Hramovna slava u manastiru Svete Trojice u Majstorovini kod Bijelog Polja proslavnjena je Svetom Arhijejerejskom Liturgijom koj uje služio Njegovo preosveštenstvo Episkop Buenosajpreski G. Kirilo. U toku Liturgije krštena tromjesečna Natalija Konatar
U hramu Svete Trojice u Majstorovini, kod Bijelog Polja, danas, na praznik Silaska Duha Svetoga, Svetu Arhijerejsku Liturgiju je služio Njegovo preosveštenstvo Episkop Buenosajresko-južnocentralnoamerički Gospodin Kirilo, uz sasluživanje brojnog sveštenstva bjelopoljskog crkvenog namjesništva i Budimljansko –nikšićke eparhije.
Tokom Liturgije Episkop G. Kirilo je krstio tromjesečnu Nataliju Konatar, čiji je otac Sreto Konatar kum ovogodišnje slave.
Odmah poslije Liturgije, kao glavna posebnost praznika Pedesetnice, služeno je Veliko večernje sa čitanjem koljenopreklonih molitava, čime vjernici, izobražavaju jedinstvo hrišćanske vjere, pri čemu se padanje ničice tokom molitvi čini u ime Hristovog stradanja i njegove smrti, a ustajanje u ime Vaskrsenja Gospoda Isusa Hrista. Tom priliko vjernici pletu vjenčiće od trave, koje nose kući.
Poslije rezanja slavskog kolača i osvećenja žita za sve vjernike je priređena trpeza ljubavi.
Episkop Kirilo je podsjetio da je ovaj hram obnovljen i podignut zahvaljujući nekadašnjem sabratu Cetinjskog manastira, sada upokojenom arhimandritu Joanikiju, ali da su njegov put nastavila bratija na čelu sa igumanom Andromikom, čiji je trud vidljiv na svakom koraku.
On se zahvalio na blagoslovu njegovom preosveštenstvu episkopu Metodiju, i na pozivu jeromonahu Androniku.
“Okupili smo se danas da zajedno odslužimo Svetu službu Božju zajedno sa vama, u ovom drevnom nemanjićkom manastiru, u koji je sebe ugradio i naš lični prijatelj i sabrat Cetinjskog manastira, arhimadrit Joanikije, za kojeg smo se pomolili, za njegovu dušu, da ga Gospod nagradi za sve trudove i useli u svoje Nebesko Carstvo.
Njegov trud nastavljaju ovdje bratija njegova i ova svetinja polako poprima svoj pravi sjaj, kako i priliči. A nadumne tajne Crkve razum ljduski ne može da shvati. Kako može razum ljudski shvatiti da je svijet nastao iz ničega iz ništa. Kako taj razum isti može da shvati da se hljeb i vino na Svetoj Evharistiji pretvaraju u istinsku krv i tijelo Gospoda i Spasa našeg Isusa Hrista. I kako može on da shvati da Sveti Duh osvećuje vodu uvijek, i evo i naša mala Natalija je krštena tom osvećenom vodom, na koju je sišao Duh Sveti. Svi smo mi dobili zalog Duha Svetog na krštenju. Sve su to tajne koje nadilaze ljudsko rasuđivanje, to je važno da shvatimo jer je ljudski razum, koji je spojen sa ličnim egoizmom, opasna prepreka za naše duhovno napredovanje. To smo mi vidjeli u vrijeme naučno- tehnološle revolucije krajem 19., početkom i tokom 20. vijeka, pa se ona produžava i do dan danas. Ta nauka i ta tehnologija misli da je jaje pametnije od kokoške, pa misle Crkva je nešto zaostalo, o kojoj ništa ne znaju samo da ponavljaju nešto iz tih knjiga, a kao, nauka je svojim rasuđivanjem i pameću prevazišla Crkvu. Međutim, to je naravno površno razmišljanje obrazovanih, nedoučenih ljudi i osobito ljudi koji nemaju vjere niti razmišljaju o suštinskim pitanjima našeg života, da li taj veliki naučnik koji je smislio tu raketu, koja leti u kosmos, zna da će sjutra biti živ. Ne zna! Dakle, ako već nauka pretenduje da je pametnija, ona treba da kaže bar neki plan za sljedeećih 1 000 godina, znači nešto bi morala da zna, ali ta nauka, sva ta naučna dostiugnuća, kako kaže naš Petar Drugi Petrović Njegoš, to je samo “tumaranje kroz mrak ovoga svijeta”, besjedio je Episkop G. Kirilo.
On je pojasnio da nije protiv nauke, jer je i sam nekada bio naučnik, već da govori da nauka izvršava svoj cilj i svoje naznačenje ukoliko se ona pokloni Hristu, kao drevni mudraci koji su došli sa istoka.
