Poslije Trojičindanskog i Svetovasilijevskog sabora, a uoči rasprave u Skupštini Crne Gore, protiv spornog diskriminatornog Zakona o slobodi vjeroispovijesti u Podgorici je 24. decembra 2019. godine održan protest koji će kasnije prerasti u dostojanstvene litije za odbranu svetinja, koje su Crnu Goru vratile sebi i svojim korijenima.
Naime, tog utorka (24. decembra 2019. godine) dok je Zakonodavni odbor Skupštine Crne Gore zasjedao, i usvojio predlog diskriminatornog Zakona o slobodi vjeroispovijesti, čime su stvoreni uslovi za plenarnu raspravu koja je počela sjutradan, 25. decembra, stotine sveštenika i monaha predvođeni Visokopreosvećenim Mitropolitom crnogorsko-primorskim Amfilohijem i Preosvećenim vladikama budimljansko-nikšićkim Joanikijem i dioklijskim Metodijem, ispred parlamenta su izrazili svoj protest, apelujući na poslanike da ne glasaju za bezakonje i da ispoštuju glas naroda „Vox populi — Vox Dei“ (glas naroda – glas Božiji).
Arhijereji sa sveštenstvom i monaštvom Mitropolije crnogorsko-primorske i Eparhije budimljansko-nikšićke od podgoričkog Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja došli su litijski pod sloganom: U imenu Božijem je sud i pravda! (Sv. Petar Cetinjski). Pred Skupštinom vladika Metodije je pročitao proglas Svetovasilijevskog sabora u Nikšiću, a Mitropolit Amfilohije je pozvao poslanike da ne učestvuju u raspravi i izglasavanju zakona za čije povlačenje je već tada peticiju potpisalo 100 000 građana Crne Gore.
Nakon protestne litije, po povratku u Hram Hristovog Vaskrsenja, Mitropolit Amfilohije sa Episkopima Joanikijem i Metodijem, uz sasluženje sveštenstva i monaštva, služio je Svetu službu Božiju. U liturgijskoj besjedi Visokopreosvećeni je naglasio da je i današnje sabranje – sabranje na kome se učimo da služimo, a ne da gospodarimo, i prizvao blagoslov Božiji na Skupštinu i poslanike kako bi svi krenuli putem pravde i istine Božije, da budu svjedoci zakona Božjega, a ne nosioci bezakonja kroz koje će biti poraženi i prije nego što donesu takve zakone.
U proročkim riječima ovaj ugodnik Božiji svoju nadu je položio na Gospoda da neće dozvoliti da to bezakonje trijumfuje u Crnoj Gori.
“Samo oni koji se Bogom bogate, onim što je vječno i neprolazno, to su jedini pravi istinski bogataši. Svi ostali koji se klanjaju prahu zemaljskom, obogotvoravaju pare, dolare, evre, ili imanja neka, ili svoju vlast, ili svoje strasti, ti su poraženi, bilo ko da su oni. Dakle, to je taj poraz koji treba da se dogodi ovdje, ne poraz onih koji su na vlasti, niti nas koji služimo Hristu Bogu, nego poraz zla, mržnje, dioba, raskola, duha bratoubilaštva i bogoubilaštva. To treba da bude poraženo. I ja se nadam u Boga da će to biti poraženo. Bezakonje da bude poraženo, da bi zakon Božiji, zakon istine i pravde, i istinski ljudski zakoni trijumfovali.”
U Skupštini Crne Gore u noći između 26. i 27. decembra, 45 poslanika DPS-a, SD-a, Liberalne partije, Bošnjačke stranke, Hrvatske građanske inicijative, Force i SDP-a izglasali su Zakon o slobodi vjeroispovijesti. Protesti koji su te noći počeli zbog usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, pretvorivši se u nezaustavljivu snagu koja je 30. avgusta dovela do pada onih koji su bili odgovorni za njegovo donošenje, postali su svjetla tačka savremene crnogorske istorije.
Godinu dana od donošenja diskriminatornog zakona, novoizabrana demokratska Vlada Crne Gore 17. decembra 2020. godine, na svojoj trećoj sjednici kojom je predsjedavao predsjednik prof. dr Zdravko Krivokapić, utvrdila je Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica, da bi ga nakon toga dostavila Skupštini Crne Gore, radi donošenja po skraćenom postupku. Mitropolija crnogorsko-primorska i ostale eparhije Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, koje su godinu dana protestvovale zbog njegovog donošenja, pozdravile su izmjene Zakona o slobodi vjeroispovijesti.
