Na praznik Rođenja Presvete Bogorodice, 21. Septembra 2021. godine, u Miločanima kod Nikšića, sahranjeni su zemni ostaci sluge Božjeg protojereja-stavrofora Radojice Božovića. Opijelo blaženopočivšem protojereju Radojici služio je Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije sa brojnim sveštenstvom i sveštenomonaštvom Mitropolije crnogorsko-primorske i Eparhije budimljansko-nikšićke, monasima, monahinjama i vjernim narodom.
Govoreći na opijelu blaženopočivšem protojereju Radojici, Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije, rekao je: „Ispraćajući našega dragog protu Radojicu, čuli smo danas ono što je najvažnije i o njegovoj službi i o njegovoj vjernosti Bogu i svojoj crkvi, svome narodu. Čuli smo o njegovoj ljudskoj dobroti i poštenju, krotosti, smirenosti i trpljenju, čestitosti, i lijepu riječ o njegovoj porodici, što je, hvala Bogu, i vidljivo ─ kako ga je Bog blagoslovio i u njegovom svešteničkom radu i u njegovoj porodici.“
Vladika je istakao da su se na proti Radojici ispunile riječi da je on bio dobar čovjek i domaćin i dobar otac u svome domu, te zato i dobar domaćin i učitelj u društvu u široj zajednici. „On je bio i na jednom i na drugom mjestu kako valja i za uzor svima. Meni ostaje da zablagodarim Bogu što ga je takvoga dao, da zablagodarim njemu na vjernoj i odanoj službi Bogu i crkvi SPC i Mitropoliji crnogorsko-primorskoj za punih 45 godina njegove aktivne službe“, rekao je Vladika Joanikije istakavši protinu nenametljivost i blagorodnost.
„Svima je uvijek bio oslonac i ako je bio tih i nenametljiv, blagorodan, ali takvi ljudi su najpouzdaniji. To se pokazalo na njegovom primjeru. Nikad nije nijedna žestoka riječ izašla, koliko mi znamo, iz njegovih usta, ali je svima bio i sigurnost i oslonac i dobar primjer. Naročito je važno što je svijeću pravoslavne vjere u Ulcinju razgorio i ona je svijetlila ne samo pravoslavnim vjernicima nego i svima ostalima, i on kao sveštenik je svijetlio. Svjetlost njegovog čovještva, vjere i dobrote svijetlila je svima, a to je navjeća propovjed. Primjer ličnog čestitog života“, naglasio je visokopreosvećeni Vladika.
Prota Radojica je otišavši u mirovinu, došao u svoj Nikšić, gdje je, riječima mitropolita Joanikija, imao veliku službu: „Bio je cijenjen od čitavog sveštenstva, a u gradu Nikšiću još više. On, čovjek sa velikim životnim i svešteničkim iskustvom došao je među mlade sveštenike i njegova uloga u gradu Nikšiću i njegova služba biće zapamćeni.“
„Nije naš prota otišao u penziju, nego je pred kraj žovota bio veoma aktivan i kao duhovnik i kao sveštenoslužitelj, a posebno što je bio utjeha, savjet i primjer mlađim sveštenicima i svima vjernima. Njegova sijeda sveštenička kosa i brada mnogo su značile za sve nas u gradu Nikšiću i za mene, kao episkopa nikšićkog veoma“, naglasio je Vladika Joanikije i dodao da su se svi nadali da će poživjeti još dugo godina jer je bio krepak i zdrav u pameti i hitar, ali Bog je tako odredio da ga uzme k sebi u njegovim ne tako poodmaklim godinama.
“Ono što je najvažnije ─ on je nama ostavio jedno svijetlo zavještanje, odslužio Bogu u najtežim vremnima otpadništva i bogoborstva, u vremenima kad su mnogi bili odstupili od crkve, ali on je sve podsjećao koliko je dubok korijen naše vjere i koliko je ovaj narod duboko utemeljen u crkvi“, kazao je Mitropolit, dodajući da je otac Radojica to je svjedočio smireno, ali vrlo istrajno i pouzdano. „Prosto je vjera izvirala iz njegovog srca, jer je on u svom srcu smjestio Boga života, Hrista Gospoda i nije mu trebalo da ga neko hvali i ističe jer je on imao Onoga Koji je najveća radost i najveće dostojanstvo za svakoga čovjeka, imao je u svom srcu Hrista i Gospoda, Kome danas odlazi kao vjerni sluga da se s Njim sjedini u Carstvu Božjem“, zaključio je mitropolit Joanikije u oproštajnom govoru od prote Radojice Božovića.
