Parastosom, paljenjem svijeća i polaganjem vijenaca na spomen obilježje u Starom Gracku obilježena je 25. godišnjica od ubistva 14 srpskih žetelaca. Porodice ubijenih kažu da su nakon četvrt veka izgubili vjeru u zemaljsku pravdu i nadaju se da će počinioci odgovarati pred Gospodom.
Sveštenik Dragiša Jerenić koji je služio parastos uz sasluženje sveštenika Eparhije raško-prizrenske, istakao je da su nevini ljudi nastradili samo zato što su časno i pošteno nosili krst koji im je dat.
„Ljudi koji nastradaju idući da sakupe hleb, da hrane svoje prodice, ne mogu biti zločinci, već samo mučenici, a mi u crkvi uvek mučenike molimo da nas zastupaju pred Gospodom. Nastradali su oni najčasniji među nama, jer Bog retko dopušta zločincima da na pravdi stradaju. Na pravdi stradaju oni najbolji i oni koji su spremni da krst svoj ponesu, a ujedno i da stradaju za krst.
Malo je takvih, a svi ste svedoci da su žeteoci takvi među nama“, rekao je sveštenik.
Parastosu su prisustvovali članovi porodica stradalih, mještani Starog Gracka, predstavnici Kancelarije za KiM, kao i politički predstavnici Srba sa Kosova.
Momirka Čanković, meštanka Starog Gracka, istakla je da porodice nerado poslednjih desetak godina o tragediji govore za medije jer, kako je rekla, 25 godina nose strašan krst.
Pomoćnik direktora Kancelarije za KiM Igor Popović podsetio je da 25 godina nakon zločina počinioci i organizatori nisu pronađeni, pohapšeni i osuđeni, iako su, kako je rekao, komandanti Kfora, koji je bio zadužen za bezbednost, objavili da će prevrnuti svaki kamen na Kosovu da se pronađu ubice.
On je istakao da je tadašnji šef Unmika Bernard Kušner zločin u Starom Gracku označio kao čin „razumljive osvete Albanaca“.
Gradonačelnik Štrpca i potpredsednik Srpske liste Dalibor Jevtić istakao je da je poruka 23. jula 1999. godine, kada su ubijeni oni koji su otišli na njivu, bila vrla jasna – „da ovde nisu dobrodošli i da je neko želeo da Srba, ne samo u Starom Gracku, već širom KiM nema“.
On je podsetio da je 22. jula 2018. godine u svojstvu potpredsednika Vlade i ministra u kosovskoj vladi poslao pismo na adrese svih međunarodnih institucija, ali i onih koje su zadužene za pravosuđe na Kosovu, zahtevajući ponovno otvaranje istrage, međutim, odgovora nije bilo.
Marinko Đurić iz Udruženja „Kosmetski stradalnici“ istakao je da su14 žetelaca iz Starog Gracka postradali pred očima svetskih moćnika samo zato što su Srbi.
Na današnji dan, u ataru sela Staro Gracko, tokom žetve, ubijeni su Milovan Jovanović, Jovica i Rade Živić, Andrija Odalović, Novica, Slobodan, Mile i Momir Janićijević, Stanimir i Boško Dekić, Saša i Ljubiša Cvejić, Nikola Stojanović i Miodrag Tepsić.
Njihovo ubistvo smatra se jednim od najvećih zločina nakon sukoba na Kosovu 1999. godine, za koji niko nije odgovarao.
Sedam Albanaca bilo je pod istragom. Unmik je u oktobru 2007. godine uhapsio Mazljuma Bitićija iz sela Veliki Alaš, u blizini Starog Gracka, zbog sumnje da je učestvovao u ubistvu srpskih žetelaca, međutim, on je dva meseca kasnije pušten iz pritvora usled nedostatka dokaza.
Specijalno tužilaštvo u Prištini, zajedno sa Euleksom je 2017. godine obustavilo istragu zbog nedostatka dokaza.
Iz arhive Radija Svetigora izdvijili smo razgovore koje smo, ovim povodom, prije nekoliko godina za emisiju ,,Kosmetska kandila snimili sa Živojinom Rakočevićem i Momirkom Čanković.