“Oni su bili obrazovani ljudi svog vremena, na osnovu zvijezda su saznavali mnogo toga, i oni su se poklonili Hristu. Tako su i svi veliki naučnici bili duboko religionzi ljudi. Pomenimo Emanuela Kanta koji je smislio filozofski dokaz postojanja Boga, zatim našeg Nikolu Teslu i mnoge druge znamenite naučnike. Vrlo je važno u svom duhovnom razvoju ne ostlanjati se na svoj razum jer je on povrijeđen grijehom, to je razum naše pale prirode, nego se moramo oslanjatio na saborni crkveni um, kako su to i svi Sveti Oci preporučivali i naši duhovnici kako preporučuju. Mi moramo na osnovu vjere da spoznamo istinu, jer kako kažu Apostoli, „mi vjeovasmo i poznasmo da si ti Spasitelj svijeta- (za Hrista)“. Dakle, prvo vjera a onda poznanje. Bez vjere, bez tog tvrdog kamena vjere svako naše poznanje biće nesigurno, biće kao neko zidanje na pijesku, koje će razbiti prva bura i prvi talas koji naiđe. Dakle, sa vjerom i sa savjetom otvoriti se sabornom umu Crkve , kroz svog duhovnika prevazići taj svoj ograničeni egoizam, i na taj način stupiti u zajednicu Crkve koja je tijelo Gospodnje, znači ogoljenim razumom od svih stvari ovoga svijeta. Tek tada naš um, kako to objašnjava i Sveti Maksim Ispovjednik, može da se sjedini sa Bogom, i da kažemo sa Apostolom Pavlom “mi um Hristov imamo”. Ali, taj put nije lak i taj put nailazi na mnoge prepreke, i od ljudi, a naročito od neprijatelja našeg spasenja, đavola i demona, koji stalno žele da nas savrate sa puta spasenja. Znamo da ti udari nijesu naivni, a evo ovo što sam pomenuo, naš narod je pošao za praznom filozofijom ovoga svijeta, za nekakvim marsizmom, lenjinizmom, i počeo u 20. vijeku, poslije dvije hiljadugodišnje hrišćanske tradicije da ruši crkve i manastire, da ubija sveštenstvo, i da kaže da mu to više ne treba, nego kao oni su sve zaznali, ti isti koji su tada vladali i vrlo su opasne te zamke đavola, i nemojmo nikada da dozvolimo da se nešto slično ponovi”, besjedio je Episkop G. Kirilo.
On je podvukao da Crkva – Sveta Liturgija sadrži sav zakon i duhovni i materajalni.
“Nema ništa što će nauka da izmisli da Crkva to ne zna. To znajte, samo to treba da se otkrije čovjeku kroz taj smireni odnos prema sabornom Duhu Crkve. U Crkvi nam se otkrila punoća Boga tijelesno. Pa gdje ćemo mi više znanja i gdje ćeš više saznanje. Dakle, u Isusu Hristu živi punoća Boga tjelesno. On je bio među nama, On je i sada među nama, kako je to i obećao. A naročito je među nama kroz prisustvo trećeg Lica –Svetog Duha, Koji osvećuje vodu kojom smo kršteni, Koji osvećuje sve Tajne Crkve u kojima mi učestvujemo, kojima se osvećujemo i spasavamo. I ljudski razum može da dostigne velike domete, i Grčka misao je došla do do Trojične kosmologije. Kod Platona nalazimo da on kosmologiju svodi na troje , na biće, na isto, odnosno jedno, i na različtio, odnosno ono drugo, neodređeno. Međutim, kod Platona to troje nijesu Trojica, nijesu uređeni, nemaju nikakav odnos. Tek u Hrišćanstvu, u hrišćanskoj Filozofiji spasenja, kao je nazvao svoju dogmatiku prepodobni Justin Popović, nalazimo uređeni odnos tog Trojstva, odnosno nalazimo Svetu Trojicu, kako bogoslovi Sveti Grigorije Bogoslov, jedan od najvećih bogoslovnskih umova ljdudskog roda. On kaže: “ Gospod je pošao od jednoga, prešao u Dvojicu i zaustavio se u Trojicu, da ne bi u jednom bio ograničen, i da ne bi prešao u beskonačnost, On se zaustavio u Trojici. I Gospod svemogući, sveznajući, On je izašao iz Sebe, ali i rodio se iz Sebe, ali taj odnos Oca i Sina opet je savršenost, i On je isto Bog, to je Duh Sveti, jer Duh Sveti kako kažu Sveti Oci, ishodi od Oca i počiva na Sinu, ali je i On opet, savršeni odnos Svete Trojice i On je Bog. To je ta nadumna istina, ono što ne možemo shvatiti, ali evo tim nekim riječima Svetih Otaca možemo donekle opisati taj život Boga u sebi“, besjedio je on.
Ono što je za nas važnije od razmišljanja o tim nadumnim tajnama, napomenuo je Vladika, jeste život Boga u odnosu na tvar, Njegova otkrivenja nama, ono sve što je zapisano u Svetom pismu i kod Svetih Otaca.
„Pa eto, Bog kao Sveta Trojica javio se mnogo puta i u Starom zavjetu, pomenućemo samo javljanje Tri Anđela našem Praocu Avramu, koji je Praotac svih nas, i starog i novog Izrailja, koje je poslužilo znamenitom ikonopiscu Rubljovu da naslika tu njegovu čuvenu Svetu Trojicu, i koja je postala obrazac- kanon kako treba slikati Svetu Trojicu. Ali naročito nam se Bog otkriva kao Sveta Trojica u Novom zavjetu, posebno u prazniku Bogojavljenja, jer se Sin Božji javio kao Čovjek, pri Njegovom krštenju na Jordanu, kod Jovana, javio se i glas Oca, koji je rekao da je to Sin, i Duh Sveti kao golub sišao je na Njega; tako da u Novom zavjetu mnogo ubjedljivije i jače nam On govori o Svetoj Trojici. Iako je to tako bilo, iako smo realno okušali Boga, kako kaže Jovan Bogoslov, “naša filozofija nije samo da filozofiramo, mi smo vidjeli ono što opipasmo, što vidjesmo, to javljamo vama”. Tako njihovi Učenici, Apostoli, javili su nama do današnjeg dana ono što su vidjeli. Naša vjera je opitna, nije neka prazna filozofija radi filozofije. Dakle, sve ono što vidjesmo i opipasmo to javljamo“, besjedio je Vladika G. Kirilo, ističući da je, i ako je sve to tako bilo, Sveta Crkva kroz istoriju imala mnoge borbe je protiv brojnih jeresi.
