Na mjesnom groblju u Straševini, u Nikšiću, u subotu 24. jula 2021. sahranjeni su zemni ostaci prof. dr Jovana Strikovića, svjetski priznatog medicinskog stručnjaka – neuropsihijatra, rodom iz Nikšića.
Jovan Striković je rođen 1938. godine u Nikšiću, gdje je završio osnovnu školu i nadaleko čuvenu Gimnaziju. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Beogradu, specijalizirao je neuropsihijatriju, a doktorirao na temi „Psihologija u Njegoševom stvaralaštvu“. Bio je dugogodišnji direktor bolnice „Sveti Sava” u Beogradu, pisao je poeziju, prozu, uvršten je među 2.000 velikana, koji su obilježili minulo stoljeće, prema priznanju Internacionalnog biografskog centra u Kembridžu.
Pored toga što je bio istaknuti medicinski stručnjak, Striković se bavio psihološkim fenomenima u književnosti: smijehom, ludilom, samoubistvom i osvetom.
Ostao je neraskidivo vezan sa zavičajem, rodnim Kličevom, Nikšićem i Crnom Gorom, što svjedoči pišući:
„Moj kreativni duh je formiran, usmjeren i dirigovan iz kolektivne svijesti, od koje se mnogi sada užasavaju. Taj kreativni narodni duh oduvijek mi je bio putokaz u životu. Odrastao sam u najsiromašnijem dijelu Crne Gore, a to mi uopšte ne smeta – naprotiv! Toliko sam saznao u tom siromaštvu o poniznosti i bijedi bogatstva da sam se uvijek trudio, mada mi nije uspjelo, da ne postanem bogat. Jer, vidio sam koliko bogatstvo istroši čovjeka u moralnom, intelektualnom, saznajnom smislu, onda ga umrtvi, atrofira…
To što sam kreativan, to je zahvaljujući sredini u kojoj sam živio, siromaštvu iz koga sam došao i bogatstvu koje sam vidio i doživio. Jer, znate, sredstva kojima ljudi raspolažu čine ih velikim. Ali, sve što sam stvorio – stvorio sam zahvaljujući siromaštvu i sudaru ideja koje sam ponio sa kamena odakle sam došao ovamo prije četrdeset godina.”
U prisustvu članova uže porodice, rodbine i prijatelja, pred kapelom u Straševini, pročitano je oproštajno pismo kojim su se od svog prijatelja i kolege oprostili književnici. Pismo je pročitao Duško Ivanović, sestrić pokojnog prof. dr Jovana Strikovića.
„Mi danas pratimo veliku ljudsku, umnu gromadu. Jovan Striković je Crnu Goru toliko nosio u sebi. Njegova ličnost formirala se u siromaštvu, u kamenu i Jovan je uvijek govorio da je to siromaštvo uzrokovalo njegovu nesavladivu energiju. Ovaj grad i mi svi moramo biti ponosni na Jovanovo djelo. Kembrička internacionalna biografska organizacija ovog čovjeka, za vječita vremena, upisala je u dvije hiljade najumnijih ljudi na planeti. Kud će veća čast, prvo za jednu porodicu, za njegov rod, i za kraj odakle potiče ova velika ljudska gromada“, rekao je opraštajući se od uvaženog profesora Strikovića njegov dugogodišnji prijatelj i saradnik dr Blažo Zlopaša.
„Jovan je nosio Crnu Goru toliko istinski u sebi, u svojim precima, on je ulazio i analizirao dušu i biće ovog čovjeka. Uvijek se pitao odakle taj odnos i sukob u samom sebi i svom biću, jer Jovan Striković u svojoj djelatnosti je bio najsrećniji ako je čovjeka koji je bio na ivici provalije vratio iz ništa u nešto. Sva svoja razmišljanja oslanjao je na podumentu, na temelju Njegoševe filozofije, filozofskog razmišljanja i posmatranja čovjeka. Jovan je često razmišljao o usudu svog srpskog bića, zato je bio u dubokom nesaglasju sa današnjom situacijom, koja mijenja identitet naših časnih predaka i on je to nadvisivao svojom humanošću u interesu, za boljeg čovjeka“, naveo je Zlopaša.
U ime Udruženja Gornjepoljaca i ljudi iz okolnih mjesta, koji žive u Beogradu, biranim riječima obratio se i Milija Pantović, naglasivši dugogodšnju saradnju i iskreno prijateljstvo koje je imao sa prof. Strikovićem.
„Dobro sam poznavao Jovana Strikovića, od koga se moglo čuti i moralo naučiti sve ono što drugi nikad nijesu znali, i nikad nijesu umjeli dokučiti. Ovog puta smrt je izgubila i to katastrofalno, njoj pripade njegovo namučeno i trošno tijelo a nama ostade njegovo veliko i neizmjerno djelo i dugogodišnje prijateljstvo“, rekao je Pantović.
Od svog ujaka oprostila se Ranka Nikolić, sestričina pokojnog Jovana Strikovića, dok se na groblju, u ime cijele porodice, obratio Radenko Nikčević. On je zahvalio svima na riječima utjehe, pročitavši najvažnije detalje iz biografije prof. dr Jovana Strikovića.
Jovan Striković je preminuo 21. jula u Beogradu, za njim su ostali: supruga Dušica, sinovi Nikola i Miloš, ćerke Ana i Jelena.
Vječnaja pamjat i Carstvo mu nebesko.
Prilog pripremila: Senka Čolović Šumić