Živojin Rakočević: ,,Miris djece Starog gracka“
,,Ljubica Živić je ispunila Kosovski zavjet svojim ličnim primjerom, svjedočeći da se zavjetna zemlja ne ostavlja. Ona je zadržala sedam svojih unuka u Starom Grackom, iako ubice njihovih sinova i očeva tuda prolaze. Pamtim njene riječi:
,,Podizala sam svoje unuke a niko mi suzu nije vidio”. To je jedna teška nepravda, koja se po nevinosti ljudi i po tome što je zločin istražen i što se o njemu sve zna, svrstava u najapsurdnije žrtve našeg naroda. S druge strane to su žrtve kojih se sa posebnim odnosom pijeteta i svetosti sjećamo, sa životnom nadom da će pravda dostići njihove ubice koje poznajemo“, kazao je 2020. godine za emisiju ,,Kosmetska kandila“ Radija ,,Svetigora“ Živojin Rakočević predsjednik Udruženja novinara Srbije direktor Doma kulture Gračanica.
Ljubica Živić iz sela Staro Gracko, 23 jula 1999. godine izgubila je dva sina. Otišli su da žanju žito.
Miris djece
„Brate , izađimo u polje!
Rodilo je žito,“
reče moj sin,
i odoše ona dva moja,
dva radovanja,
dvije pune kuće,
dva oznojena muža,
ona dva moja.
A ja ne volim kad toliko rodi,
kad od ratova,
kad od strahova,
oteža klas i zemlji i sebi.
(Zato nikad ne žanji u zlu,
Ono što se pri dobru sijalo.)
Pusti neka ga odnese đavo,
Neka ga pojedu ptice ,
Nemoj ga djeci u usta.
Zlo mu je pomoglo da rodi,
da te namami,
da te sačeka,
da ostanem bez ikoga.
Kad su umjesto žita,
požnjeli ona dva moja,
otišla sam u polje,
i grlila prazno klasje.
Kad su ih umjesto zlata,
donijeli u dvije plastične vreće, ništa mi nije bilo,
i ničeg nije bilo,
stala sam između ona dva moja,
između dva neba,
da poslednji put,
osjetim miris djece.
Živojin Rakočević
Momirka Čanković: 23. jul- dan koji je obilježio naše živote
Momirka Čanković, koja i danas živi u Starom Grackom tada je imala 29 godina i živo se sjeća svega što se dešavalo tog dana. Ona kaže da je taj 23. jul obilježivo njen i mnoge druge živote.
„Bilo je vrijeme žetve i pošto smo danima od britanskog Kfora tražili pratnju da uđemo na njive i da obavimo posao, a nismo je dobijali, riješili smo da se sami organizujemo. U to vrijeme su se već smjenjivali ozbiljni incidenti, bombe i napadi od strane Albanaca. Bilo je vrlo napeto. Ipak, s obzirom da smo u selu imali dva kombajna, pala je odluka da se krene u polje, ali je dogovor bio da se ne radi posle šest uveče. Ljudi su se podelili u dvije grupe, jedna je čuvala stražu, a druga je radila. U neko doba, još je bio dan, kombajni su vraćeni u selo i mislili smo da je sve gotovo i da je opasnost prošla“, prisjeća se Momirka.
Ono što je nakon toga uslijedilo neće nikada zaboraviti.
„Ispostavilo se da se nisu svi vratili u selo. Mještani Dragan Odalović i Stevan Lalić pošli su da vide šta se dešava. Na polju su zatekli traktor koji je radio i na kome su bila upaljena svetla, a pored vozila ležao je ubijeni Slobodan Janićijević. Kada su vidjeli da je mrtav, nisu išli dalje, jer je već pao mrak. Pokušali su da dobiju centralu Kfora u Lipljanu. Međutim, na centrali je radio Albanac i uporno je spuštao slušalicu. Stevan je sjeo u auto i otišao u Lipljan.
Obratio se prvoj patroli britanskog Kfora i rekao šta se desilo. Patrola je došla na naša polja i ostala u šoku“, priča Momirka.
Ni sami pripadnici Kfora nisu očekivali, vjeruje Momirka, da će vidjeti ovakve scene.
„U selu, u prvi mah, nismo znali da su svi mrtvi. Britanski pripadnici Kfora su članove porodica čija su tijela nađena na njivi odmah odveli u Dom kulture. Čitav Kfor je tada bio u panici, jer nisu znali šta ih je snašlo. Porodice su poslednje saznale šta se desilo i to tek kada je Majk Džekson, komandant Kfora, došao u selo, a to je bilo oko pola dva noću. Ti jauci i leleci bili su stravični…“, prisjeća se Momirka Čanković.
Porodice stradalih i dalje čekaju pravdu i nadaju se da će počinioci biti pronađeni. Specijalno tužilaštvo u Prištini u maju 2017. godine obustavilo je istragu o ovom zločinu.
U Starom Gracku danas živi oko 150 Srba, a prije 1999. godine bilo ih je više od 500.
Slobodanka Grdinić
