Njegovo preosveštenstvo Episkop buenosajreski i južno-centralno američki g. Kirilo danas, 27. decembra, u Nedjelju praotaca – Materice, služio je sa sveštenstvom i monaštvom Svetu arhijerejsku liturgiju u Cetinjskom manastiru
U toku Svete službe Božije Preosvećeni vladika Kirilo je miropomazao novokrštenu Ilariju, podsjećajući na riječi apostola Pavla da su svi hrišćani sveti i da treba da budu svetoga života, realno, a ne samo po imenu, i da tu blagodat krštenja, koju smo svi mi dobili, treba realizovati u našem životu. Objasnio je da nas Sveta tajna krštenja uvodi u druge Svete tajne Crkve, a da je Sveta liturgija projava istinskog Carstva Božijeg na zemlji.
“To nije nikakva ikona ili nekakvo izobraževanje, nego svetotajinskim životom svaki hrišćanin već ovdje na zemlji postaje sudionik vječnoga nebeskoga neprolaznoga Carstva Božjega. Tako je naša novokrštena sestra Ilarija danas prošla ta vrata i ušla u zajednicu svetih.”
Jedna od pripremnih nedjelja za doček jednog od najvećih i najradosnijih praznika Božića, Nedjelja praotaca posvećena je praocima iz čijeg sjemena su iznikli Josif i Djeva Marija, ali i svim onim prorocima i drugim pravednicima koji su imali tu mesijansku ideju i svojim životom pripremili put dolaska Hrista u našu prirodu i svijet.
“Među njima pominjemo i velikog proroka Danila, osobito sa tri mladića u ognjenoj pećini koji su izobrazili tajnu Svete Trojice, proroka Jonu koji je izobrazio Vaskrsenje Hristovo, a takođe i Njegovo rođenje od Djeve, prebivajući trodnevno u kitovoj utrobi. Pominjemo cara Davida koji je bio ta šibljika iz korijena Jesejeva, koji je svojim životom i dijelom, naročito psalmima, u punoći predizobrazio dolazak Hristov u tijelu…… Tu je i Mojsije koji je proveo narod kroz Crveno more. Kako apostol Petar govori, podobno tome prolasku naroda jevrejskog kroz Crveno more i mi se krštavamo i time prolazimo tu našu Pashu i prolazimo u novu obećanu zemlju, postajemo članovi Carstva”, besjedio je Preosvećeni vladika Kirilo.
Po njegovim riječima praoci su prije dolaska Hristovoga živjeli besprekornim svetim životom i znali da svi odlaze po tu sijenku smrti, ali su imali nadu u dolazak Spasitelja “ne samo na zemlju nego i Njegov silazak u ad i oslobođenje duša svih ljudi od zamke smrti u koju smo se upleli Adamovim grijehopadom”.
“Ali pored svih tih velikih ljudi, nije bilo moguće da se čovjek sam spase. Kako kaže i Spasitelj u Jevanđelju, čovjeku je to nemoguće, ali Bogu je sve moguće. I niko nije došao na Nebo osim Onaj koji siđe sa Neba – Sin čovječiji, koji nam je to i rekao kroz propovjedi svojim učenicima. Potrebno je bilo da se formira most, veza božanske i čovječanske prirode. Nemoguće je bilo da čovjek uziđe na Nebo i da se spasi osim dolaskom Spasitelja svijeta, koji je povezao božansku i čovječansku prirodu, i tom vezom, preobrazivši je, učinio nas sudionicima života vječnoga.”
Govoreći o crkveno-narodnim praznicima vezivanja – Djetinjci, Materice i Oci – vladika Kirilo je kazao da ti običaji divno tumače svu teologiju našega Spasenja. Protumačio je da se prvo vezuju djeca zato što bi bez vezivanje tog djeteta Hrista Boga, koje se rodio kao dijete, sve ostalo bilo narodski rečeno bezveze.
