MORAČKOME BESMRTNIKU
Januar je mjesec bio
I mraz ljuti goru steže
A topli dom Radovića
Dječjim plačem odliježe
U Moračke tvrde strane
Đe Badnjaci srpski gore
Slavilo se Badnje Veče
I pjevalo sve do zore
Sa ognjišta Badnjaci su
Prva svjetlost i toplina
Ogrijali tek rođenog
Ćirovoga malog sina
Nema dana radosnijeg
Domaćinu od Božića
A još kad mu Bog podari
Naslednika, sokolića
Na dan Hristovog rođenja
Rodio se i on isto
Zato su mu na krštenju
Nadjenuli ime Risto
Rođenjem je predodređen
Da Hristovim putem hodi
Da se bori za Krst Časni
I za život u slobodi
Duhovnu mu snagu daju
Manastiri Sveti naši
Pa odluči jednog dana
Da će da se zamonaši
Iskušenik tad je bio
Kod duhovnog Oca svoga
Kod Justina Popovića
Baš Justina Ćelijskoga
Pola svijeta obišo je
Da bi steko više znanja
Nasluš’o se i nagledo
Mnogih muka i stradanja
Ni jedno ga ne zabolje
Ko stradanje naše novo
Kad krenuše da nam otmu
Metohiju i Kosovo
A Vlada je Crne Gore
Kao da je tuđa neka
Odlučila da nam uzme
Svetinje od pamtiv’jeka
Donesoše sramni zakon
U kojemu jasno piše
Da Svetinje Pravoslavne
Ne zovu se naše više
O Vladiko, o Presveti
Da te tada bilo nije
Bog zna šta bi s nama bilo
Da ne pozva u Litije
Koliko je Pravoslavlja
Još nikada niko nije
Ovoliki narod vjerni
Predvodio u Litije
Sa tobom smo pobjedili
I Svetinje sačuvali
Ti se danas upokoji
A vjerni te narod žali
Zvone zvona Pravoslavna
Tamjan dimi, gore sv’jeće
Dobro znamo da bez smrti
Ni Vaskrsa biti neće
Zato ‘oću da zazvonim
Po starome običaju
Za spasenje duše tvoje
Da u vječnom bude raju
Kad potegoh teška zvona
Crkve naše Svetog Spasa
Ne znam da li da zaplačem
Il’ zapjevam iz sveg glasa
Od radosti i od sreće
Javlja mi se jaka želja
Da zapjevam jer dobismo
Još jednoga Svetitelja
Plače mi se jer ostasmo
Bez najboljeg među nama
Pa mi grudi tuga steže
I srce mi moje slama
Žalimo te Sveti Oče
Jer još si nam svima treb’o
Mi plačemo, ali zato
Raduje se danas nebo
Odjekuju brda naša
Jekom zvona sa zvonika
Jer u vječnost ispraćamo
Novog Božijeg Ugodnika
Na tom putu u besmrtnost
Kuda tvoja duša hita
Otac Momo Krivokapić
Čeka svog Mitropolita
Cetinjski će Sveti Petar
I s njim Jevanđelist Luka
Povesti te jer te čeka
Ispružena Bož’ja ruka
U Saboru Hristovome
Što caruje nebesima
Pokraj Patrijarha Pavla
I za tebe mjesta ima
Sveti Božiji Ugodnici
Vi koji ste Bogu bliže
Napravite malo mjesta
Još Vam jedan Svetac stiže
Tu u Carstvu nebeskome
Naših Svetih Apostola
Tebe čeka mjesto tvoje
Tu do Bož’jega Prestola
Za života zemaljskoga
Takva bješe Bož’ja volja
Ti obnovi i izgradi
Na stotine bogomolja
A monaštva i sveštenstva
Nikad nije više bilo
Hvala Bogu, hvala tebi
Što se tako dogodilo
Ti obnovi na Cetinju
Bogoslovsku školu staru
Omladinu vrati našu
Vjeri, Crkvi i Oltaru
Kad na zamlji sve završi
Bogu dušu ti si pred’o
A zemaljske grijehe naše
Oprosti nam Sveti ĐEDO
Nikad neću zaboravit
Avgustovsku noć i zoru
Susret tvoj i brata tvoga
Što predvodi Crnu Goru
Kada Zdravko Krivokapić
U zagrljaj tebi pade
To biblijska slika bješe
Tako pravi ljudi rade
Jer zagrljaj to je bio
Dvije sjede, mudre glave
Za napredak i jedinstvo
Naše Crkve i Države
A onoga tužnog dana
Kada smo te ispraćali
Da u rajske ideš vrte
Sveti Oče svi smo znali
Čitava je Crna Gora
Puna tuge, puna bola
Ispratila svog Vladiku
Do nebeskoga Prestola
Dva su Petra vaznijela se
Sad je đedo među njima
Pa od sada Crna Gora
Svoja tri Jerarha ima
S tobom su se oprostili
Svi obraza što imaše
Ali ne i Predsjednici
Države i Vlade naše
Dok si bio u postelji
Ne dođoše da te vide
To o njima sve govori
Trebalo bi da se stide
Ništa za to besmrtniče
To je odraz takve vlasti
Koja vlada trides’ ljeta
Bez obraza i bez časti
Kad je bilo stani-pani
Ljubiše ti Svetu ruku
Treb’o si im, pa dođoše
A sad ostaše za bruku
Oprostićeš ti i njima
Napad mržnje i bijesa
Nijesu znali da te tako
Podigoše u nebesa
U životu tvojem časnom
Od rođenja pa do sada
Vladala je bezgranična
Samo vjera, ljubav, nada
A poslednju tvoju želju
Njegošev Amanet davni
Ispuniće vjerni narod
Crnogorski, Pravoslavni
Kapela će vaskrsnuti
Đe je njeno bilo mjesto
Na najviši vrh Lovćena
Crnogorski to je Presto
Vjera naša u spasenje
I molitve sve su jače
Bog neka ti dušu prosti
Sveti Oče iz Morače
Iz grobnice đedo tvoje
Iznići će novo cvijeće
Pokoljenja moliće se
I voštane palit’ sv’jeće
Pjevaće se ako Bog da
,,Onamo ‘namo za brda ona“
A kosovskom Svetom zemljom
Dečanska će zvonjet’ zvona
Sveta zemlja sad pokriva
Grob kakvoga niđe nije
Don’jeta iz Jasenovca
S Kosova i Metohije
Još će Kosovka đevojka
Po Kosovu ječam žeti
Spavaj mirno i spokojno
Neumrli Oče Sveti
Mojdež 7. novembar 2020.
VELIMIR BATO VLAOVIĆ