Besjeda Mitropolita Amfilohija – Saborni hram Hristovog Vaskrsenja – Podgorica 24. 12. 2019. lj. G.
“Nek je na zdravlje i spasenje, i prosvećenje, mir duše i tijela, i vječni život Sveto pričešće Tijelom i Krvlju Gospoda i Boga, i Spasa našega Isusa Hrista!
Gospod nije došao, kao što je sam rekao, u ovaj svijet i postao čovjek na Božić od Presvete Djeve, da mu služe, nego da služi, i ne samo da služi, nego i da život svoj žrtvuje za narod i ljude svoje. I neprekidno On se žrtvuje za nas. I danas, mi smo primili Njegovu žrtvu – Njegovo Tijelo i Njegovu krv – svjedočanstvo Boga vječne ljubavi. Tijelo i Krv Gospodnja, koje primamo, osvećuje nas i uči, sve ljude, da se ugledamo na Njega, ne da tražimo da nam služe i da se klanjaju nama, nego da i mi služimo na hristoliki način, i da se cijelivamo sa Gospodom, primajući Njegovo Tijelo i Krv, Njegovu ljubav i kroz Njegovu ljubav da zavolimo jedni druge ljubavlju Božanskom vječnom i i neprolaznom. To je ono čemu služi ova Sveta liturgija i čime se nadahnjuju i svi oni koji se krštavaju u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. I ovo naše današnje sabranje je sabranje da se naučimo da služimo, a ne da gospodarimo i vladamo. I da naučimo da se žrtvujemo na način na koji se Hristos žrtvovao za čovječanstvo. Da se žrtvujemo jedni za druge, jer nema veće ljubavi od one da neko život svoj položi za bližnje svoje. Ta hristolika žrtva, ta Božja istina i pravda, ona je koja pobjeđuje u ovom svijetu, neprekidno vjekovima. I danas pobjeđuje i u vjekove će pobjeđivati. Zato smo danas i nosili onu poruku Svetog Petra Cetinjskoga da je u imenu Božjem sud i pravda. U imenu Božjem je pobjeda. I danas ovdje ne pobjeđujemo mi nekoga drugoga, niti neko drugi nas. Nego Bog, pravda Božja, istina Božja, ljubav Božja je ona koja nas priziva da se nje pričestimo, da saglasno njome živimo i da se prema njoj upravljamo na ovoj zemlji.
Rekoh nema pobjeditelja i pobjednika. Bog – ime Njegovo, pravda Njegova, vječni Njegov zakon – je onaj koji treba da pobijedi prvo u srcima nas koji smo njegova djeca, a onda u srcima svih onih koji su prizvani da budu njegova djeca. I da živeći ovdje na zemlji služe i oni bližnjima svojima, a ne da gospodare i upravljaju njima, i ne da donose zakone koji gaze tu Božju ljubav, i tu žrtvu, i donose zakone koji skrnave tu svetinju Božiju, na koju smo svi prizvani.
Zato smo se mi danas i pomolili i pred Skupštinom. I pomenuli smo i predsjednika države Mila Đukanovića i Duška Markovića i sve poslanike Narodne skupštine, da sude imenom Božjim i pravdom Božjom, vječnom pravdom, da ne sude i ne donose zakone koji rađaju bezakonje, koji rađaju mržnju, koji rađaju diobe u narodu u Crnoj Gori, nego onaj zakon na kome je sve sagrađeno što je vrijedno i značajno u istoriji Crkve Božje, i istoriji Crne Gore.
Svi koji su časni i čestiti ljudi, bez obzira kome su kraljevstvu pripadali ili vlasti, oni su gradili i ugradili sebe u tu i takvu ljubav, i tom i takvom ljubavlju, i tom i takvom istinom i pravdom, pobjeđivali. I mi smo danas prizvani, da tom pravdom, istinom Božjom, zakonom Božjim vječnim, pobijedimo zlo, mržnju, zavist, da bi vaskrslo u nama Božje dobro, Božja istina i ljubav, Božja pravda vječna i neprolazna.
