Dana 17. januara 2021. godine, kada naša Sveta Crkva molitveno proslavlja Sabor Svetih sedamdeset apostola i Svetog Jevstatija Prevlačkog i Arhiepiskopa Pećkog, Njegovo Preosveštenstvo Episkop buenosajreški i južno-centralnoamerički g.g. Kirilo, služio je Svetu arhijerejsku liturgiju u hramu Vaznesenja Gospodnjeg u Herceg Novom.
Sveta služba Božija protekla je u molitvenoj atmosferi uz pridržavanje svih mjera, propisane od strane Ministarstva Zdravlja Crne Gore, a u cilju sprječavanja virusa COVID-19.
Tokom Svete Liturgije, vjernom narodu se obratio vladika Kirilo istakavši da se nalazimo u dane kada se pripremamo za veliki praznik Bogojavljanja. Vladika je ukratko podsjetio vjerne na istorijski razvoj ovog praznika, istakavši da se: „u drevna vremena praznik Božića i Bogojavljenja nijesu slavili odvojeno, već je to bio jedan praznik, Bogojavljenje ili javljanje Boga u tijelu, u ovom svijetu. Od četvrtog vijeka pa na ovamo, razdvajaju se ta dva praznika i Božić se slavi posebno, a Bogojavljanje posebno.“ Vladika je istakao, da je život Hristov sve do početka Njegove propovjedi, bio skriven od naših očiju i On je do tada prebivao kao u nekom bezmolviju. Istovremeno sa Njim, i Sveti Jovan Krstitelj, podvizavao se u pustinji jordanskoj, pripremajući se za podvig na koji ga je Gospod pozvao.
„Gospod je pomagao svojim roditeljima u kućnim poslovima i pravednom Josifu u drvodeljskom zanatu. On je boravio u hramu sa književnicima koji su se divili Njegovoj razboritosti. I to je sve što znamo o Njegovoj mladosti. A On nam time pokazuje da treba prebivati dugo vremena učeći se, obučavajući se Svetom Pismu i Svetim knjigama, sve dok ne dođe punoća naših godina… To je i opomena nama mlađima, koji počnemo rano da smatramo da znamo sve bolje od naših starijih, od učitelja, episkopa, patrijararha, i često smo skloni da počnemo prerano da zapažamo razne nedostatke koji su po našem mišljenju nekorisni. Treba dugo vremena sebe obučavati i pripremati, a onda poći na službu na koju nas Bog i Sveta Crkva poziva“.
Osvrnuvši se i na perikopu današnjeg Svetog Jevanđelja, vladika je istakao da današnje začalo od Svetog Jevanđelista Marka, započinje upravo krštenjem Gospodnjim u Jordanu. Podsjetivši vjernike na ličnost Svetog Jovana, kome uz epitete Krstitelj i Preteča, možemo dati i epitet Bogoslov, vladika je istakao da je Sveti Jovan znao ko je Gospod Isus Hristos. Jovan propovjeda da „Ide za mnom, Onaj koji prije mene bješe“. Jovanu je dobro bilo poznato da je Isus mlađi od njega šest mjeseci, ali i ta velika Tajna, ko je Isus? Znao je Jovan da je Isus predvječni Sin, koji je u naručju Oca.
Na kraju svoje besjede, vladika je podsjetio vjernike i na ulogu svete bogojavljanske vode u našem životu. To je voda, koju mi uvijek treba da imamo u svojim domovima, i kada nismo u mogućnosti da odlazimo u sveti hram, nju pijemo prije svake hrane i pića. Govoreći o nekvarenju bogojavljenske vode, vladika se prisjetio jednog događaja: „Meni je jedan arhimandrit u Rusiji pokazao svetu vodu osvećennu 1969. godine. Ona je bila kao da ste juče otvorili bocu. Potpuno svježa. Ja sam se pred tom vodom postidio. Jer sam ja rođen 1969. godine, i ta voda, ta beslovesna tvar, sačuvala je blagodat Božiju, ostala je nepropadljiva i svježa, a ja sam se toliko nagriješio za sve ove godine od rođenja. I eto zašto sam se ja postidio pred tom vodicom “.
Na kraju Svete Liturgije, preosvećenom episkopu Kirilu, se po blagoslovu starješine hrama oca Radomira Nikčevića, obratio predsjednik C.O. gospodin Zoran Lazarević, zablagodarivši mu na dolasku u Herceg Novi. Gospodin Lazarević je u svojoj besjedi podsjetio da je Herceg Novi grad koji je i kršen i miropomazan. Kršten je na dan njegovog osnivanja, kada ga je utvrdio Herceg Stjepan, a miropomazan je onda, kada je obnovljen, nakon velikog razaranja manastira Tvrdoša. Herceg Novi je, po njegovim riječima, grad, koji je nastao na pepelu manastira Tvrdoša. I kao što vaskrsenja ne biva bez smrti, tako ni Herceg Novi vjerovatno ne bi postojao, da nije došlo do rušenja manastira Tvrdoša.
Na samom kraju besjede, on je podjsetio i to, da je Herceg Novi, jedini grad u srpskim zemljama, koji je zadobio vječnost, tako što je opjevan u „Gorskom vijencu“.
Na samom kraju Liturgije, hor hrama na Toploj, odpjevao je mnogoljepstvo dragom nam gostu, poželjevši mu na taj način, da nas uskoro ponovo posjeti i udjeli nam svojim dolaskom, svoj arhijerejski blagoslov i unese radost u srca svih vjernika.
Jovica Vukasović
