U rubrici “Zapisi iz stare štampe” predstavljamo vam zanimljive tekstove iz stare crkvene štampe i periodike i bogoslovskih časopisa.

Poštovani slušaoci Radio Svetigore, dragi Arhipastiri, pastiri, časni sveštenici, monasi i monahinje, vjerna čeda naše Svete Crkve, draga braćo i sestre i gospodo hrišćanska i svi ljudi dobre volje, Vašoj pažnji i ljubavi, preporučujemo da pročitate zanimljiv i dušekorisan tekst koji je napisao vojvoda i pop Risto Bošković.

U šestom prilogu rubrike “Zapisi iz stare štampe”, možete pročitati dva teksta „Dolazak Svetog Vasilija Ostroškog“ i „Gradnja manastira Ostroga“, tekstove koje je vojvoda i pop Risto Bošković napisao i objavio u svom djelu „Istorijske priče iz povjesnive Bjelopavlića“

DOLAZAK SV. VASILIJA I GRAĐENJE MANASTIRA OSTROGA

Svetopočivši Vladika Vasilije, ondašnji pastir Zahumski, pošto turska najezda poplavi Njegovu domovinu, i pošto mu Turci poruše Njegov manastir kod Trebinja, pređe u Nikšić, kod svojih poznanika, a pošto ne mogne ni ođe duže vremena da ostane, pođe za Svetu Goru, da obiđe i ta sveta mjesta. Riješivši se ponovo da dođe u Nikšić, njegov ponovni boravak bude od hrđavijeh ljudi ozloslovjen i intrigama i klevetama napadnut, pa ovi sadani put, riješi se, da konačno ostavi svoju domovinu. U toj namjeri, na put krene preko Bjelopavlića i svrati na konak kod kneza Milutina Boškovića. Knez ga Milutin dočeka sa osobitom radošću, a više s toga što je i sam pobožan bio pa ga je molio da se zaustavi kod njega više dana kao gost.

Sveti Vasilija, zaustavivši se kod njega poviše dana, knez Milutin stane ga moliti da i stalno ostane u Bjelopavliće, obećajući mu da će se kod glavara i naroda zauzeti da imadne i priloga na izdržavanje. Pošto Vladika Vasilija vidi da se od strane Bjelopavlića istinski umoljava, i da bi rado njegov ostanak bio primljen, to knezu Milutinu dadne riječ da će i ostati, a knez Milutin oradošćen što je sv. Vladika dao riječ da će ostati, preda Petru Boškoviću, kao mlađemu, jedno pismo, s kojim će skupit i ostale glavare Bjelopavlićske, da dođu i da svi ukupno podnesu Vladiki molbu za ostanak među njima. Glavari se okupe i zajednički učine Vladiki molbu, navodeći mu da je Patrijaršija daleko i kako nemaju svoga vladike, nako tuđina, a popovi već poizumirali i ostarali, a đecu nikuđ u školu šiljati da bi se spremila za sveštenike. Tako isto da bi njemu doć do u Peć bilo opasno pošto već Arnautskom vladala je prava ajdučija, a Turska sila sve većeg maha uzima, koja je bjesnila na svaku stranu, pa su mu dalje govorili da se boje da poturčavanje ne uzme maha i kod njih, i tako, đe se crkveni poglavari od zakona ne nalaze, tu i vjera da propada.

Pošto su mu sve ovo predočili, obavežu mu se da će mu stan napraviti, a izdržavanje dati, i da bi se ogriješio kada bi svoju pastvu ostavio na milost i nemilost Turcima, a da će oni kod njega skupjati da ih podučava vjeri, krijepi u budućem životu, od zlijeh putova odvraćat, a na dobre upućivat.

Ovakvi zdogovor i molba Bjelopavlićkih glavara i naroda, odvrati sasvijem Sv. vladiku od puta u Peć, đe se ovi poslednji put bješe riješio konačno da ostane u Bjelopavliće, u ime čega mu glavari istog maha na ime izdržavanja odrediše: od svake kuće po 10 oka pšenice godišnje (i dan danji, mloge se kuće bjelopavlićske drže ovoga običaja, te redovno svake godine čine ovi prilog i danas) i svake treće godine svaka kuća po brava, ko ga imadne; tako i neki dio „ribolova” sa Slapa, i po vrh toga osatli sitni prihodi da su mu od više. Tako se Sv. Vladika ustavi, a za tim se odmah počinje…

GRADNJA MANASTIRA OSTROGA

Prvi put kada se počeo graditi Manastir za boravak Sv. Vasilija otpočelo se radit u jednu pećinu više sela Zagorka. Jedne noći pošto je Vladika bio otišao da gleda rad na Manastir, usnije mu se priviđenjem Gospodnjim da svoju radnju oko Manastira prenese u Ostroške grede, da ođe postavlja temelj svojoj obitelji. – Kada je Sv. Vasilija, Božjim proviđenjem otišao u Ostroške grede, tamo Mu se nađe jedna velika od tri strane peštera, a mjesto mu se dopadne, kao što je i sam želio. U prvu pećinu sagradi Hram Vavedenija; u drugu pećinu: magazin i spavaću sobu za goste, a u treću nagradi vodu i jednu kapelu u kojoj su stajali crkvene stvari za bogosluženje. Pola sata udaljeni niže Manastira, nalazila se jedna crkvica, te kod nje sagradi jednu kućicu u kojoj je smješćao ambarije za žito, i jednu ćelijicu za momke, i Sveti Vladika nastavi dalje rad oko građevina, a cio život ovi Bogougodni pastir i topli molitvenik slovenskog stada, trudom postom i molitvom, odgoneći od sebe svaku nečistu jeres, pri životu svome, pravoslavlja revnitelj i doblestveni pastir Skenderije, Zahumlja i Primorskih strana, i dježe i po prestavljeniju bjest bogougodni vrač i veliki čudotvorac ne tokmo vienije, nego i nevjenije, koe na njega upovanije polaga, posveti budućem vječnom životu.

Pošto Sveti Vladika, probavi nekolike godine u Ostrogu, piše jedno pismo knezu Milutinu, u kojemu se žali na opake komšije, i da mu valja imati: ili gvozdena leđa ili srebrne džepove; pa ga je pozivao, da dođe i da vidi. – A kad knez Milutin dobije ovo pismo, razljuti se, i skupe se glavari toga doba, te svi skupa pođu kod Sv. Vladike, a kad tamo dođu, oni to selo koje je vladiki pakostilo, opale i uklone, a Vladiku ostave na mir. Ovom prilikom knez Milutin po želji Sv. Vladike ostavi svoga brata Maksima, da se uči i sprema kod njega za svještenički čin. Pošto Maksim ostane kod vladike neko vrijeme, on ga pošalje u Peć Patrijarhu, i pošto se i otud vrati, vladika ga najprije postavi đakonom, i tako je kod njega avanzovao dok je došao do igumana.