Njegovo preosveštenstvo izabrani Episkop budimljansko-nikšićki g. Metodije služio je jutros, uz sasluženje sveštenstva i sveštenomonaštva i molitveno učešće sabranog vjernog naroda, povodom hramovske slave, Svetu arhijerejsku liturgiju u crkvi posvećenoj Svetim apostolima Petru i Pavlu u Bijelom Polju.
Nakon pročitanog jevanđelskog začala Preosvećeni Vladika Metodije je sabranima čestitao Petrovdan i hramovsku slavu bjelopoljske Svetinje i poučio ih riječima liturgijske propovijedi:
Draga braćo i sestre, divna djeco Božija, srećna vam slava i današnji veliki praznik, slava ove divne i veličanstvene svetinje. Da nam se ponovo i nanovo Bog javi u Svetoj Evharistiji, u Svetim tajnama Hristovim. Da se sjetimo na prvom mjestu Hrista Boga našega, i svih onih preko kojih nam se Gospod javio, a danas i proslavaljamo prve među njima Petra i Pavla i sve ostale koji su poslije njih došli, prejemnike naše, preko kojih je ta zlatna nit vjere dospjela do nas, koju smo primili i koju smo dužni da predamo narednim generacijama.
Sveto Jevanđelje je počelo rođenjem Svetog Jovana Krstitelja. Taj praznik smo proslavili prije pet dana, i on predstavlja jedan od prvih jevanđelskih događaja. Tako i upokojenje Svetih apostola Petra i Pavla, koji se zajedno danas proslavalju a koji su i isto vrijeme otišli ka Hristu, je poslednji događaj Jevanđelja Hristovog. Prisjetimo se samo prvog susreta Petra i Isusa. Isusa iz Nazareta koji se tek tada pojavio među judejskim narodom, počevši da propovijeda u svojoj tridesetoj godini. I došao je na obale Galijejskog mora koje još nazivaju i jezerom jer je u njemu slatka voda a morem su ga nazivali zbog njegovog prostranstva. I kada je Isus došao na obale da propovijeda narodu koji se okupio oko njega vidjevši lađe koje su bile blizu obale on je ušao u lađu, jer se narod tiskao oko njega. Bilo je tijesno, nisu mogli svi da ga čuju, pa se na jednu od tih lađa Isus uspeo i rekao lađaru da malo odmakne od obale da bi nastavio da propovijeda. Ta lađa u koju je ušao bila je Petrova lađa. A čovjek koji je bio tu i slušao ga je bio Simon Jonin, potonji Petar. I kada je čuo riječi Hristove jevanđelske, božanske, za koje su čak i oni koje su judejski prvosveštenici poslali da špijuniraju Isusa, rekli prvosveštenicima i sinedrionu da takvu riječ i takvu silu još nikada nisu čuli. Te riječi je slušao Simon Jonin. Bile su to nesvakidašnje, božanske riječi pune blagodati i sile. Dok je slušao riječi Gospodnje duša Svetog Petra se preobražavala. Kada je Isus završio propovijed okrenuo se Simonu Joninom i rekao mu da otisne lađu još dalje u dubinu i da baci mreže. Petar mu je rekao Gospode, mi smo cijelu noć lovili. Ovim poslom se bavimo cijelog života. Mi od ovoga živimo, i nismo ništa ulovili, i dobro znamo da ribe nema. Ali po tvojoj riječi učinićemo to i bacićemo mreže. Učinivši to ribari su napunili mreže. Toliko su se mreže preispunile ribom, kako kaže Jevanđeska priča, da su počele da se cijepaju. Ribari prosti ljudi koji su sve to gledali znali su da je to preveliko čudo Božije. Simon Jonin je tada pao na koljena pred Isusom i rekao: Izađi i idi od mene jer sam ja grešan čovjek. To je ono što svi mi pomislimo kada se sa Hristom sretnemo, kao što smo se srećemo u Svetoj Evharistiji, pričestivši se Tijelom i Krvlju Njegovom. Najprije pomislimo i budemo svjesni, otkrije nam se u cijelom svom obliku i formi naša nedostojnost i grešnost. Što smo bliže Hristu, to smo više svjesni svoje nedostojnosti i grešnosti. I to je isto jedna od poruka ovog praznika. Ali ne samo to. Petar je krenuo za Isusom, ostavivši čak i svoju najužu porodicu. On po svom karakteru bio među učenicima Hristovim. I kada su poslije mnogo progona i prijetnji tadašnjih religijskih prvaka u Jedeji, apostoli bili u strahu od progona, Isus ih je okupio daleko od Jerusalima i Judeje i poveo na jedno mjesto, da bi se osjećali sigurnije. Tada ih je upitao: Šta kažu ljudi ko sam ja? Da bi mogli slobodno da kažu šta su čuli na tom pustom mjestu udaljenom od onoga mjesta gdje im je prijetila opasnost i progon.
