Usekovanje časne glave Preteče Gospodnjega proslavljeno u hramu pod Goricom

Usekovanje časne glave Preteče Gospodnjega proslavljeno u hramu pod Goricom

Na dan kada naša Sveta Crkva proslavlja Usekovanje česne glave Svetog i slavnog Proroka i Preteče Gospodnjega – služena je Sveta Liturgija u podgoričkom hramu Svetog Đorđa.

Svetim evharistijskim sabranjem načalstvovao je protojerej stavrofor Gojko Perović uz sasluženje protojereja Mirčete Šljivančanina, protojereja stavrofora Milete Kljajevića, protojereja Jovana Radovića i đakona Ivana Crnogorčevića.

Nakon pročitanog jevanđelskog začala, slovom pouke sabranima se obratio, načalstvujući sveštenoslužitelj, Prota Perović:

,,Mnoge stvari koje nam je Gospod otkrio, otkrio nam je na taj način, da njihov završetak nećemo vidjeti ovdje, u ovome životu; nego su nam samo nagoviještene – Šta će da bude !? Jedna od tih istina, da ono što gledamo svojim očima, čiji zaplet svojim očima gledamo – nećemo u ovome životu vidjeti konačno razrešenje, jeste i ovaj sukob između zemaljske vlasti i Božije vlasti. Pogledajte kako je prošao Božiji pravednik u rukama jednoga lokalnoga vlastodržca, koji je slavio rođendan”, kazao je otac Gojko Perović.

Rekao je da sukob između zemljaske vlasti i Božije vlasti, nije počeo sa komunizmom i sa ubijanjem sveštenika i sa jamama nego da traje – od Vavilonske Kule pa naovamo.

“Svaka organizacija ljudi u ovome svijetu, koja sklanja Boga iz svoje zgrade, iz svoga preduzeća, ima isti nagon koji imaju i današnje, raznorazne po svijetu vlasti, koji hoće prosto da sklone Božije ime iz svoje agende, kako to vole političari da kažu”, kazao je on.

“Zašto je Gospod sišao i pobrkao jezike onim graditeljima Vavilonske kule ? Šta je falilo što su gradili kulu ? Kažu, baš su se svi ljudi okupili i govorili jednim jezikom. Ali vidio je Gospod, da ljudi hoće da naprave nešto svoje – a bez Njega. A nije Gospod neki inadžija ili da je ljubomoran što ga nema… Nego, nema smisla praviti kuću bez domaćina. A to je bilo kakav rad u ovome životu bez Boga”, kazao je prota Gojko.

Da Gospodnje carstvo, dodao je on, nije od ovoga svijeta, vidimo i po tome, kako prolazi i Sveti Jovan Krstitelj.

“Ne pomaže ni to što Irod  (nije to više onaj Irod Veliki koji je ubijao vitlejemsku dječicu, nego njegov sin, Irod Četvorovlasnik) zna dobro, kaže Jevanđelje, da je pravednik i bojao se Jovana, išao kod njega i slušao njegove savete. Ni to pomagalo nije… Kad je došlo stani-pani da se slučajno carska ne poreče – porekao se i posjekao Božiji čovjek”, rekao je on..

Naglasio je da je sve ovo pouka za nas, da se ne čudimo, kakva je sudbina Božije riječi i Božije svetinje u ovome vremenu.

“Pa mi nemamo skoro crkvu, počevši od ove, kada pričamo o njenoj istoriji, za koju ne moramo reći koliko se puta rušila. Mi sveštenika nemamo za koje možemo reći koliko su ljudi krstili, vjenčali, koliko su propovijedi održali – nego moramo da kažemo – kad je poginuo, ko ga je ubio”.

Objasnio je da to nije neka slučajna nesreća.

“Nego je upisano u prirodu odnosa Boga i ljudi. Ako vladar ne zna za Boga ili ako ne poštuje vjeru drugih ljudi pa ne mora on biti vjernik – ima i takvih vladara, koji kažu, da su ateisti i agnostici, ali poštuje Svetinju. Ako toga nema onda je sukob između njegove tobož vlasti za koju ne vidi da mu je  – od danas do sjutra – i Božije vlasti koja je vječna, neminovan. Taj sukob je ucrtan u nas same i naše živote. To je sukob u nama samima. Onaj grešni ja, onaj pohlepni ja, onaj kome nikad nije dosta ni pića ni hrane ni para – on mora biti posječen, da bi nešto bilo od mene. A ako hoću da se raskomotim u ovom životu, da imam vlast, pare i veze, da mi se zna za ime na sve četiri strane svijeta, da drmam ovom zemljom – e onda mora biti posječen onaj ja koji će da se moli Bogu”, objasnio je prota Perović.

Poručio je da nas ovaj praznik podsjeća da živimo u sukobu između Božije riječi i prolaznosti ovoga svijeta.

“Ii ovaj nas praznik podsjeća, pošto ne kukamo jutros, nego praznujemo – i sad ćemo da se pričestimo Vječnim Životom, zbog koga je Jovan Krstitelj postradao. Ovaj praznik nas puni nadahnućem i optimizmom, da što god se desi, prolazi, a Božija istina i Božiji blagoslov oko koga se okupljamo ostaje i jedino on pobjeđuje u vjekove vjekova”, zaključio jeotac Gojko Perović

Elza Bibić