Njegovo preosveštenstvo Episkop dioklijski g. Pajsije danas, 1. avgusta 2026. godine, na praznik Prepodobne Makrine, Svetog Stefana despota srpskog i Prepodobne Evgenije, služio je sa sveštenstvom i sveštenomonaštvom Svetu arhijerejsku liturgiju u Crkvi Svetog apostola Mateja na Vilusima kod Nikšića.
Vjernom narodu, sabranom u ovoj svetinji koju je 1904. godine osveštao Mitropolit crnogorsko-primorski Mitrofan Ban, arhipastirskim slovom se, nakon pročitanog Jevanđelja, obratio Preosvećeni Episkop dioklijski g. Pajsije.
Vladika je kazao da se upravo u ovome jevanđelskom začalu govori o jednom od onih čuda koje je Hristos učinio ovdje na zemlji, umnožavajući sedam hljebova i nekoliko riba kako bi nahranio mnoštvo naroda koje se nalazilo u pustinji već tri dana, slušajući Njegovu propovijed.
„Iz ove priče možemo da vidimo šta znači kada narod ima dobrog pastira, kada narod ima svoga oca i on o svemu misli“, kazao je Episkop dioklijski.
Podsjetivši da Gospod, na drugom mjestu, kaže: Ne zovite nikoga učiteljem ni ocem, jer u vas je jedan Učitelj i jedan Otac, Preosvećeni je pojasnio da se svi ostali, koji uče i nalaze na tom mjestu, upravo ugledaju na Boga:
„Jer je On jedini Otac i jedini pravi i istinski Učitelj. A svi ostali samo po ugledu na Boga pokušavaju, koliko god mogu, da Ga u tome podražavaju. I vidimo kako Bog o svemu brine. Brine ne samo da čovjek stekne duhovnu hranu, kao što smo vidjeli da je On tri dana govorio tome narodu i poučavao ga, nego i kada je potrebno, onda On i ono što je zemaljsko, što je tjelesno, daje takođe čovjeku. A ne treba zaboraviti da sve što imamo i dobijamo, sve to dobijamo iz ruke Božije. I sami naš život mi primamo iz ruke Božije, a i onda sve ono ostalo što nam je potrebno, sve to Bog nama daje.“
Po njegovim riječima Bog jedino ne može dati onome ko ne želi od Njega da primi, što se vidi i iz današnje jevanđelske priče gdje je bilo je mnoštvo naroda sa Hristom u pustinji i slušalo Njegove riječi, ali i mnogo više onih koji nisu bili sa Hristom. Vidjeli su da On čini čuda, vidjeli su da iscjeljuje, vidjeli su da na čudesan način hrani narod, ali opet su srca njihova ostala tvrda i nepokorna.
„Zato i mi, draga braćo i sestre, treba da se ugledamo na one koji uvijek za Hristom idu, jer je Hristos došao baš zbog toga da nas spase, da nas, iako duhovno gladne, da nas nahrani i da nas vrati u ono prvo naše obitalište, u raj i u Carstvo nebesko. Zato i mi treba da se trudimo da od Boga tražimo Njegovu pomoć i da budemo učesnici Njegove blagodati“, besjedio je Vladika Pajsije.
Upravo su takvi Sveti koje danas slavimo: Sveta carica Milica i Despot Stefan Visoki. Možemo samo zamisliti koliko je bio težak krst Despota Stefana, kada je vidio i narod ojađen i kako se carstvo urušava.
„Ali on nije poklekao, nego je svu nadu svoju položio na Boga i zato ga u onim crkvenim pjesmama, u njegovoj službi, porede sa carom Solomonom po mudrosti njegovoj i da je on bio dat srpskom narodu kao što je car Solomon bio dat jevrejskom narodu. I zaista, mi u njegovom primjeru možemo da vidimo šta znači kada se čovjek nalazi u nevolji, a opet ni u čemu ne oskudijeva, jer svu nadu svoju polaže na Boga.
Tako, daj Bože, da i mi u svim danima života svoga, svu nadu svoju polažemo na Boga, da nas Bog štiti i da nas čuva od svega onoga što šteti i čovjeku i čovječijoj prirodi“, poručio je Njegovo preosveštenstvo Episkop dioklijski g. Pajsije.
Vesna Dević
Foto: Maksim Šestakov