Neki su rekli da si Ilija, jedan od proroka, neki da si Jovan Krstitelj koji je ustao iz mrtvih, odgovorili su apostoli ono što su čuli od naroda. A Gospod ih upita: A šta vi mislite, ko sam ja.
I tada, prvi među njima apostol Simon Jonin reče: Ti si Hristos, ti si Sin Božji. A Gospod misleći na tu njegovu vjeru i ispovijedanje reče: Ti si Petar, davši mu tako novo ime, jer je blagodat Božja i ispovijedanje Hrista toliko preobrazila njegovu dušu da je on postao potpuno novi čovjek kao što mi postajemo novi ljudi Svetim krštenjem, prvom među Svetim tajnama, umnožavajući i kroz ostale Svete tajnama, blagodat Božju. Hristos je rekao Petru da će to njegovo stanje i blagodatno ispovijedanje biti stijena i kamen na kojoj će cijelu Crkvu sazidati, i vrata ada neće joj nauditi do kraja istorije. Ali budući samo čovjek Petar je, kao i svi mi, proživio sve one faze koje proživi svako do nas koji se rodi i uđe u matricu života. On je iskusio i slabost ljudsku i kučavičluk, kada se odrekao tri puta Isusa u poslednjim danima Njegovim. Kada je Hristos vaskrsao i opet se javio na moru svojim učenicima, on ga je vratio u dostojastvo i apostolstvo pitajući ga samo jedno, ne zašto si me se odrekao, ne zar te nisam tri godine učio i poučavao i utvrđivao u toj tvojoj vjeri. Samo ga je pitao: Petre, da li me voliš? Petar Mu je tri puta potvrdio da ga voli i da on to zna. I Gospod ga je vratio u apostolstvo. Do tada ga je oslovljavao starim imenom: Simone Jonin, a kada je ispovijedao ljubav prema Hristu i kada se vratio u dostojanstvo onda ga je Gospod ponovo oslovio sa Petre.
Mi smo danas, na Svetoj Liturgiji pročitali jednu molitvu, koja se nekad čita na glas a nekad poluglasno, u kojoj se sveštenik obraća Bogu Ocu i kaže: Ti koji si nas priveo iz nebića u biće, i kada smo otpali ponovo si nas podigao i učinio si sve da bi nas uzveo i darovao nam Carsvo tvoje buduće. Ljubav nikad ne odustaje i uvijek ide do kraja. I kao što Hristos nikad nije odustao od Petra niti od bilo kojeg svog učenika, tako nije odustao ni od jedne duše koju pušta u ovu matricu života, uvodi iz nebića u biće i cjeliva, imajući povjerenje u nju i nikada do kraja ne odustaje od nje jer je voli, jer ljubav nikad ne odustaje. Ljubav izgoni strah napolje. To su pokazale svi ovi protekli dani, mjeseci i godine, koje smo svi mi ovdje iskusili na svojoj koži. Da se samo istinska ljubav ne boji, i da nikada ne odustaje, da ide do kraja i da na kraju ostaje i pobjeđuje. Sve ostalo otpada. Otpašće i naši spoljašnji oblik i forma, otpašće i naše vrline i sposobnosti ili nesposobnosti, naše vještine, fizički izgled, naš položaj u društvu, naše imovinsko stanje, sve će to jednoga dana da nestane ali samo će ostati ono što uvijek ostaje i što je ime Božje, a to je ljubav. I to je ono na šta nas suštinski priziva ovaj praznik. To je ono što je održalo našu vjeru, što je sve preobrazilo do dana današnjeg, što je preobrazilo našu vjeru kroz svu istoriju ljudskog roda, sve one duše koje su hodile za Hristom i Njega propovijedale. Važno je naglasiti da je svaka jevanđelska priča priča o hrabrosti, kao što je i Petrova priča priča o hrabrosti i kukavičluku. Sada nam izgleda da ne moramo biti toliko hrabri kao što su bili oni koji su živjeli u vrijeme progona Hrišćana. Ali i mi smo skoro prošli jedan period gdje je puno trebalo hrabrosti da ispovijedimo vjeru i ime Hristovo. I sada, kada se sve to spolja naizgled smirilo slobodno možemo da ispovijedimo Isusa i svoju vjeru, koja je skup spoljašnjih bogoslužbenih obreda i običaja. Sada se može reći da više nije potrebno mnogo hrabrosti za upražnjavanje naše vjere i naše okupljanje u hramovima Božijim.
