Tradicionalna kulturno-duhovna manifestacija “Dani Njegoševi”, trinaesta po redu, završena je večeras, 12. novembra, svečanom akademijom “Velika skupština uoči Dana Njegoševog” u Parohijskom domu u Nikšiću.
Čestitajući navečerje praznika i Njegoševu skupšinu Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je kazao da ona podsjeća na onu Trojičindansku skupštinu Vladike Danila iz Gorskoga vijenca. Iznio je svoja razmišljanja da je sigurno bio običaj da se uoči Trojičindana izlazi na Lovćen i iznose krsti, da bi se blagoslovila ta Božija planina, od koje je narod i živio i sa kojom se bio toliko sjedino, kao što je i do dan danas dugovjekovni, neprekinuti običaj da se prije zore na Trojičindan izlazi na goru Rumiju i da se sa te visoke gore blagoslovi na sve četiri strane krstom Svetoga Jovana Vladimira. Njegoš nije slučajno to uzeo već je i to, kao što je skoro i sve drugo što je ugradio u Gorski vijenac, našao u svome narodu, naravno u svojoj pjesničkoj obradi.
“Njegoš je Lovćen doživljavao kao Svetu goru, kao Sinaj. Koliko mu je stihova posvetio, nije slučajno što je ta gora toliko znamenita i u njegovoj poeziji. Ali i u našem poimanju to nije samo planina, nego je to Sveta gora, naročito od kad je osveštana Kapela na Lovćenu i od kada su položene Njegoševe svete mošti na vrh planine. Sada je Lovćen kao u onoj slici skoro vizuelnoj, skoro likovnoj slici koju je Njegoš naslikao na početku Gorskog vijenca, pod oblacima, tamom i munjama, ali se nadamo da će se iznad njega razvedriti, kao što to on i pominje svud je okolo tama pritisnula, a nas jedne samo sunce grije. A to će se dogoditi kad se opet vrati Skupština na Lovćen, kada se vrati Njegoševa kapela tamo gdje je mjesto, gdje će njegove svete mošti naći konačni počinak.”
Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije je poručio da se do tada moramo boriti, produžavati njegovo djelo kako nam on daje, milošću Božjom, zamah: “I ova večerašnja skupština je kao nastavak neke skupštine koja se nikada do sad nije prekidala, koja je nekad vidljiva, a nekad i nije vidljiva, ali je ona u stalnom zasjedanju i aktivnosti, a to najbolje svjedoče pisci, književnici, stvaraoci koji su na Njegoševom putu i pod njegovim nadahnućem.”
Na kraju je Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije još jednom blagoslovio sabrane na ovom bogougodnom djelu i poručio da su i veličanstvene litije za odbranu svetinja nastale uparvo iz te Njegoševe skupštine: “Litije koje smo nedavno imali za odbranu svetinja, za odbranu pamćenja, obraza, časti, vjere, istorije, za odbranu prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, one su nastale iz te Njegoševe skupštine i dobro je bila misao da se u toku Dana Njegoševih organizuje ovakva svečanost. Neka bude srećno i blagosloveno i neka se i u buduće nastavi. Amin, Bože daj!”
Predsjednik Opštine Nikšić Marko Kovačević rekao je da za razliku od 2013. godine i 200. godišnjice Njegoševog rođenja, ovu 210. godišnjicu ipak dočekujemo malo bolje i kao društvo i kao država, dodavši da je u ovoj godini jubileja, Opština Nikšić donijela odluku da Njegošu podigne spomenik: “Njegoš i njegova djelo ostaju najveća snaga i odbrana njegovog naroda, ne samo u Crnoj Gori, već i na svim prostorima na kojima on živi. U Crnoj Gori danas imamo one koji bi Njegoša da pretvore samo u spomenik, bistu, mauzolej na Lovćenu, bez osvrta na njegovo djelo, osim na fragmente koji zadovoljavaju njihov ukus, tačnije ne pogađaju i ne dodiruju njihovo moralno posrnuće i odlučenje od sopstvenog naroda. Njegoševa univerzalna vrijednost data je kroz njegovu pripadnost Crnoj Gori i srpskom narodu i on te vrijednosti otkriva i promoviše bez bjekstva od sebe i svog naroda, bez zarobljavanja sebe u tuđina. Otuda i taj rat protiv njegovog zavještanja i njegovog groba, to hapšenje njegovih posmrtnih ostataka jer nije uspio da predvidi ko će sredinom prošlog vijeka vladati našim narodom. Ali plam životvorni koji je zapalio i prinio na vječnu zublju, svjedoči one riječi Miloša Crnjanskog i kada bi čitav srpski narod nestao, a ostao Gorski vijenac, ostalo bi dosta.”
