Svestenik Miro Bozovic

U prilog odbrane Crkve Svetog velikomučenika Georgija u drobnjačkom selu Dubrovsko

Ime: saopstenje za javnost clanova porodice pok. svestenika mira bozovica; Opis: U prilog odbrane Crkve Svetog velikomučenika Georgija u drobnjačkom selu Dubrovsko Tip: audio/mpeg

Saopštenjem za javnost, ovih dana, obratili su se članovi najuže porodice pokojnog sveštenika Mira Božovića, rođenog i upokojenog u drobnjačkom selu Dubrovsko, koji je bio nadležni paroh u ovom kraju do šezdestih godina  prošlog vijeka. Otac Miro, pored ostalih hramova, predatih mu na staranje, brinuo je i o hramu Svetog velikomučenika Georgija u rodnom selu Dubrovsko do upokojenja 1992. godine. Sahranjen je u porti ovog svetog hrama, podignutog ljubavlju i vjerom mještana, koji su bili vjernici SPC, te su je, kao takvu, ostavili u amanet potomcima.

Nedavno je grupa nedobronamjernih ljudi pokušala da ospori vlasništvo nam ovim svetim hramom.

Prilog pripremila Senka Čolović Šumić

 

Kao najuža porodica pokojnog svještenika SPC, Mira Božovića, rođenog i upokojenog u drobnjačkom selu Dubrovsko, sa žaljenjem i nevjericom dočekasmo vijesti da je Crkva Svetog velikomučenika Georgija u našem selu Dubrovsko umjesto svetog mjesta hrišćanskog i bratskog molitvenog okupljanja, i bratskog saborovanja, postala povod za bratsku neslogu, omrazu, razdor i otimanje…

Svestenik Miro Bozovic Sa MajkomImajući u vidu da je naš pokojni otac, đed, prađed i svekar, svještenik SPC , Miro Božović, kraj drugog svjetskog rata dočekao kao nadležni paroh ove crkve, kao i većine okolnih crkava u drobnjačkom kraju; i na toj dužnosti je bio sve do početka pedesetih godina prošloga vijeka; i da je od svog penzionisanja šezdesetih godina prošlog vijeka do svog upokojenja 1992.godine o ovoj crkvi brinuo i u čijoj porti je i sahranjen, i to uz sasluženje tadašnja tri eparhijska sveštenika SPC i uz zvona koja su se tom prilikom posle više crnih decenija u selu oglasila… smatramo se među najpozvanijim da se povodom ove pometnje oglasimo i posvjedočimo i pred Bogom i pred rodom i svim ljudima da je Crkva Svetog Velikomučenika Georgija u drobnjačkom selu Dubrovsko jedino i neosporno crkva SPC, dakle crkva Eparhije Budimljansko-Nikšićke. Da nije tako, naš pokojni otac, đed, prađed i svekar, svještenik SPC, Miro Božović, otškolovan na Cetinjskoj bogosloviji SPC ne bi ni bio postavljen za paroha ove crkve u svom rodnom selu.

Dalje, u vrijeme kada je ljubavlju i vjerom mještana našeg sela ova crkva sagrađena, u našem selu su jedino Srbi živjeli, a nije bilo ni drugih vjernika osim vjernika SPC, te su oni ovu crkvu za sebe i svoje vjerske potrebe odvajajući od svoje sirotinje i sazidali, i tome je namijenili, i u amanet svima nama takvu ostavili. Ukoliko se u međuvremenu etnička, ili kakva druga struktura u selu Dubrovsko promijeni; ukoliko neki mještani ovu crkvu i vjeru više ne budu smatrali svojom, i imaju potrebu za svojim crkvenim objektom, neka sada oni tom svojom ljubavlju i vjerom sebi svoju crkvu u selu sazidaju, a ne da ulaze u sukob sa svojim i našim precima i da se otimaju za ovu prađedovsku i đedovsku muku i sirotinju…

Dalje, u vrijeme kada je sagrađena, mještani našeg sela su očigledno znali da građevinu crkve Crkvom ustrojava Episkop, po pradavno ustrojenim i neoborivim kanonima i da nikakvim prilozima niko, pa ni selo, ni car, ni bogataš, ne postaje vlasnik, ni posjednik Crkve, već jedino ktitor, dobrotvor, ili priložnik crkve. Dakle, ti naši preci su se sabrali oko te želje da imaju svoju crkvu u svom selu, prikupili su sve što su mogli i imali, sagradili, ali ona nije samim tijem postala crkva, nego su se morali obratiti nadležnom u to vrijeme crkvenom velikodostojniku.

Naravno, želimo da verujemo da u svemu ovome nema samo zla i pogubnih namjera – imamo na umu da smo mi ipak prilično zbunjeni i često dezorijentisani ljudi ovog preteškog vremena i još težih bremena, koja nas navode i zavode na razne stranputice, nedostojne našijeh najboljih predaka i na pogubnu sablazan našijem potomcima.

Još uvijek vjerujemo i nadamo se, da ćemo kao potomci onih koji su i neprijateljska groblja ustrojavali i poštovali, ovu žalosnu i sramotnu pometnju okončati i da će nas bratska i hrišćanska ljubav ponovo sabirati i okupljati u miru oko naše prađedovske crkve i prađedovskih grobova.

 

Najuža porodica pok. svještenika SPC Mira Božovića:

Milutin, Tomislav, Luka i Ljubomir Božović

sa svojim porodicama

(sa fejsbuk profila Dubrovsko Naše)