Njegovo preosveštenstvo Episkop dioklijski g. Pajsije danas na praznik Sretenja Gospodnjeg (15. februara), služio je Svetu arhijerejsku liturgiju u doljanskoj Crkvi Svetog arhangela Miahila, uz sasluženje protojereja-stavrofora Branka Tapuškovića, paroha doljanskog, protojereja Nikole Pejovića, starješine Sabornog hrama Hristovog vaskrsenja u Podgorici, đakona Luke Pavićevića, u molitvenom prisustvu vjernog naroda.
Radost sabranja uveličao je Dječiji crkeni hor „Zlatica“, koji danas proslavlja svoju slavu i petnaest godina plodnog rada. Hor je započeo sa radom 2010. godine, blagoslovom blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija, a njime od osnivanja rukovodi profesorica muzike, popadija Biljana Tapušković.
Čestitajući sabranima Sretenje Gospodnje, Preosvećeni Vladika je u svom arhipastirskom slovu podsjetio da je Presveta Bogorodica u četrdeseti dan od Hristovog rođenja, po zakonu Mojsejevu, donijela u Jerusalimski hram Bogomladenca Hrista, ovaploćenog Boga, kako bi se izvršio obred očišćenja. Svakako da je Hristos, istakao je Vladika, bio prvi čovjek koji je bezgriješan došao da se obavi taj obred, jer, kako govori i psalmopojac David, u bezakonju se začeh i u grijesima me rodi mati moja:.
„Te riječi se odnose na svakoga čovjeka od praoca Adama pa na svakoga narednog, jer kao što se kasnije blagoslov preko Hrista umnožio i rasprostro na cijeli rod ljudski, tako se od Adama do Hrista to prokletstvo, zbog one prekršene zapovijesti, prenijelo na cijeli rod ljudski. Hristos je došao da izbavi čovjeka, da ga spasi od smrti i zbog toga je pravedni Simeon Bogoprimac, kada je vidio Hrista, rekao: Sad otpuštaš u miru slugu svoga, Gospode, po riječi svojoj,. jer vidješe oči moje Spasenje tvoje, koje si pripremio pred licem svih naroda. Svijetlost da obasja neznabošce, i slavu naroda tvoga Izrailja. Hristos je jedina naša utjeha, ne samo izabranog tadašnjeg Božijeg naroda Izrailja, nego svih naroda, kao što se i kaže u ovoj molitvi: pred licem svih naroda“, poučio je sabrane Vladika.
Starac Simeon se obradovao jer se ispunilo obećanje koje je dato i preko svih starozavjetnih proroka, da će doći Mesija, da će doći Hristos koji će izbaviti rod ljudski i kao što govore Sveti oci, da se cijelo spasenje roda ljudskog nalazi između dva Hristova dolaska: onoga koja je već bilo (Njegovo ovaploćenja i rođenja) i onoga koji će tek da bude kada će doći da sudi cijelom svijetu:
„I zbog toga ovaj radosni praznik nas podsjeća upravo na naše spasenje, da ovim životom određujemo kako ćemo provesti cijelu vječnost, jer nam je spasenje sada već dostupno. Ali treba da uložimo svoju slobodnu volju i trud kako bismo to spasenje zadobili. Bog je dao slobodu i ne možemo Boga ljubiti na silu, niti nas On hoće na to naterjati, nego traži da čistim srcem svojevoljno ljubimo Boga i Njegove zapovijesti“, poručio je Preosvećeni Episkop.
Na kraju Episkop dioklijski g. Pajsije je u ime Mitropolita Joanikija, kao i svoje lično ime, djeci, članovima hora „Zlatica“, čestitao slavu i jubilej:
„Kako kažu Sveti oci da najljepša molitva jeste pjevanja Bogu, zbog toga oni se na najljepši način mole Bogu i zaista nema ništa ljepše nego pjevati u slavu Božiju, pjevati Presvetu Bogorodicu i sve one Božije ugodnike. Neka im Bog dadne zdravlja i da još dugo godina slave ime Božije. Amin, Bože daj!“
Pomen na spomen obilježju 26 neznanih junaka
Nakon Svete službe Božije, Vladika je odslužio mali pomen na spomen obilježju koji su na doljanskom groblju podigli Kuči, nakon što su sakupili i pohranili tijela 26 neznanih srpskih junaka, koji su na prostoru od Bioča do Doljana postradali 1915. godine, prilikom povlačenja prema Albaniji.
Paroh doljanski, protojerej-stavrofor Branko Tapušković je kazao da su oni ispunili najveću Božiju zapovijest da nema veće ljubavi od ove da neko položi život svoj radi bližnjega svoga. Oni su rukovođeni bratoljubljem i bogoljubljem i ljubavlju prema otadžbini, povlačeći se tokom albanske golgote, ostavili svoje mučeničke kosti, a braća Kuči, rukovođeni čovjekoljubljem, pokupili i pohranili pred Hram Svetog arhangela Mihaila.
„Tako oni ovdje počivaju svjedočeći o jednom vremenu, o jednoj muci, tjeskobi. Oni su ugradili svoje kosti ne samo u nekadašnju Jugoslaviju, nego su ugradili svoje kosti i u današnju Crnu Goru i u današnju Srbiju i u današnje sve srpske zemlje. Zato i danas na Sretenje, kada bratska Republika Srbija proslavlja svoj praznik državnosti, i mi da se sretnemo jedni sa drugima u bratoljublju i bogoljublju. U sretenju sa Gospodom i jedni i sa drugima bratski se zagrlimo, pomenimo sve one koji život svoj položiše za vjeru i otečastvo, da jedni drugima oprostimo sva sagrešenja naša, da i Gospod oprosti nama sagrešenja naša i da tako proslavimo Sretanje sa Gospodom, da proslavimo divnog našega Boga raspetoga i vaskrsloga, Gospoda našeg Isusa Hrista, kome neka je slava sa Ocem i Svetim Duhom, sada i uvijek i u vjekove vjekova. Amin!“
Vesna Dević
