Njegovo Preosveštenstvo Episkop budimljansko-nikšićki G. Metodije služio je na praznik Sabora Svetog arhangela Gavrila, u petak 26. jula 2024. godine, Svetu Arhijerejsku Liturgiju u crkvi Svetog arhangela Mihaila u selu Duži kod Šavnika.
Vladici je sasluživalo sveštenstvo i monaštvo Eparhije uz molitveno učešće vjernog naroda.
Liturgijsko sabranje upotpunio je čin krštenja dječaka Dušana Drinčića.
Riječima arhipastirske besjede praznik Sabora Svetog arhangela Gavrila sabranima je čestitao Preosvećeni Episkop Metodije, navodeći da se u ovom blagoslovenom kraju, podno Durmitora vjekovima propovjedala riječa Božja.
„Sijač koji sije tu riječ je sam Gospod Koji je izašao da sije, izašao je iz prevječog svog boravišta u liku Gospoda Isusa Hristosa kroz koga je sva tvorevina nastala, ušao je u ovu tvorevinu i onda je sijao sjeme svoje. To sjeme je svuda padalo po raznim stranama i podlogama, različito primalo zavisno od toga gdje je padalo ali je uvijek bilo ono jednako isto i ranije i danas i biće u vjekove vjekova. To sjeme koje sije Duh Sveti to je riječ Božja koju slušamo i koju smo slušali u svetom Jevanđelju i koju, slušajući treba da usvajamo, a razmišljajući i usvajajući je mi treba da živimo po njoj, da obdjelavamo njivu duše, da to sjeme, ta riječ Božja kad padne u srce naše, padne na dobru podlogu, na obrađenu zemlju, da se primi i stostruki plod donese“.
„Tako je Gospod govorio svojim učenicima i njima objašnjavao tu priču kad im je govorio o sijaču koji je izašao da baca i da sije sjeme. Objasnio im je onda tu priču, a zašto je počeo da priča u prilama i alegorijama i metaforama? Zato što nije želio da taj ogromni narod koji se okupio oko Njega da Ga samo tako slijepo prate zbog čuda koja je činio, da površno bez udubljivanja i sa odobravanjem i klimanjem glavom slušaju Njegove riječi. Htio je da se u to udube. Zato im je govorio u pričama i metaforama da se trude, da kopaju, da razmiju šta to znači“, rekao je Vladika Metodije.
Podsjetio je da su u našem narodu postojale zagonetke kroz koje su se djeca učila da razmišljaju i dublje sagledavaju šta znače riječi koje su izgovorene u zagonetki.
„Kad dođemo na svetu službu danas, kad ima mnogo štampanih knjiga o vjeri, o bogosluženju, o Liturgiji, tumačenju svete Liturgije, da znamo gdje smo došli kad se saberemo u svetom hramu. Ne samo da izađemo drugačiji odatle zato što nas zapljusne blagodat Duha Svetog, svete službe i liturgije, moramo malo i svojim razumom i umom da dublje pojmimo i shvatimo šta znači cijeli ovaj ritual i obred koji činimo na svetoj Liturgiji, šta svaka pojedina radnja znači, šta predstavlja i tako ćemo da se utvrdimo dublje u vjeri. Kad dođu teže okolnosti i budu iskušenja, ako nije duboko korijenje naše vjere, ako je to sjeme koje slušamo palo na kameno srce, neobrađeno i nije pustilo svog korjena ono će se odmah, pod teškim iskušenjima i okolnostima koje naiđu osušiti i ostaćemo bez plodova, a to znači ostaćemo, sačuvaj Bože, bez Carstva nebeskog“.
„Ono treba da se razvije u nama, da se useli blagodaću Duha Svetog u naše srce. Čime ćemo mi svoje srce obdjelati, kako ćemo ga pripremiti njivu duše svoje da ono da stostruki plod – nikako drukčije osim da je oremo pokajanjem i samoukorjevanjem, ne ukorjevanjem drugih ljudi, gledajući ko šta radi nego samoukorjevanjem, samospoznajom i sagledavanjem ssvojih djela, postupaka i misli što je najbitnije, jer misli su korjen svega, to je prelomna tačka, osnovna duhovnog života odakle sve polazi i potiče“, naveo je Njegovo Preosveštenstvo, dodajući da današnja medicina kada govori o imunološkom sistemu kaže da se odbrambeni sitem organizma ne zove samo imunološki sistem, jer je to samo mali dio tog naziva, dok je puni naziv psihoneuroendokrino imunološki sistem.
„Na prvom mjestu psiho, to znači misli, a onda te misli utiču na neurone i živce, a onda se luče žlijezde i endokrini sistem, sve kreće od misli. Zato je Hristos govorio da stražimo i da pazimo na misli, kaže da idemo za Njim. Šta to znači ići za Njim? To znači ne ići za svojim mislima. Možemo da se preispitamo na kraju svete službe koliko smo proveli vremena prisutni, učestvujući u svetom bogosluženju bez misli i mentalnih apstrakcija i spirala koje su nas odvlačile iz ovog trenutka koji je Carstvo nebesko. Zapamtite, nigdje Hrista sresti nećete osim sada ovdje u ovom trenutku, ne u svojim psihološkim vremenima u mislima, razmišljanju i tugovanju o prošlosti i strepnje od neizvjesne budućnosti koja treba da dođe. To je početak duhovnog života – trezvenoumlje“.