Dakle Bog, pravda Božja, ime Božje, ljubav Božja da pobijedi u srcima sviju nas pa i u srcima onih koji su danas na vlasti, ovoj prolaznoj vlasti u Crnoj Gori, da i oni hode tim i takvim putem. Na to su prizvani, ako hoće da budu istinski pobjeditelji, a ne lažni pobjeditelji. I da pobjeđuju radi svojih interesa – oni ili mi, ili bilo ko drugi.
Danas, ovdje prisutno naše monaštvo i sveštenstvo ne bori se za nekakvu svoju vlast ili za nekakvu svoju čast, niti se bori za svoja imanja i svoje bogatstvo, nego se bori da postane nosilac te i takve Božanske, Hristove ljubavi, te samožrtvene ljubavi, na kojoj počiva sva vasiona i sav svijet. I braneći svoje svetinje u koje se ugrađuju i koje grade, oni u stvari brane ime Božje i pravdu Božiju. Brane tu vječnu ljubav i istinu, i prizivaju na tu i takvu ljubav sve one koji su spremni da se žrtvuju, ne svojim interesima, bilo partijskim ili ideološkim, religijskim ili bilo kakvim drugim, nego da sebe same i jedne druge i sav život svoj predaju Hristu Bogu, na način kao što je On sebe predao i žrtvovao za život svijeta i predaje neprekidno.
I danas nas je obdario tom svojom žrtvom – svojim Tijelom i svojom Krvlju kojim smo se pričestili. Pričestili se Njegovom ljubavlju, cjelivajući Njega kao vječnu ljubav i celivajući jedni druge sa tom ljubavlju, i prizivajući sve ljude, i domaće i sve zemaljske narode, na tu i takvu ljubav, na tu i takvu Božansku pobjedu imena Božjega, pravde i istine Božje, ljubavi vječne i neprolazne. I ovo sabranje to znači i na to je prizvano, a priziva i sve druge da hode tim putem koji vodi u vječni život, i koji potvrđuje vječno i neprolazno dostojanstvo ljudsko, jer ovo zemaljsko i bogatstvo i blaga, to danas jeste, sjutra nije. Samo oni koji se Bogom bogate, onim što je vječno i neprolazno, to su jedini pravi istinski bogataši. Svi ostali koji se klanjaju prahu zemaljskom, obogotvoravaju pare, dolare, evre, ili imanja neka, ili svoju vlast, ili svoje strasti, ti su poraženi bilo ko da su oni.
Dakle, to je taj poraz koji treba da se dogodi ovdje, ne poraz onih koji su na vlasti, niti nas koji služimo Hristu Bogu, nego poraz zla, mržnje, dioba, raskola, duha bratoubilaštva i bogoubilaštva. To treba da bude poraženo. I ja se nadam u Boga da će to biti poraženo. Bezakonje da bude poraženo, da bi zakon Božiji, zakon istine i pravde, i istinski ljudski zakoni trijumfovali. U to ime neka Gospod blagoslovi i ovo sabranje naše! Neka Gospod blagoslovi i našu Skupštinu i njene poslanike, i svi da krenu tim i takvim putem, da budu svjedoci toga i takvog zakona Božjega, a ne da budu nosioci bezakonja kroz koje će biti poraženi i prije nego što donesu takve zakone.
Ja se u Boga nadam da to bezakonje, koje nikada nije trijumfovalo u Crnoj Gori, neće trijumfovati ni danas jer bi to bio stid i sram i vlasti i časti, i parlamenta i sviju nas. Stid i sram bi bio da bezakonje zavlada u ovoj Svetoj gori – Crnoj Gori – gori Svetog Vasilija Ostroškoga, Petra Cetinjskog, Simeona Dajbabskoga, Stefana Piperskoga, dvojice sveštenomučenika i četrdeset đaka Mučenika momišićkih. Oni pobjeđuju! I treba da pobijede u nama i oko nas ta djeca koja su žrtvovali za pravdu i istinu Božiju, kao što su se žrtvovali Sveti Vasilije Ostroški, Petar Cetinjski i Petar Lovćenski Tajnovidac, Simeon Dajbabski i Sveti Stefan Piperski i Danilo Stolpnik, koga danas proslavljamo, i svi sveti koji su živjeli tim duhom. Oni su se žrtvovali za istinu i pravdu Božju kroz vjekove i dan danas ostali živi svjedoci te i takve pravde, i tog i takvog imena živoga Boga: Oca i Sina i Duha Svetoga – Boga ljubavi, kome neka je slava i hvala u vjekove vjekova, amin!”
Vesna Dević
