Danas, 28. oktobra, na praznik Svetog sveštenomučenika Lukijana, na groblju u Miločanima kod Nikšića služen je četrdesetodnevni pomen protojereju-stavroforu Radojici Božoviću.
Na kraju pomena sabranima se obratio protojerej Siniša Smiljić, ulcinjski paroh, koji je na parohijskoj dužnosti naslijedio oca Radojicu, ističući da samo Bog zna koliko je bio težak životni krst oca Radojice koji je on u onim smutnim i teškim vremenima kroz život dostojanstveno nosio i iznio do kraja, do Golgote:
“Sinoć kada sam planirao put za Nikšić, na ovu svetu molitvu za pokoj duše našeg oca Radojice, dugo sam se razmišljao da li nešto simbolično da ponesem sa sobom, kao što je to uradila, na primjer, njegova kćerka Olga, donijevši grančicu masline koju je otac Radojica neizmjerno volio, njegovao i gajio… Razmišljao sam se da li da danas podsjetim oca Radojicu na ljepote Ulcinja, na zvuk talasa i cvrkut ptica u maslinjaku, gačanje galebova koji su ga svako jutro budili, jer znam koliko je uživao u svemu tome, ali onda mi je na pamet palo da o. Radojici to sada ne treba. Jer on je sada u beskrajnom moru Carstva nebeskoga i buku tih galebova nadvisuje i nadjačava hor angelskih sila nebeskih i bestjelesnih sa kojima se njegova duša sada veseli u Carstvu Božijem i Gospoda proslavlja.”
Otac Siniša Smiljić je dalje istakao da se danas i stado koje je proti Radojici Gospod povjerio, gdje god da se nalazi, moli za njegovu dušu, ali da mnogo veće stado dočekuje dušu oca Radojice danas u rajskim naseljima.
“To stado čine svi slavni preci, svetitelji Božiji, ugodnici Božiji, među kojima se, ako Bog da, a osjećam tako, danas pribraja i duša našega oca Radojice”, besjedio je paroh ulcinjski.
Sa sabranima protojerej Siniša Smiljić je podijelio sjećanje kada je kao mlad i neiskusan sveštenik, kao i svaki mladi čovjek, došavši na parohiju mislio da dosta toga treba promijeniti i raditi na drugačiji način, po narodnoj da svako vrijeme svoje breme nosi:
“Ali u svakom vremenu iskušenja su ista i krst je isti koji nam Gospod daje. I kako vrijeme odmiče, kako sam i ja više na toj parohiji, tom vinogradu Gospodnjem gdje je otac Radojica zaorao duboku brazdu i posijao sjeme Duha Svetoga, uviđam da tu nema šta da se mijenja i dodaje. To samo treba okopavati i gajiti, plijeviti ono što je već zaorano i posijano i ono što je već izniklo. A izniklo je dosta, braćo i sestre. I morate znati da sam svjestan da svaki blagoslov danas koji moj parohijan traži od mene kao sveštenika, svaka kuća, svaka slava, svaka duša koja ulazi u hram Božji, to je plod ljubavi našeg oca Radojice, a mi smo žeteoci koji žanjemo tamo gdje nismo sijali. Oče Radojica, u blaženom usnuću neka ti je vječan spomen i blažena uspomena. Amin, Bože daj!”
***
Protojerej-stavrofor Radojica Božović, paroh ulcinjski u mirovini, upokojio se 20. septembra 2021. ljeta Gospodnjeg, na praznik Svetog mučenika Sozonta.
Blaženopočivši prota Radojica je rođen 2. septembra 1948. godine u Zloj Gori – Sjenokosi u opštini Nikšić. Njegovi roditelji Blažo i Jaglika odgajali su malog Radojicu u hrišćanskom duhu i tradiciji predaka pa je dječak po završetku osnovnoškolskog obrazovanja upisao srednju bogoslovsku školu „Sveti Kirilo i Metodije“ u Prizrenu.
Po završetku bogoslovskih studija Radojica Božović rukopoložen je u čin đakona, a potom i sveštenika 12. maja 1972. godine. Neposredno nakon toga upućen je na parohiju u Ulcinj gdje je 1. juna iste godine započeo svoju pastirsku službu po blagoslovu blaženopočivšeg mitropolita Danila (Dajkovića).
U toku svoje četrdesetpetogodišnje službe u najjužnijem gradu Crne Gore, otac Radojica je obnovio i ukrasio parohijske hramove, nastavio i unaprijedio hrišćansku zajednicu i održavao odlične odnose sa građanima, kako sa pravoslavnima tako i sa ljudima dobre volje bez obzira na vjersku, nacionalnu ili ideološku pripadnost.
Njegova vrijedna i plodonosna misija u Ulcinju praćena je i njegovom skromnošću i smirenošću pa otac Radojica nikada nije sam govorio o svojim zaslugama, ali su to uvijek činili njegovi saslužitelji i saradnici. Do danas se prepričavaju iskustva i anegdote sa „popom Radojicom“, kako je od milošte bio nazivan u Ulcinju, i tako će sigurno biti i u godinama koje će uslijediti.
Vječan ti spomen i Carstvo nebesko, dragi oče Radojica!
Vesna Dević
