Njegovo preosveštenstvo Episkop buenosaireski i južno-centralnoamerički Kirilo, danas, 25. septembra, služio je zaupokojenu Liturgiju i opelo pored odra sluge Božijeg Slavka Krstajića, u crkvi Preobraženja Gospodnjeg na Žabljaku. Nakon Svete službe, Preosvećeni vladika se obratio okupljenima i prigodnim slovom oprostio od usnulog Slavka.
Govoreći o prazniku Odanija Roždestva Presvete Bogorodice, rekao je da nam ovaj praznik pokazuje da je čovjek najveća vrijednost u ovom svijetu, da je čovjek spoj vidljivog i nevidljivog svijeta, a Presveta Djeva je vrata kroz koja nam je ušao Spasitelj svijeta:
”Sve lakše prevazilazimo kad znamo da je Spasitelj došao i pobijedio sve naše bolesti, pa i tu najtežu bolest – smrt, i da je obećao tu pobjedu svima koji budu išli tim putem.”
Vladika Kirilo se osvrnuo na pročitano začalo o Marti i Mariji, koje su obje svetiteljke, ali se Marta više trudila da ugodi Bogu nekim zemaljskim poslovima, spremajući u kuhinji, a Marija je vrijeme posvetila sjedeći pored Hrista slušajući nauku Božiju. ”Iako je i Martino djelo veliko, ipak je Marija dobila pohvalu od Gospoda, jer je to jedino na potrebu i važno i da se to slušanje i upijanje riječi Božije ne može oduzeti od čovjeka”, rekao je.
Vladika Kirilo je zatim govorio o novoprestavljenom sluzi Božijem Slavku Krstajiću.
”Danas nas je ovdje sabrao naš voljeni brat u Hristu Slavko, koji je promijenio svijetom, ali koji je u svom životu ispunio i Marijino i Martino služenje”, rekao je i dodao da je čovjek mali univerzum i da se u nekoliko rečenica ne može opisati djelo nijednog čovjeka, a posebno Slavka koji je imao mnogogranu djelatnost.
”Ja želim da ukažem na jedan aspekt njegovog života, kako sam ga ja doživio iako nismo dugo bili zajedno. Želim da kažem da je Slavko, kao i svi istinski hrišćani, imao više rođaka, braće i sestara, iz milošte smo jedan drugog zvali burazereru, braćom, a to nije bila samo fraza, već naš istinski odnos”, kazao je i dodao da je Slavko shvatao da je ovo prebivanje naše na zemlji samo putovanje do vječnog prebivališta i zato je svojoj organizaciji dao ime ”Odigitrija”, u okviru koje se trudio da dođe na sva mjesta koja su se dotakla tog vječnog – blagodati Božije.
Vladika je rekao da mu je Slavko govorio o mnogom svojim putovanjima, a da je na nekima i sam učestvovao, te da je Slavko želio da sa svim ljudima podijeli i svima otkrije ta mjesta blagodati Božije.
”Njegovo srce je naročito vezano za ostrošku svetinju, tu je on, kao i većina nas, progledao u vjeri u razgovorima sa ocem Lazarom. Tu je bio njegov ulazak dublje u vjeru, a kasnije i kao saradnik našeg blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija, koji ga je, vjerujem, i danas primio u Carstvu nebeskome”, rekao je Preosvećeni vladika Kirilo i dodao da Presveta Bogorodica, Odigitrija, u čiji se praznik upokojio, neće prezreti njegov trud i veliki asketizam i podvig.
Episkop Kirilo je ukazao i na svijetlo porijeklo bratstva Krstajić, citirajući Njegoša, koji kaže da su vazda od krsta držali, te nije čudo što Slavko odlazi Bogu baš pred praznik Vozdvženja Časnog krsta. Vladika je naglasio da je on kod Slavka najviše cijenio to koliko je on držao do jedinstva našeg naroda,a i pravoslavnih naroda, čime se i bavio u okviru Društva jedinstva pravoslavnih naroda.
”Radio je na jedinstvu i posjećivao pravoslavne svetinje, a kao i većini našeg naroda, bilo mu je blisko slovenofilstvo i rusofilstvo”, dodao je.
Rekao je takođe da bi Mitropolit Joanikije i Episkop Metodije bili sigurno danas ovdje, ali imaju dužnost da u Beranama sačekaju Njegovu svetost Patrijarha srpskog Porfirija, a da će u svakom pogledu Slavko svima nedostajati:
”Nadamo se da ćemo se svi zajedno sa našim bratom Slavkom i duhovnim ocem Mitropolitom Amfilohijem, koji je Slavka mnogo volio i cijenio njegov rad u Crkvi, sresti u Carstvu nebeskom”, zaključio je Njegovo preosveštenstvo Episkop buenosaireski i južnocentralnoamerički Kirilo.
Tijana Lekić
