Praznik Sv. Velikomučenika kneza srpskog Lazara i svih svetih Srpskih mučenika – Vidovdan, proslavljen je Svetom Liturgijom u Crkvi Svetog Đorđa, pod Goricom.
Evharistijskim sabranjem načalstvovao je protojerej-stavrofor Dragan Stanišić uz sasluženje protojereja Mirčete Šljivančanina, starešine Crkve, protojereja stavrofora Milete Kljajevića, protojereja Jovana Radovića i đakona Luke Pavićevića.
Na liturgijske vozglase odgovarali su pojci ovog drevnog hrama, predvođeni porodicom Pavićević.
Nakon pročitanog jevanđelskog začala slovom pouke sabranima u hramu Gospodnjem, obratio se načalstvujući sveštenoslužitelj, prota Dragan Stanišić, podsećajući da danas slavimo spomen Svetoga Velikomučenika kneza Lazara i sve one vojske koja je na Kosovu Polju položila život svoj, za odbranu srpskoga imena.
Otac je ukazao da misao kosovskog zavjeta – znači odbrana hrišćanskoga imena, roda našega od zuluma svake vrste, još od vremena agarjanskoga. Podsećajući da je sin kneza Lazara, despot Stefan, na mermernom stubu na Kosovu, zapisao za svoga oca, – da on beše bezdan pobožnosti.
,, Kosovski zavjet potiče upravo od Vidovdana, a Vidovdan je isto što i Pedesetnica. To obilje Duha Svetoga koje počinje od svetorodne dinastije Nemanjića, nastavlja se i u našem rodu, preko kneza Lazara (koji, iako je vojevao narodom, nad njim je vojevao Duh Sveti) !“ – istakao je otac i podvukao da moleći se knezu Lazaru i sami se ispunjavamo tim Duhom Svetim, duhom Vidovdana – kako bi se sasvim sjedinili sa Bogom svojim, u Svetoj tajni pričešća.
,, Današnji dan je najveći u istoriji roda našega, koji obuhvata i prožima sve ono što smo stekli u Gospodu Bogu !“ – istakao je otac, dodavši da je hram u kome služimo star 1000 g. – što znači da smo Novozavjetni narod, narod Vidovdana, koji brani ime Hristovo !“
Prota Stanišić je ukazao da su monasi Sinaiti bili rado primani u oblasti kneza Lazara i samim tim nesumnjivo uticali na njega i na svu njegovu porodicu.
Načalstvujući sveštenoslužitelj je dodao da svi događaji od Kosovskog boja u srpskom narodu mahom su obilježeni raspećem (stradanjem), ali njih prati pobjedonosna sila Duha Božijeg.
,, Tako i oni koji smatraju da smo na Vidovdan doživjeli poraz – griješe; jer upravo Kosovski zavjet je ta riješenost i to saznanje da naš život treba da teče u smislu pobjede Duha Božijeg.
,, Slaveći svetog velikomučenika cara Lazara i svu vojsku njegovu i kasnije sve ratnike kroz vijekove mi slavimo i čuvamo Kosovski zavjet i molimo se da nad našim narodom caruje duh Vidovdana. Slavimo Vidovdan i pominjemo i naše savremenike, junake sa Košara i Paštrika. Svuda gdje se vodi borba između dobra i zla molimo se da siđe Duh Božiji i da neprijatelje prosveti i opomene da nam ne ruše hramove i narod srpski ne progone,” pojasnio je otac.
Na kraju svoga obraćanja u podgoričkom hramu – otac je poželio da taj duh Vidovdana bude uvijek živ u nama i da ga se nikada ne odreknemo.
Poslije odslužene Liturgije odslužen je parastos svim stradalim za veru i otačastvo od Kosovske bitke, do dana današnjeg.
Potom je blagosiljan i presečen slavski kolač kao i koljivo koje su verni prinijeli, u slavu i čast kosovskih junaka i svih palih vojnika i naroda Božijeg, od Vidovdana do danas.
Elza Bibić
Foto/video: Darko Radunović
