preobraženja. Da vam kažem nešto u vezi sa ovim divnim praznikom, koji vi, zasigurno, znate, ali da se svi zajednički, ovdje, saborno, bratski i sestrinski, u ljubavi podsjetimo.
Prije ovog današnjeg dana koji proslavljamo, praznika svetog Preobraženja, na nekih sedam-osam dana, prije nego što će se Hristos pred svojim apostolima, izabranim od izabranih, preobraziti na Tavorskoj gori, negdje u Kesariji Filipovoj, kaže jevanđelist, pitao ih je tajno, daleko od straha judejskog koji su ih progonili da ih uhvate za riječ ili za neko djelo pa da ih osude, pitao ih je: Šta govore ljudi za mene? Oni slobodni od tog straha, daleko od Judeje, u dalekoj Kesariji Filipovoj, ništa im nije smetalo da ispovjede slobodno svoju vjeru, oni kažu: Jedni – da si Ilija, neki – da si Jeremija ili neki od proroka, neki – Jovan Krstitelj, ustao iz mrtvih. On kaže: A šta kažete vi, ko sam ja? Apostol Petar, prvi između svih kao i uvijek, istrčavao je i prednjačio i kad treba i kad ne treba, rekao je: Ti si Hristos, pomazanik Božji. Onda mu kaže Isus: Blažen si Simone, sine Jonin, nije ti to otkrilo ni tijelo, ni krv, odnosno tvoja priroda ljudska, ni tvoja pamet, ni rasuđivanje, nego to ti je otkrio Otac moj koji je na nebesima. Zato si blažen i od sad te zovem Petrom, kifom. Petros na grčkom znači stijena“, naveo je Arhiepiskop Metodije, ukazavši na riječi Gospodnje, upućene apostolu Petru: Na tom kamenu ću sazidati Crkvu svoju.
Mitropolit je dodaa da je Gospod učenicima svojim govorio kako će da ide u Jerusalim i da mu treba postradati, da će se, iako su bili daleko u Kesariji Filipovoj, kad se vrate u Jerusalim nastaviti progon.
„Znajte, neće prestati, jer tako treba da bude, da postradam i da budem razapet, i da umrem na krstu zbog ovoga svijeta i roda ljudskog, ali ću treći dan vaskrsnuti – stalno ih je tješio. Onda je rekao nešto divno, što je predskazalo ovaj današnji dan i slavu, rekao im je: Ovdje, među vama, imaju neki od vas koji neće smrti okusiti dok ne vide slavu Gospodnju i Carstvoo nebesko. Posle sedam dana, u osmi dan, a osam je broj punoće, punine, blagodati, ispunjenja; šest dana je Bog stvarao, a sedmi počinuo od svog stvaranja, ali osmi dan je dan nezalazne svjetlosti, to je simbol vječnog života, to je trenutak Hristovog dolaska drugog na ovaj svijet, taj osmi dan koji nastupi, a znamo da ih je sedam u nedelji, ali kad nastupi taj osmi dan, to će biti dan nezalazne svjetlosti Hristove koji nikad proći neće.
U taj osmi dan, od kad im je govorio u Kesariji Filipovoj, izabrao je trojicu: Petra, Jakova i Jovana, izabrane od izabranih, nasamo ih poveo na Tavorsku goru i tu se u svoj slavi božanskoj preobrazio, jer im je sve vrijeme govorio, tješio ih i uvjeravao da je On Sin Božji i da će vaskrsnuti, da se ne boje. I da se ne boje ovoga svijeta i njegovog zla u kome ovaj svijet leži. Preobrazio se u svjetlosti, a jevanđelist opisuje slavu Božju kao svjetlost, kao sjaj i bjelinu kakvu bjelilo ne može ubijeliti, i vidjeli su Mojsija i Iliju s Njim kako razgovaraju. To su dvije najveće tačke u domostroju našeg spasenja koje su upravljale narod na put Gospodnji, zakon Mojsijev i Ilija kao predstavnik proroka“, besjedio je Visokopreosvećeni Mitropolit.
Naveo je da Mojsije, koji je umro, predstavlja umrle, a Ilija, koji još nije umro, ni do dana današnjeg, koji se u ognjenim kolima vaznio na nebesa, i čeka se osmi dan kad će se on ponovo vratiti na zemlju da svjedoči o Hristu i Njegovoj nauci, i ubiće ga, kako kaže Sveto pismo i Otkrovenje, na ulicama velikog grada, on, po Vladičinim riječima, predstavlja one koji su živi, koji još nisu umrli i okusili smrt.
„Kad je Petar vidio, On sa prorokom Mojsijem i zakonodavcem, reče: Lijepo nam je ovdje biti, da napravimo tebi i njima dvojici sjenicu pa da nigdje odavde ne idemo, nemamo se kud dolje vraćati, nek nastavi ova blagodat i blagouhanje i ova divna atmosfera. Oblak, ne ovaj kišni koji se nadvija svaki dan nad vrhovima Durmitora, nego angelske sile kao oblak svijetli, zaklonile su i čuo se glas Oca nebeskog, koji je to što je pomislio Petar i apostoli da je Isus ravan sa Ilijom i sa Mojsijem, govori glas Očev: Ovo je Sin moj ljubljeni, koji je po mojoj volji, dakle, Bog kao ja i kao Duh Sveti, Njega slušajte. Dakle, ne više Mojsija i proroke, nego samo Njega od sad slušajte i ono što govori.
Do današnjeg dana proteže se ta riječ Hristova i do ove divne slave ovog grada. Zbog te svjetlosti preobraženjske i božanske naš narod je uvijek imao dovoljno snage da stane u odbranu svoje vjere i svoje zajednice. I ovaj hram je podignut u znak pobjede, jedne od mnogih, nad onima koji su htjeli ovdje svojom čizmom i nogom da ugase tu nebesku svjetlost koja je ove prostore obasjavala, obasjava i obasjavaće do kraja svijeta i vijeka, ako Bog da. To nisu naše riječi, to su Hristove riječi: Ni vrata pakla Crkvu nadvladati neće, ni svjetlost Njegovog vaskrsenja, do kraja svijeta i vijeka. Bog vas blagoslovio, divni ovaj praznik i slavu slavili uvijek u zdravlju i veselju zajedno sa svima svojima, a i sa onima koji više nisu sa nama, ali sa kojima ćemo se, ako Bog da, jednog dana svi sabrati u toj svjetlosti nezalaznog osmog dana“, zaključio je Mitropolit budimljansko-nikšićki g. Metodije.
Zahvalio je domaćinima slave, Opštini Žabljak, čiji predstavnici su prošle godine preuzeli obavezu da budu kumovi slave, zajedno sa svojim parohom, sveštenikom Milivojem Jovovićem, predsjednikom Opštine Radošem Žugićem i njegovim saradnicima.
„Sve koji su se ovdje okupili i u tome pomogli da nas ovako lijepo dočekaju i ugoste, da ih Bog blagoslovi i sve one koji će ubuduće preuzimati tu veliku čast, ali i obavezu kao domaćina slave na ovom blagoslovenom mjestu“, poručio je Vladika Metodije.
Sabranje je pozdravio i Ivan Popović, predsjednik SO Žabljak.
Slavsko sabranje nastavilo se pri parohijskom domu, uz trpezu ljubavi i prigodan kulturno-umjetnički program.
Tradicionalni Preobraženjski sabor na Žabljaku organizuju Eparhija budimljansko-nikšićka i Crkvena Opština Žabljak.
