Veliki broj vjernika, a naročito djece, okupilo se da liturgijski proslave svoga oca i zaštitnika Svetog Savu
Svetom liturgijom je načalstvovao protojerej stavrofor Obren Jovanović, a sasluživali su mu protojerej Arsenije Radović, protosinđel Isak Simić, jeromonah Prohor Josifov, jerej Igor Balaban, jeromonah Justin Mrenović, đakoni Blagoje Rajković i Aleksandar Lekić.
Nakon pročitanog Jevanđelja, otac Igor Balaban se u pastirskoj besjedi osvrnuo na poslanicu Svetog apostola Pavla Jevrejima i pročitan odlomak Jevanđelja po Jovanu. „Zašto se baš na današnji praznik čitaju ovi odlomci? U njima se ne govori o ljudima koji su veliki, već o Bogu koji je velik“, kazao je otac Igor.
Podsjetio je na djetinjstvo i odrastanje i put Svetog Save, uzvođenje nebeskom ljestvicom na Carstvo Božije. „Čućete kako ih je Sava naučio ovome i onome, ali prije svega kako ih je Sava naučio da vjeruju pravom vjerom. Ne malovjerjem, ne sujevjerjem, nego pravovjerno. Takav je bio Otac Sava, ispunjen Gospodom, pastir dobri, trudio se da život svoj polaže za ovce svoje“, rekao je otac Igor.
Podsjetio je takođe na činjenicu da je naša Mitropolija crnogorsko-primorska i baš ova cetinjska katedra, direktni je nasljednik bez prekida, ima istorijski čisti kontinuitet sa zetskom episkopijom Svetog Save, a takođe da je druga episkopija koju je lično Sveti Sava ustanovio je današnja budimljansko-nikšićka sa sedištem u Đurđevim Stupovima.
Posebno je naglasio da moramo čuvati i znati da smo mi nasljednici Svetog Save i da je to činjenica, svidjelo se to nekome ili ne, da nam o tome govore štampani dokumenti sa Oboda, iz 15. vijeka i da nećemo valjda mi danas u 21. vijeku da prekidamo to i da se odričemo toga.
Otac Igor je završio svoje slovo u nadi i molitvi da nam Gospod da pokajanja, blagodati i snage da istrajemo na svetosavskom putu koji vodi u život uz molitve Svetog Save.
Danas je u manastiru posebno mjesto zauzela ikona Svetog Save, koju su u vrijeme knjaza Nikole ikonopisali braća Đinovski, a koju su svojevremeno mještani okoline Cetinja uklonili iz jedne seoske crkve sa ikonostasa, zaslepljeni novom ideologijom, u želji da nestanu tragovi u ovom kraju o svetitelju koji je osnovao Zetsku episkopiju 1219. godine. Zahvaljujući dobrim i savjesnim ljudima iz tog sela, promislom Božijim, ikona je ipak sačuvana i predata Mitropoliji, da jednog dana bude ponovo ugrađena u ikonostas crkve.
Protojerej-stavrofor Obren Jovanović, ispričao je povijest ove ikone vjernicima nakon Svete liturgije, osvrnuvši se na opredjeljenje Svetog Save ka Istoku, ukazavši da je upravo njegovo opredjeljenje iznjedrilo i Svetog Vasilija i Svetog Petra, kao i sve naše svetitelje, od Svetog Jovana Vladimira, pa do Svetog Simeona Dajbabskog, koji je porijeklom sa Cetinja. „Kada čovjek postane bogoborac, on postane i bratoborac“, rekao je otac Obren, ukazavši na put pomenute ikone Svetog Save.
„Gdje je vrelo, tu će i kapati, što kaže naš narod. Mi sad ne možemo da šetamo, ali ja vam garantujem da će doći vrijeme da krene litija sa Cetinja da vratimo ikonu Svetog Save tamo gdje pripada, daće Bog. A taj dan će se slaviti kao prenos ikone Svetoga Save“, rekao je, naglasivši da trebamo da se ohristovimo i da će dati Bog da bude sve kako valja i trebuje.
Ikonu Svetog Save su nakon riječi oca obrena svi cjelivali, nakon čega su prerezani su slavski kolači.
Tijana Lekić