“On je trebao da ustanovi tu vezu božanske i čovječanske prirode, i zato mi prvo vezujemo djecu jer nam je kroz to dijete i došlo čudesno dijete koje se rodilo u Vitlejemu. Na čudesan način od Djeve Marije je došlo spasenje ovome svijetu. I zato kasnije to vezivanje, i Materica i Otaca, ima smisla jer je Bog učinio svojim ovaploćenjem i svojim domostrojem spasenje, da utroba materina ne bude više radionica smrti, kako je to govorio naš blaženopočivši Mitropolit Amfilohije”, kazao je Episkop buenosajreski i južno-centralno američki.
Tada je, kako je objasnio, utroba materina postala radionica života jer se i naša mala crkva, familija, porodica, zatim i šira crkvena zajednica, povezala sa tim kvascem vječnog života kroz svetotajinski život Crkve, naročito kroz Sveto pričešće, u kojima nam se daje Hristos u potpunosti, iz kojeg izlazi životvorna sila našega duhovnog života kojom prevazilazimo palu našu prirodu, strah i nevolje, kroz koju nam se praštaju grijehovi i dostižemo do sjedinjenja sa božanstvenom prirodom.
Sve ovo je ilustrovao i tehničkim primjerom: čovječanska priroda je nula, a božanska priroda faza, ako se ne spoje nula i faza nema struje, nema svjetlosti.
“Tako i mi moramo da shvatimo da smo bez božanske prirode, bez sjedinjenja sa Bogom u svetotajinskom životu, jedna obična nula i da se sve završava u prahu odakle je i počelo: Prah si i u prah ćeš se vratiti. Ali sjedinjenjem sa božanskom prirodom, čovječanska priroda postaje životvorna”, poručio je Preosvećeni i kao primjer naveo mošti svetih koje postaju izvor iscjeljenja od sile Božije koju su svetitelji primili i sačuvali.
Dalje je kazao da smo svi mi dobili zalog blagodati, kao i naša mala Ilarija danas, ali tu blagodat, talenat koji dobijamo od Boga, treba umnožiti kroz molitve, postove, kroz učestvovanje u svetotajinskom životu te da treba da se ugledamo na naše praoce, oce, naše svete do današnjeg dana.
“Gospod nam izobrazio i u naše dane primjer jevanđeljskog svetog života u liku našeg Mitropolita Amfilohija”, naglasio je vladika, dodavši da je u svakom vremenu moguće živjeti po Jevanđelju i da uprkos svakodnevnim obavezama treba da vrijeme posvetimo molitvi, postu… i da naročito nedjeljom treba posvetiti vrijeme Bogu.
Podsjetivši na riječi Svetog oca našega Nikolaja da je najvažnije zanimanje njegovog živote biti hrišćanin, rekao je da nam to najvažnije zanimanje donosi vječni život.
“Ako nam to donosi najveći dar, onda posvetimo tome najveću pažnju. Sve ostalo raditi je blagočestivo, pošteno je raditi i zarađivati novac, vaspitati svoju djecu i svaki pošteni posao… Međutim, sve je to sporedno, privremeno, najvažnije naše zanimanje je da budemo istinski hrišćani”, poručio je Preosvećeni vladika Kirilo, zaključujući da treba da činimo ono što su činili drevni hrišćani koji su sve ostavljali i sledovali Hristu, kao i onima prije Njega koji su sve podređivali očekivanju Spasitelja.
Svako od nas trebalo bi da se trudi da živi da dočeka prvu smrt, tako da druga smrt, naglasio je, nad njim nema vlasti, a druga smrt je opasna jer se i tijelo i duša baca u pakao
“To ćemo uspjeti ako se budemo ugledali i posledovali svetim praocima i svetim našim Božjim ljudima do današnjeg dana, jer nas do današnjeg dana Gospod posjećuje svojim svetima, a život svetitelja nije ništa drugo nego život Hristov produžen kroz vjekove, kako nas je učio prepodobni naša otac Justin Popović”, zaključio je Njegovo preosveštenstvo Episkop buenosajreski i južno-centralno američki g. Kirilo u liturgijskoj besjedi u Cetinjskom manastiru.
Vesna Dević
Jovan D. Radović