„Tako ćemo pokajanjem, samoukorijevanjem, molitvom pripremati svoju dušu i svoje srce za primanje nebeske riječi, koja će posle da uzraste i da mnogostruke plodove. Govorio je Sveti Serafim Sarovski: Ko se pokaje, ko se smiri hiljade će se oko njega spasiti od tog njegovog blagoslovenog i blagodatnog stanja, jer smirenje je ono prvo što je Hristos na gori rekao svojim učenicima kako da postanu blaženi, odnosno sveti. Blaženi siromašni duhom, to znači oni koji ne misle visoko o sebi, koji nemaju visoke misli o sebi i sliku umom stvorenu ko su oni i izdigli se iznad ostalih ljudi koji su nepretenciozni, nenametljivi, skromni, smireni, to su siromašni duhom, pa je rekao: Takvih je Carstvo nebesko. Zato smo se mi ovdje okupili u ovom svetom hramu Svetog arhangela Mihaila. Bilo je u 4. vijeku, kad su se veliki kapadokijski Oci upokojili Vasilije Veliki, Grigorije Bogoslov i Jovan Zlatousti da su se ljudi dijelili ko je veći od te trojice svetitelja. Kad je počeo narod da se dijeli, da se dešavaju svađe, arspre, sukobi, onda su se njih trojica javili u istoj jednakoj slavi, javili jednom arhijereju i rekli: Pobogu, šta to radite, je li to Crkva Božja? Svi smo u istoj slavi. Što se dijelite oko tih stvari i ustanovljen je praznik Sveta tri jerarha da bi pomirio narod“, besjedio je Episkop Metodije.
To su, napomenuo je on, đaolje zamke koje nalaze materijala i razloga da ljudi počinju da ulaze u sukobe i da se ne vole, a bez čovjekoljublja nema spasenja.
„Svoju ljubav prema Bogu ne možemo izraziti, niti pokazati osim ljubavlju prema onome koji je po Njegovom liku stvoren, a to je svaki čovjek, bližnji naš. Bez čovjekoljublja, ko čovjeka ne voli neka se ne zavarava da će se spasiti, jer je život u zajednici s Bogom i Bog je zbog svakog pojedinačno u ovaj svijet došao i postradao raširenih ruku na krstu, grlivši cijelu vaseljenu, cijeli ljudski rod u svim vjekovima“, poručio je Vladika budimljansko-nikšićki Metodije.
On se osvrnuo na rasprave koje su se razvijale podmuklo oko toga kome je posvećen hram u Dužima, poručivši da je zapisano u crkvenim knjigama kome je posvećen.
„Sveti Sava je slavio arhagela Mihaila, Nemanjićima je to krsna slava. Ima li veće radosti za Svetog Savu nego da Srbi Svetosavci i Kosovčići slave ono što je on slavio i bila slava Nemanjića – Aranđelovdan. Imamo Saborni hram koji se zbog toga u drobnjačkom kraju podno Durmitora gradi in posvećen je Svetom Savi gdje ćemo se svi sabirati, ako Bog da, na njegov dan. Postoji u Orahu u Pivi stari hram Svetom Savi posvećen, ali Bog je dao da u Drobnjaku bude jedan saborni hram da se svi na jedan dan, na jednom mjestu zajednički okupimo u ljubavi i da proslavljamo Svetog Savu, a kroz njega Hrista Boga našeg“.
„Nemojte da se podvuče klica neke netrpeljivosti, mržnje, razdora zbog ovakvih stvari. Smisao našeg okupljanja ovdje je dublje učestvovanje u bogosluženju i razumijevanju da bi naša vjera pustila duboke korjene. Svaki dan treba da se u vjeri utvrđujemo. Vidite kakva su se smutna i teška vremena zavitlala u ovom svijetu, ništa na dobro ne miriše, niti nagovještava da će nešto dobro iz ovoga ispasti. U tim vremenima, ovo do sad što je bilo, što smo mislili da je bio progon, da je bilo teško to će biti pjesma za ovo što nam dolazi. Zato pazite da budete tvrdi u vjeri i da opstanemo kao što su naši preci ovdje opstajali, kad je dolazila pošast komunizma u ovaj kraj i prostore gdje živi srpski narod. Vitezovi duha su iznijeli sjeme vjere do današnjeg dana i dobacili do ove epohe kad je krenula duhovna obnova sa Mitropolitom Amfilohijem, posle sa Vladikom Joanikijem“, poučavao je Preosvećni vladika Metodije, poručivši:
„Zato mislite samo o jednom – o sebi kako ćete stajati pred Bogom i utvrditi se u vjeri i Bog će sve ostalo nama kao pojedincima i kao zajednici nadomjestiti. Srećan vam ovaj divni praznik arhangela Gavrila, njegova uloga je bila u istoriji spasenja roda ljudskog, Mojsiju se javljao dok je ovce čuvao da mu kaže da će predvoditi narod i izvoditi iz egipatskog ropstva u obećanu zemlju, javio se Joakimu i Ani da će roditi Bogorodicu Koja će Hrista roditi i kroz Koju će Bog u maticu života ući, postati jedan od nas, po svemu isti osim u grijehu; javio se Jelisaveti i Zahariji da će Jovana Krstitelja, sina dobiti koji će biti Preteča. Sve je to arhangel Gavrilo blagovijestio, tješio Hrista u Getsimanskom vrtu i krijepio Ga kad se molio. Njega danas proslavljamo, tog divnog blagovjesnika našeg spasenja i našeg vaskrsenja, ako Bog da, zajedno sa Hristom ako se budemo Njemu upodobili, za Njim išli.“
Izvor: Eparhija.me