Hrišćanstvo i naša vjera je mnogo više od tog skupa običaja i obreda. Upravo zbog toga nam treba više hrabrosti, ne samo da ispovijedimo Isusa Hrista pred ljudima neznabošcima, nego i pred takozvanim Hrišćanima, koji su došli i imaju visoke funkcije i položaje, koji kroz vjekove pokušavaju da kupe Crkvu kako bi je podvrgnuli svojim niskim ciljevima. Treba imati hrabrosti to odbiti. Takođe treba imati hrabrosti biti na strani istine, jer je Gospod rekao: Ja sam put, istina i život. Treba biti na strani pravde u ovoj današnjoj svakodnevnici jer istina, pravda i dobrota u ovom svijetu nikada nisu bili na cijeni jer nikada nisu mogli donijeti profi i položaj koji znači moć i uticaj. Rijetki su ljudi koji su se sa hrišćanskim vrlinama mogli puno i preobilno obogatiti. Rijetki. Pravilo je da se profit ne može steći istinom pravdom, dobrotom, pogotovu ne na našem prostou i mi smo svjedoci toga. Zato je potrebno biti hrabar, ne samo da bi učestvovali u hrišćanskom obredu, nego za ono više što znači hrišćanska vjera, a to je ispovijedanje Isusa Hrista čak i pred nazovi Hrišćanima, koji ne drže ni istinu, ni pravdu ni dobrotu.
Da se pomolimo Gospodu i Svetom apsotolu Petru koji zna šta znači kukavičluk i šta znači odreći se od Hrista, ali koji takođe zna šta znači duboko se pokajati, sagledati svoje slabosti. Pomolimo se Svetim apostolima Petru i Pavlu koji je svu svoju mladost progonio Hrista i njegove učenike, a poslije se preobratio i bio najvatreniji Hristov propovijednik među neznabošcima kao što je bio Petar među Jevrejima. Pomolimo se njima da umole Hrista Gospoda da i u naša srca uliju makar trunku hrabrosti, a iznad svega i prije svega ljubav prema Gospodu i našima bližnjima, jer je naš bližnji ikona Hristova. Ako ne volimo Hrista, lažemo da volimo Boga. Da nas sveti apostoli pomiluju. Da nas, njihovim molitvama, Gospod spasi i okupi u vijekove vijekova. Amin.
Vladika Metodije je poslije Liturgije osveštao slavsko žito i prerezao slavski kolač. Ovogodišnji kum slave Zvonko Jevrić, koji je pripremio trpezu ljubavi, predao je dio slavskog kolača prof. Milivoju Radoviću, koji se javio da bude kum naredne slave.
Vladika Metodije je rekao da je posebno radostan što predaje kolač svom profesoru sa Ekonomskog fakulteta, gospodinu Milivoju Radoviću.
Povodom današnjeg praznika Svetih prvovrhovnih apostola Petra i Pavla visokoprepsvećeni izabrani Mitropolit Joanikije sa preosvećenom gospodom episkopima Mileševskim Atanasijem i budimljansko-nikšićkim Joanikijem predvodi večeras od 19 časova Petrovdansku svenarodnu litiju ulicama Bijelog Polja.
