Njegovo preosveštenstvo Episkop dioklijski gospodin Pajsije služio je danas, na praznik Cvijeti, svetu Liturgiju u crkvi Svetog apostola Petra, u Bijelom Polju. Nakon Liturgije vladika Pajsije je predvodio prazničnu Litiju ulicama grada.
U besjedi po povratku Litije u hram, vladika Pajsije je kazao da slika izabranog Božijeg naroda koji ostavlja iza sebe Egipat i četrdeset godina putuje kroz pustinju da bi došao do Zemlje obećane, za koju mora i da se izbori, predstavlja sliku naše borbe za Carstvo nebesko.
– Ovo putovanje kroz pustinju četrdeset godina, slikovito predstavlja naš život ovdje. I dolazak u Zemlju obećanu jeste dostizanje i zadobijanje Carstba nebeskog, koje nam je Gospod Bog obećao dati i koje priželjkujemo.
Podsjetivši da je i Gospod Isus Hristos, da bi nam pokazao da bez posta ”ne možemo zadobiti Carstvo nebesko, našu Zemlju obećanu” i sam četrdeset dana proveo u pustinji ne jedući i ne pijući ništa, a takođe navodeći i primjer Svetog proroka Mojsija, koji prije nego što će vidjeti Boga posti sve dane svog četrdesetodnevnog puta, vladika je kazao da ”bez posta mi Carstvo Božije ne možemo zadobiti”.
-Tačno je da Bog izliva blagodat svakodnevno, ali tu blagodat Božiju može primiti samo ona duša koja je svoje unutrašnje biće pripremila. Sunce grije i kiša zaliva jednako i zemlju i kamen, ali samo zemlja rađa. I koliko god godina da prođe, i koliko god da sunce obasjava kamen i kiša da ga zaliva, ono neće roditi ništa. Tako je i naše biće. Bog svima šalje blagodat i u svako vrijeme, ali tu blagodat može primiti samo onaj koji je svoje unutrašnje biće, koji je svoju dušu za to pripremio.
On je dodao da nas tome upravo uči praznik koji danas proslavljamo – Ulazak Gospoda Isusa Hrista u Jerusalim, gdje sa jedne strane narod kliče ”Blagosloven koji dolazi u ime Gospodnje! Osana na visinama!”, a sa druge strane ”srce judejskog naroda – njegove starješine, gledaju kako da pogube Hrista”.
– Vidimo da oni ovu Božiju blagodat koja je toga dana došla na Jerusalim nisu mogli primiti. I iako je Hristos prolazio pored njih, bio među njima, bio vidljiv i očima i mogli su ga čuti, ali ništa se od toga nije dotaklo njihove duše, njihovog srca.
Vladika je kazao da se nalazimo na kraju Četrdesetnice i da je pred nama Strasna sedmica u kojoj treba još više da se potrudimo ”kako bi zaista ta blagodat Božija koja se šalje, i sami Bog, mogao da se nastani u nama”.
– A već od sjutra počinje poseban period koji je sedmica strašnog i svetog Stradanja Hristovog, u kojem još treba više da se potrudimo, još više sebe da očistimo od svega onoga što nije dolično ni Boga, ni Božijih sinova, što svakako svi mi jesmo, kako bi u radosti dočekali i praznik Vaskrsenja Hristovog.
Čestitavši praznik u ime Visokopreosvećenog Mitropolita Joanikija, bratstva Cetinjskog manastira i u svoje lično ime, Episkop dioklijski gospodin Pajsije je na kraju blagoslovio žitelje Bijelog Polja, poželjevši da Bog pošalje Svoju blagodat u ovaj grad, kao nekada u Jerusalim, i da svi u radosti dočekaju praznik Vaskrsenja Hristovog.
