Njegovo preosveštenstvo Episkop buenosajreski i južnocentralnoamerički i administrator Mitropolije zagrebačko-ljubljanske g. Kirilo služio je Svetu liturgiju na praznik Svetog proroka Ilije Tesvićanina u Manastiru Svetog Ilije na brdu Volujica kod Bara. Sasluživali su mu namjesnik barski protojerej-stavrofor Slobodan Zeković, protojerej Aleksandar Orlandić i đakon Goran Grulović iz Eparhije sremske… Na liturgijske vozglase odgovarao je prizrenski bogoslov Nikola Zeković.
Preosvećeni Vladika u svojoj besjedi, izgovorenoj prije pričešća vjernih, govorio je o životu Svetog proroka Ilije, jednog od najvećih proroka i živih svjedoka istinitoga Boga, kako kaže Vladika, koji nas i danas podsjeća na to da nikada ne trebamo da se klanjamo idolima ovoga svijeta, nego da jedino odajemo obožavanje istinitome Bogu.
„Naša civilizacija se klanja raznim ideologijama, tehničkom napretku, televiziji, radiju, internetu, vještačkoj inteligenciji i ne znam čemu još. Nije zlo u stvarima, nego je zlo u zloupotrebi tih stvari. Dakle, ako se neka stvar upotrebljava na dobro, to je sve u redu, ali ako čovjek da povjerenje stvorenju ruku svojih, onda time on ostupa od Božijeg pokroviteljstva. Ako je čovjek danas u toku dana proveo 7 sati na internetu, na društvenim mrežama, gledao televiziju, a molio se Bogu samo pola sata ili pet minuta, ili se čak i ne sjeti da se pomoli ili prekrsti u toku dana, što to onda znači draga braćo i sestra? Znači da se taj čovjek uzda u djela ruku svojih, da tamo traži neki svoju put, neki svoj život, a neće da se obraća i da svaki dan blagodari Bogu za svaki dan što mu je Bog dao, za život koji mu je dao, za porodicu, za kuću, imanje…. Sve treba blagodariti istinitom Bogu, koji je darodavac svih dobara, a ono što je najvažnije, koji je izvor života. Zašto se obraćamo u bezvodnim bunarima, kada imamo izvor života, a to je Hristos Bog naš, koji je uvijek prisutan sa nama, naročito na ovakvim divnim sabranjima.“
Zatim se Vladika osvrnuo na proslavljanje desetogodišnjice osvećenja Manastira Svetog Ilije na Volujici. Govoreći o prvim godinama života ovog svetog hrama i samom njegovom osvećenju od strane blažonopočivšeg Mitropolita Amfilohija, on je kazao da u prvim godinama nije učestvovao u molitvenim sabranjima hrama zbog obaveza u Argentini, ali da zadnjih nekoliko godina vidi napredak ove svetinje.
„Nekada nije bilo ni puta, pa su tu ljudi sav materijal iznosili na leđima iz pristaništa, da bi sagradili ovaj hram i pokazali čvrstu vjeru i ljubav prema Bogu i Svetom proroku Iliji Danas imamo čak i asfaltni put, i možemo doći do ove gore Svetog Ilije, gore preobraženja, da bismo i mi svoju dušu očistili od grijeha, preobrazili se učestvovanjem u zajedničkoj molitvi. Mi se zajednički spasavamo, treba da pomažemo jedni druge, da živimo u ljubavi i da idemo putem Hristovim, kako nas na to uči i Sveti prorok Ilija.“
Na kraju je Preosvećeni Vladika poželio srećnu slavu monahinjama Mariji i Marti, svim parohijanima i svim svečarima.
Po završetku Svete liturgije pristupilo se osvećenju slavskog kolača i slavskog žita koje su ove godine, u svoje ime i u ime svojih porodica, a u slavu Boga i u čast Svetog Ilije, prinjeli kumovi slave Miško Jovićević i Srđan Vlahović. Slavu su za iduću godinu preuzeli Veselin Drašković i Nikola Kovačević.
Otac Slobodan se na kraju obratio vjernom narodu, zablagodarivši Bogu na, kako je rekao, ovako lijepom sabranju. On se osvrnuo na istorijat ovog hrama od njegovih najranijih dana, pa sve do danas, kada se može asfalnim putem stiću u ovu svetinju. Zahvalio se svima koji su učestvovali u izgradnji, izvinjavajući se ako nekoga preskoči, jer kako kaže, niko od donatora, niti onih koji su pomagali, neće biti zaboravljen pred prestolom Gospodnjim.
„Ono što posebno moramo istaći i mislim da je to nekako i Gospodu i Svetom Iliji bio najugodniji dar ovoj svetinji, jeste velika žrtva i ljubav naše djece, polaznika škole vjeronauke iz Bara na čelu sa njihovom učiteljicom popadijom Slavicom Orlandić. Oni su početkom ove godine oko Božića pripremili jedan Božićni bazar i predhodnih mjesec-dva dana pripremali svoje ručne radove i razne ukrase povodom Božićnih praznika, i to su u sedmici oko Roždestva Hristovog prodavali u Sabornom hramu. I oni su od toga svoga rukodjelja skupili 8000 evra. I taj su svoj dar donijeli ovdje sestrama u manastiru, i on je ugrađen u ovaj put koji nas dovodi do ove svetinje.“
Sestre iz manastira su na kraju podijelile prigodne poklone donatorima.
Sabranje je nastavljeno u porti hrama.
Tekst/foto: Dejan Vukić