U ime porodice Božović, nad odrom protojereja-stavrofora Radojice Božovića, govorio je njegov sin protojerej Blažo Božović, koji je rekao da je od sve Radojičine djece, upravo on najviše vremena proveo s roditeljima. Podsjetio je prisutne na život oca Radojice, rekavši da u domu gdje je protojerej Radojica rođen možda nije bilo Jevanđelja i Svetoga Pisma, ali zasigurno se po Jevanđelju živjelo.
„Otac Radojica nije bio čovjek koji je samo volio svoje“, rekao je otac Blažo ističući njegovo milosrđe i ljubav prema ljudima ma koje vjere bili. Odlazeći sa ovoga svijeta, priča otac Blažo, otac Radojica je rekao da svima oprašta i da od svih trtaži oproštaj, utješivši ga riječima da čovjek treba da bude čovjek i u smrti.
„On je ostvarivao zajednicu u ličnosti, nije mnogo znao dogmatski, ali je to živio. Učio nas je čovjekoljublju i bogoljublju… Bog mu je dao radoznalost djeteta, i bio je dijete. Nikada se nije uzdizao i imao je mudrost starca“, kazao je otac Blažo i izrazio zahvalnost onima koji su služili i onima koji su došli da se oproste od oca Radojice, a svi sa riječima: Ostali smo bez oca.
U ime sveštenstva, od prote Radojice se oprostio protojerej-stavrofor Velimir Jovović. On je naglasio da je otac Radojica bio veliki učitelj, vaspitač i da je svojim životom svjedočio kako biti vjernik, sveštenoslužitelj, kako ispunjavati zapovjesti Hristove.
„On je kao takav poseban čovjek učio nas da u ova teška vremena živo svjedočimo te zapovijesti Hristove“, rekao je i dodao koliko je teško bilo biti mladi sveštenik u Ulcinju kada je došao na parohiju, ali su i pravoslavni vjernici i pripadnici drugih vjera, brzo doživjeli kao istinskog svjedoka, vidjevši u njemu ono što trebamo biti i za šta nas je Bog dao.
Otac Velimir je istakao da je otac Radojica zavolio Ulcinj za vječnost i da je poslednje četiri godine u Nikšiću neprestano govorio o Ulcinju. Ukazao je na to da je Vladika blagoslovio da otac Radojica ispovjeda sveštenstvo i naglasio da su sveštenici sa radošću išli na ispovijest jer je on bio pravi ispovjednik i sluga Hristov, koji je kao Hristos stavljao druge i svoju službu ispred svih.
„Dobri moj proto, hvala ti na ljubavi, hvala ti na dobroti, hvala ti na ljepoti življenja, hvala ti što si nas hrabrio, hvala ti što si uvijek bio veseo“, rekao je opraštajući se od oca Radojice.
„Protu Radojicu je krasila veselost, ljubav prema ljudima“, naglasio je Predrag Klikovac. „Išao si na trnovite staze kuda gaze samo odabrani“, naglasio je opraštajući se od duhovnog oca Ulcinjana. Ukazao je kako je samo Hristov izaslanik kao što je otac Radojica mogao da sačuva vjeru i da napravi tako skladan život sa narodima drugih vjeroispovijesti. On je podsjetio kako je otac Radojica odlično razumio i vjeru i vrijeme u kome je živio.
„Njegova vizija i blagoslov koji je prenosio, osjećaće se među nama do kraja života“, poručio je i dodao da Božiji put, po uzoru na svog oca nastavlja otac Blažo, njegov sin.
Novak Radulović, kum porodice Božović, rekao je da je prota Radojica predvodio i zastupao svoje bratstvo, da je bezrezervno bio odan svojoj crkvi pravoslavnoj, svetosavskoj, svetovasilijevskoj i svetopetrovskoj.
On se osvrnuo na život oca Radojice, koji je sa tvrde zlogorske ploče pošao Gospodnjim putevima u carski grad Prizren. „Danas kada moj nezaboravni kum odlazi u vječnost, znamo da ide onom istom Božijom stazom, prizrenskom i zlogorskom“, rekao je i dodao da je otac Radojica cio život izlazio čistog obraza pred lice ljudi, kao što i danas ide pred lice Božije.
Ličnost i veličinu oca Radojice otac Jovan Plamenac je prikazao jednim događajem iz protinog života, događajem koji je ličio na živo Jevanđelje, a koji je posvjedočio svijetlu dušu oca Radojice.
Vječan ti spomen i Carstvo nebesko, dragi oče Radojica!
Tijana Lekić / Marija Živković
