Skup Podgorica

Zaključci učesnika Međunarodne naučne konferencije „Sloboda vjeroispovijesti ili uvjerenja u Crnoj Gori“

Ime: 10.05.2019 Zakljuci sa konferencij Sloboda vjeroispovjesti; Opis: Zaključci učesnika Međunarodne naučne konferencije „Sloboda vjeroispovijesti ili uvjerenja u Crnoj Gori“ Tip: audio/mpeg

Z A K LJ U Č C I

UČESNIKA MEĐUNARODNE NAUČNE KONFERENCIJE

”SLOBODA VJEROISPOVIJESTI ILI UVJERENJA

U CRNOJ GORI”

 

Učesnici Međunarodne naučne konferencije ”Sloboda vjeroispovijesti ili uvjerenja u Crnoj Gori” su pažljivo proučili i razmotrili proces pripreme i sadržaj Nacrta zakona o slobodi vjeroispovijesti[1], koji je Vlada Crne Gore utvrdila 30. jula 2015. godine.

Na osnovu nedvosmislenog uvjerenja da je sloboda data svakom ljudskom biću ne samo kao sekularno pravo nego i kao vječni dar od Boga i kao takva je sastavni dio ljudske prirode, učesnici Konferencije saglasno naglašavaju sljedeće:

I

  1. Pravo na slobodu vjeroispovesti ili uvjerenja je prirodno, nezastarivo i neotuđivo pravo koje pripada svakom čoveku bez obzira na to gdje živi;
  2. Religija prethodi stvaranju države i mora biti priznata, a ne kreirana ili promijenjena od strane države. Međutim, svaka Vlada, uključujući i Vladu Crne Gore, ima pravo da olakša i reguliše postojeće ispoljavanje vjerskih uvjerenja kao integralni dio društvene stvarnosti;
  3. U evropskom kontekstu, Vlade, kada regulišu ostvarivanje ovih prava u javnom interesu, obavezane su Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (ECHR)[2], odlukama Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, Smjernicama Savjeta Evrope (SE) i Organizacije za bezbjednost i saradnju u Evropi (OEBS)[3]i drugim relevantnim međunarodnim pravnim aktima;
  4. Shodno tome, pravo na slobodu vjeroispovesti ili uvjerenja podleže samo onim ograničenjima koja su propisana zakonom i koja su proporcionalna, neophodna i dozvoljena u demokratskom društvu;
  5. Naročito ističemo da Vlada nema pravo da se miješa u unutrašnje poslove crkava i vjerskih zajednica, niti može narušavati njihovu unutrašnju autonomiju, tj. njihova vjerska pravila i unutrašnji poredak;
  6. Protivpravno ili nepromišljeno djelovanje Vlade ili državnih organa u važnoj i delikatnoj oblasti kao što je donošenje zakona i pravno regulisanje prava na slobodu vjeroispovesti ili uvjerenja može dovesti do narušavanja vjerske tolerancije u društvu;

II

  1. Dosadašnji proces izrade Nacrta zakona o slobodi vjeroispovijesti je značajno opterećen kršenjem propisanih procedura koje su do sada primjenjivane na sve do sada usvojene zakone čiji je predlagač bila Vlada Crne Gore;
  2. Brojne odredbe Nacrta zakona o slobodi vjeroispovijesti nisu u skladu sa obavezujućim međunarodnim konvencijama i i drugim međunarodno-pravnim aktima, odlukama Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu i gore navedenim Smjernicama Savjeta Evrope i OEBS-a;

III

  1. Na putu ka pristupanju Evropskoj uniji, Crna Gora je pozvana da uspostavi otvoren, redovan i transparentan institucionalni dijalog sa crkvama, vjerskim zajednicama i drugim organizacijama o pitanjima od zajedničkog interesa;
  2. Da bi se Nacrt zakona uskladio sa međunarodnom legislativom o osnovnim pravima i sudskom praksom, neophodno je da se čitav proces pripreme i kasnijeg donošenja zakona o načinu ostvarivanja prava na slobodu vjeroispovesti ili uvjerenja vrati u okvire propisane zakonodavne procedure koja uključuje obavezno učešće predstavnika svih zainteresovanih subjekata, civilnog društva i pravnih stručnjaka;
  3. Isto tako, mora se otvoriti dijalog koji će podstaći proces donošenja zakona u kome bi se otklonila diskriminacija crkava i vjerskih zajednica u drugim oblastima kroz odgovarajuću regulativu za:

– prevazilaženje dugogodišnjeg blokiranja zahtjeva crkava i vjerskih zajednica, kao i drugih pravnih subjekata, za restitucijom ili obeštećenjem imovine konfiskovane tokom totalitarnog komunističkog režima,

– pravednu zastupljenost u državnim medijima, uključujući i tijela koja donose odluke o sadržajima za emitovanje, dobijanje odgovarajućeg pristupa javnom obrazovnom sektoru kako bi bili u mogućnosti da vrše vjersko obrazovanje u javnim školama u skladu sa svojim vjerskim uvjerenjima.

  1. Ako implementacija takvog inkluzivnog procesa i novog zakona koji odražava najviše standarde međunarodne zaštite slobode vjeroispovijesti ili vjerovanja bude uspješna onda ne bi samo poslužila društvenom miru i političkom pomirenju u Crnoj Gori već bi, takođe, mogla postaviti primjer najbolje prakse čitavom regionu.

Podgorica,

4. maj 2019. godine