U Svetogeorgijevskom domu i Podgorici sinoć, 12. januara, otac Dragan Stanišić u okviru časova vjernonauke za odrasle “Dobrotoljublje”, u susret Svetom Savi, održao je predavanje na temu Besjeda o pravoj vjeri:
Sveti Sava na početku svoje Besede one kojima se obraća naziva braćom i oslovljava ih još kao bogozvane oce, drugove i čeda koji su priklonili svoja bogoljubiva srca da čuju božanstvene zapovijesti. Sava prvo govori o Hristu Koji siđe na zemlju i prosveti rod ljudski, podnoseći mnogovrsna stradanja, i moli nas da svu nadu našu na Boga položimo. On kaže: Verujemo, dakle, u Oca i Sina i Svetoga Duha, pojući Trojicu božastvenu, uzrok i tvorca svega prouzrokovanoga i sazdanoga, vidljivog i nevidljivog. Ovu Svetu Trojicu vjerujemo, Koja sve stvara i (sve ) drži i (o svemu) promišlja koja jeste uvijek, bespočetnu, nastvorenu, besmrtnu, nepropadljivu.
Sveti Sava u Žičkoj besedi naglašava da je bogoslovlje propovijedana sveta vjera Božija na kojoj su osnovani svi sveti činovi u Hristu Isusu. Koji sačuvaju propovijedanu svetu vjeru biće blaženi od Boga u vjekove i biće blažena srca njihova i duše i svi da su blaženi koji su se čisto sačuvali u istinitoj vjeri, govori Svetitelj. Ovu Savinu besjedu Njegova svetost Patrijarh srpski Porfirije nazvao je svetootačkim djelom, a blaženopočivši vladika Atanasije Savine riječi i djelo smatra ravnoapostolnim. Domentijan, pisac žitija Arhiepiskopa srpskog, kaže da: Sava prenese svaki uzor Svete Gore u svoje otačastvo, sve privede na pobožnost, gdje ne stiže satvoriti crkvu tu postavi krst da se na svakom mestu proslavlja ime Božije.
Osnovna misao Žičke besede je da nema druge ljubavi ni na nebu ni na zemlji osim Boga. Ljubav Božija je Hristos. Ovu Besedu Sava je izgovorio na crkveno-narodnom saboru u Žiči o Spasovdanu 1221.g. kada je novoizabrane episkope uputio u srpske zemlje kao arhipastire i kada je brata Stefana krunisao za prvovjenčanog kralja svih srpskih i pomorskih zemalja. Srpski arhiepiskop, pri ovako važnom djelu uređenja poretka u svome otačastvu, sve usklađuje sa božastvenim dogmatima . On kaže: Klanjamo se i drvetu Časnoga krsta i svetim časnim sasudima i božanskim crkvama i svetim mestima . Klanjamo se i časnoj ikoni Presvete Bogorodice i ikonama svečasnih Božjih ugodnika , uzdižući oči duše ka prvoobraznom liku i uznoseći um na ono što je neshvatljivo. Domentijan ovu besjedu naziva Pouka o istinitoj veri i o proklinjanju pogrešnih učenja.
Žička beseda naglašava sedam Vaseljenskih sabora, prvi koji je bio u Nikeji (318 otaca), drugi, peti i šesti u Konstantinopolju, treći u Efesu (200 otaca), četvrti u Halkidonu (630 otaca) i sedmi Sabor u Nikeji (350 otaca). Sava ovo naziva otačaskih predanja zapovesti i kaže da tako vjerujemo i ispovijedamo, a svaku jeres ili bogohulno učenje proklinjemo, jer mnoge jeresi i zle dogmate u različita vremena i godine đavo izmisli.
Sveti Sava pravilno i dolično bogoslovsko tumačenje i ispovijedanje vezuje za svetotajinski čin, učešće u redovnom liturgijskom životu. Navodi iz Psaltira riječi: Okusite i vidite kako dobar je Gospod (Ps 34,8). Žička besjeda sva je utemeljena na dogmatima domostroja spasenja koji je savršen u ličnosti Isusa Hrista. Svetitelj povodom toga kaže: Gospod naš Isus Hristos, Sin Božiji, kada od Oca dođe na zemlju i ovaploti se i rodi se po drugi put, od Prečiste uvek Deve, i dogmate domostroja Očevog i Svog izvrši divno i zaista neizrecivo raspe se na krstu, i treći dan vaskrsnu, i četrdeset dana ostade ovde na zemlji po vaskrsenju Svome. I kad htede uzići na nebo ka Ocu, svojim učenicima, apostolima, zapovedi govoreći: Idite i naučite sve narode, krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Po njemu, treba da žurimo svakoj pobožnosti kojoj nas uče bogomudri oci: proroci, apostoli i svetitelji.
