U navečerje manastirske slave Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički g, Kirilo služio je večeras, uz sasluženje manastirske bratije, praznično bdenije u manastiru Svetih arhangela na Miholjskoj Prevlaci kod Tivta.
U toku bdenija Vladika je zamonašio poslušnike ove svete obitelji Lazara i Vladimira, davši im monaška imena Gavrilo i Vasilije.
U besjedi nakon bogosluženja Vladika Kirilo je rekao da je prva hrišćanska zajednica ideal svake naše zajednice.
“Ona je, zapravo, izobraženje Carstva nebeskoga koje čekamo i za koje se i pripremamo u ovom našem zemaljskom životu. Ta hrišćanska zajednica se kroz vjekove obnavljala i iščezavala. Ali, naročito oni koji se staraju da ostvare taj ideal prve hrišćanske zajednice svakako su monasi imanastiri. Oni se staraju da imaju jednu dušu, jedno srce, jednu misao – da im sve bude zajedničko, i radost i tuga, i sva imovina”, rekao je Episkop buenosajreski.
Kazao je da je monaštvo istinsko umiranje za ovaj svijet.
“Monasi su na zemlji, ali žive nebom. Zato, eto, i dadosmo danas jedno od imena, pošto je ovo obitelj svetoarhangelska, našem bratu – ime Gavrilo. Jer, anđelske sile, čiji praznik slavimo, one su ideal monaškoga života na zemlji”, rekao je on.
Kazao je da je čovjek nebozemno biće, sastavljeno duha i tijela.
“Ali duh, duša je ono što oživljuje. Tijelo ne pomaže ništa. I upravo je grehopad čovjeka bio u tome što je tijelo počelo da se kreće, da želi da radi mimo volje Božje, mimo volje Duha. Tu grešku pramajke Eve je ispravila Presveta Bogorodica koja je pokorila svoje tijelo Duhu i prisilila ga da radi po duhovnim zakonima i pripremila sebe za obitalište slave Božje i za ovaploćene Sina Božijega, jedinoga istinitoga Spasitelja svijeta”, kazao je Vladika Kirilo.
Radosav Rajo Vojinović
Foto: jeromonah Sava Vukajlović
