Na podgoričkom groblju Čepurci sahranjeni su zemni ostaci Ivana Radevića, jednog od šestorice srpskih mladića koje su ubijeni 14. decembra 1998. godine u terorističkom napadu u lokalu „Panda“ u Peći na Kosovu i Metohiji.
Opelo je u prisustvu rodbine u grobljanskoj crkvi Rođenja Presvete Bogorodice služio Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Amfilohije sa sveštenstvom Mitropolije crnogorsko-primorske.
Ivanovi zemni ostaci su 1998. godine sahranjeni u rodnom gradu, ali je njegova majka Milena, kojoj su albanski teroristi pola godine nakon toga događaja kidnapovali i ubili muža Bogdana, odlučila da ih prenese i sahrani u Podgorici.
Mitropolit Amfilohije je nakon opela rekao da se hrišćani razlikuju od svih ljudi na zemlji po vjeri u živoga Hrista, vaskrsloga iz mrtvih i po vjeri u vaskrsenje mrtvih.
„To znači da Crkva poštuje vječno ljudsko dostojanstvo. Zato kada pominjemo sve one koji su se upokojili od Adama do naših vremena, naročito one koji su postradali na pravdi Božjoj, mi im pjevamo – vječnaja pamjat“, rekao je Mitropolit crnogorsko-primorski.
Objasnio je da je je ljudsko pamćenje kratko, kao i sam ljudski život na zemlji.
„I bez obzira koliko voljeli one koje ispraćamo, ipak su naše pamćenje i naša ljubav proolazni i kratki. Samo oni koje Bog zapiše u svoju vječnu ljubav, vječan spomen, samo oni su istinski voljeni ljubavlju vječnom i neprolaznom“, kazao je on.
„Evo danas mi ovdje ponovo opojavasmo Radoša i Ivana, opojavamo i sjećamo se i Bogdana i svih koji su na Kosovu i Metohiji postradali od zločinačke ruke, ne samo u naše vrijeme nego kroz vjekove. Mi im pjevamo: Vječnaja pamjat – da ih Bog zapiše u knjigu svoga vječno, neprolaznoga života i u svoje vječno i neprolazno pamćenje“, kazao je Vladika Amfilohije.
Vladika je rekao da i Ivan Radević svjedoči da je naš narod – stradalni narod kroz vjekove.
„Evo već 620 godina, od kosovskog stradanja, kroz vjekove je taj narod stradao. Dobio je tu privremenu slobodu od 1912. pa tu, da kažemo do 1941. godine, jer već Drugi svjetski rat je bio porobljenje. A i ono što je bilo posle rata, nije bilo izbavljenje, nego se nastavio progon i izgon ljudi sa Kosova i Metohije započez već 1941. godine“, kazao je Vladika.
Rekao je da poslijeratna bezbožna vlast nije slušala riječ Crkve Božje o tome problemu, tako da je to na kraju dovelo do današnjeg najnovijeg stradanja našeg naroda na Kosovu i Metohiji.
„Mnogima se ni danas ne zna ni groba ni mramora. Ali jedno je siguno: svaki onaj koji je na pravdi Božjoj postradao – njega Bog pamti i on se pribrojava onim vitezovima cara Lazara i Miloša Obilića, koji su sebe žrtvovali za vječno i neprolazno ljudsko dostojanstvo znajući da je zemaljsko za malena carstvo, a da je nebesko uvijek i do vijeka“, naglasio je Mitropolit crnogorsko-primorski.
Mitropolit Amfilohije se pomolio da Bog urazumi svjetske moćnike da vrate pravdu i za naš stradalni narod na Kosovu i Metohiji.
„Da shvate dok je vremena da Bog nije u sili nego u pravdi, kao što je govorio veliki svetitelj Aleksandar Nevski. Oni misle da je Bog u sili. Ta sila danas gospodari. Međutim, pravda je ona koja drži zemlju i gradove, pravda je ona koja konačno pobjeđuje, i oni koji se žrtvuju za pravdu Božju ovdje na zemlji“, poručio je Mitropolit Amfilohije.