Ispred Srpskog pokreta “Njegoš” prisutne je pozdravio predsjednik društva Branislav Baćović: “Mogu na ovom mjestu da izrazim svoju želju i očekivanja da ćemo svi mi pomoći i zalagati se ili moliti se, da se vrati Kapela na Lovćen, da Njegoš u skladu sa svojim amanetom počiva trajno tamo gdje nas je on obavezao da bude. Želja je našeg udruženja i da osnujemo udruženje u Srbiji u kome bi zajedno radili na ovim istovjetnim idejama, širenju i njegovanju Njegoša, Vuka i svih naših predaka, koji su nas zaista zadužili i ostavila nam u amanet da se njima ponosimo i da njegujemo njihovu zaostavštinu.”
Predsjednik Književnog društva “Njegoš” Milutin Mićović rekao je da je Njegoš najpostojanija država srpskog naroda, satkana od njegovog pjesničkog jezika, utvrđena Njegoševim genijalnim duhom: “Mnogo su se države našeg naroda raspadale, ali Njegoševa država pjesničkog jezika ostaje, jer ta država misli o svojim građanima, to jest čitaocima, dajući im vruću podršku da budu slobodni ljudi, gorljivog duha, uvijek okrenuti i Bogu i čovjeku i svom najdubljem pamćenju. Njegoš je pokazao da čovjek kao potomak, u svom narodu ima za pretke one koji su učestvovali u stvaranju te države, junake i mudrace, koji su bili spremni i na strašnom mjestu postojati, koji su znali da cijene čojstvo i junaštvo, koji su znali u svojim podvizima s besmrtnošću zborit. Njegoš je vidio velike i svijetle mogućnosti čovjekove, besmrtnu iskru koja čovjeka pokreće Bogu i nebu, ali je vidio i tamnu stranu čovjekovu i razornu stihiju narodnog života i cijelog svijeta, kako niko nije dosad kod nas.”
Gospodin Milutin Mićović dalje je naglasio da narod u kom se rodio Njegoš, ne može biti mali narod: “Sve što imamo najbolje u našoj kulturi, poeziji, u podvizima pojedinaca, mjeri se Njegoševom mjerom. Njegoš je sagorio u duhovnom plamenu da bi njegove luče i iskre, obasjavale i nas u najdubljim tamama. Obilježavamo Dan Njegošev kao dan u kome sabiramo sve najbolje što imamo i sve to obasjavamo svjetlošću Njegoševih pjesničkih formula koje drže i nas same.”
Glumac Petar Božović je ispričao da je poslije rata “Nolit” izdao 50 svezaka Srpske književnosti, a da se Ivo Andrić interesovao koliko je njegovih, a koliko Njegoševih knjiga. Kada su mu rekli da su dvije njegove, a jedna Njegoševa, on je rekao: „Ne može jedna, jer onaj koji je napisao ‘neka bude što biti ne može’ ne može da ima jednu knjigu, a ja dvije”.
U umjetničkom djelu programa učestvovali su crkveni hor “Sveti novomučenik Stanko” i guslari Nikola Krivokapić i Radovan Suknović.
Manifestacija “Dani Njegoševi” počela je 10. novembra na Cetinju, gdje je poslije večernjeg bogosluženja i svečanog otvaranja u Cetinjskom manastiru, promovisan zbornik “Dani Njegoševi 2023”, u izdanju Književnog društva „Njegoš“, kao i dva zbornika u izdanju Mitropolije crnogorsko-primorske, zbornik povodom 50 godina od rušenja Njegoševe kapele na Lovćenu, zbornik radova sa prošlogodišnjeg naučnog skupa i Njegoševa spomenica – reprint izdanje iz 1925. godine. Prvog dana manifestacije, u okviru književne večeri, u Njegoševoj svečanoj sali svoju poeziju su govorili članovi Udruženja književnika Crne Gore i Književnog društva „Njegoš“.
Narednog dana, 11. novembra, u Narodnoj biblioteci “Radosav Ljumović” u Podgorici održan je Okrugli sto “Njegoš i crnogorske podjele”.
“Dane Njegoševe” organizovali su Književno društvo “Njegoš”, Srpski pokret “Njegoš” i Javna ustanova “Zahumlje”, pod pokroviteljstvom Opštine Nikšić.
Vesna Dević
