Otac Rafailo (Boljević): „Sjećajmo se smrti. Grob je katedra za sjećanje na Besmrtnoga“
Jeromonah Rafailo (Boljević) Iguman manastira Podmaine odgovarao je na pitanja slušalaca emisije „Pitajte sveštenika“ Radija „Svetigora“ u nedjelju 11. decembra 2022. godine.
Na samom početku emisije otac Rafailo je tumačio jevanđelsku priču o bezumnom bogatašu, koju naša Sveta Crkva predlaže na Dvadeset šestu nedjelju po prazniku Pedesetnice.
„Sjećajmo se smrti. Grob je katedra za sjećanje na Besmrtnoga“-kaže otac Rafailo.
„Rođenjem Hristovim otvoreno je nebo. Ako se istinski ne radujemo rođenju Hristovom i ako nam ovaj događaj nije na prvom mjestu mi nismo razumjeli Tajnu rođenja Hristovog. Kolijevka vitjelemska je naš osnov i kolijevka svih nas. Ako se u njoj ne zaljuljamo ali i ne krenemo na raspeće sa Hristom promašili smo svoj hrišćanski put. Neka naše: Hristos se rodi!, koje ćemo izgovoriti na Božić bude iz dubine našeg bića tako da se čuje do neba“- kaže otac Rafailo govoreći o Božićnom postu.
U nastavku emisije otac Rafailo je odgovarao na pitanja naših slušalaca među kojima su se našla i sledeća:
– Da li pripadnici drugih vjera (rimokatoličke, islamske, budističke) mogu, svojim načinom duhovnog života ispunjavati uslove za Carstvo nebesko?
„U Carstvo nebesko se ulalzi samo kroz vrata koja je Gospod otvorio. Ja sam vrata-kaže Gospod. Provjeravajmo svoj život liturgijom“- kaže otac Rafailo.
– Kažu da u životu Hrišćanina postoje dva puta: bračni i monaški. Po riječima arhimandrita Rafaila Karelina postoji i treći put, a to je da čovjek ne izabere ni jedan od pomenuta dva puta, nego da ostane sam ako se ne pronalazi ni u braku ni u monaštvu. Da li je treći put, „put samca“ takođe uzeti krst na koji Hristos poziva jer ni samoća nije laka i takođe nosi sobom svoje breme i iskušenja. Da li se i na ovaj način čovjek može spasiti?
-U Molitvi koju izgovaramo pred Svetu Tajnu Pričešća, između ostalog se kaže: „… Jer neću kazati tajnu neprijateljima Tvojim…“. Šta se tu zapravo traži od nas?
– U savremenom svetu vlada neka vrsta epidemije otuđenosti i usamljenosti. Za razliku od onog osamljivanja koje srećemo u žitijima Svetih, gde su se se bogočežnjive duše povlačile iz sveta da bi ostvarile što prisniji susret sa Bogom, ova savremena otuđenost je sasvim drugačija, kroz nju savremeni čovek gubi mogućnost da ostvari zajednicu, mogućnost da voli, i konačno gubi Božiji lik u sebi. Da li razlog za to leži u samoljublju nas savremenih ljudi, našoj nespremnosti na žrtvu i ljubav ili je to i posledica uticaja savremene civilizacije i tehnologija koje tu civilizaciju prate? I kako pobediti ovo?
– Na koji način i u kojoj meri se mi, mirjani, možemo sačuvati od uticaja sveta? Ako uzmemo u obzir da živimo u svetu i da smo kroz svakodnevne obaveze i kontakte izloženi uticajima istog.
– U knjizi „Život i pouke Svetog Porfirija Kavsokalivita“ nalazimo sledeće: „Molitvu ne treba vršiti na silu, kao teret i obavezu. Primoravanje na molitvu može da u nama izazove otpor, da nam nanese zlo. Mnogi su se razboleli vršeći molitvu Isusovu jer su vršili pod takvim pritiskom, na silu. Nešto se zbiva svakako i onda kad molitvu Isusovu vršiš silom, ali nije to zdravo. Nemojte se služiti veštačkim tehnikama. Nije potrebna ni stoličica, ni saginjanje glave, ni zatvaranje očiju. Mogi kažu: sedi na stoličicu, sagni se, skupi se i usresredi se. Ali šta tu ima… Pokušajte, pa ćete videti! Nije potrebno da se posebno usresređujete da biste izgovarali molitvu Isusovu. Nije potreban nikakav napor kad u sebi imaš božanstvenu ljubav. Gde god da se nalazite, bilo da sedite na stoličici, bilo na stolici, bilo u automobilu, bilo gde, svuda, bilo da idete ulicom, ili ste u školi, ili u kancelariji, na poslu – svuda možete da izgovarate molitvu rečima: „Gospode Isuse Hriste, pomiluj me“, i to blago, bez pritiska, bez prinude.“ Ako otac može da protumači ovaj citat. I da navede neke praktične savete za nas Hrišćane u svetu koji stupamo na ovaj put. Na šta da obratimo pažnju, koje nas opasnosti vrebaju na ovom putu i kako da ih prevaziđemo.
Dušekorisne odgovore oca Rafaila toplo vam preporučujemo za slušanje na duhovnu korist i radost.