U izdavaštvu Instituta za srpsku kulturu iz Nikšića iz štampe je izašla knjiga „Kroz ogledalo u zagonetki“ autora đakona Pavla Lješkovića, profesora cetinjske bogoslovije.
Knjiga je podijeljena u tri cjeline od kojih prvu čine njegovi tekstovi koji obrađuju teme vezane za kanone, crkveno pravo, himnografiju i slično, dok drugu cjelinu predstavljaju besjede izgovorene na važnim prazničnim akademijama i sličnim prigodama. Treća i možda centralna cjelina knjige obuhvata autorove kolumne objavljene na portalu miropolije crnogorsko-primorske i drugim crkvenim glasilima.
Komentarišući dio knjige u kojem se nalaze teološki članci, on je kazao da nas vrijeme konzumerizma u kojem živimo i ta čovjekova potreba da stalno ugađa sebi, ograničava, te nažalost ni hrišćanima priča o kanonima više nije toliko dobro poznata i bliska.
„Kanoni nas ipak podsjećaju, usmjeravaju nas da mi nemamo samo prava, nego imamo i neke dužnosti koje moramo da ispunjavamo. Zato mislim da su kanoni i u našem vremenu kao i u svim epohama jako bitni, da ih ne treba potcenjivati. Oni su svedočanstvo i vremena u kojem su nastali ali vjerujte mi da su itekao aktuelni i u naše vrijeme. Tu se nalazi par nekih članaka od nekih koji se tiču teme koja je i ovih dana aktuelna, kao što je status mitropolije.
Ja sam se na primjer bavio time kakav je bio status mitropolije u vrijeme Mitrofana Bana. Zatim, Nikodim Milaš kao poznati najveći kanoničar i njegov odnos prema crkvenom pitanju u Crnoj Gori. Od tih tema, dakle, pa do teme vaspitanja djece u kanonima pravoslavne crkve, gdje sam ja iščitao sve kanone pa izvukao te neke koji se bave vaspitanjem djece, koliko je to bitno. A bitno je do te mjere da se jedan asketa kao što je bio Sveti Vasilije Veliki, jedan sistematizator monaštva u punom smislu te riječi, u okviru tih kanona koji su usko vezani za monaštvo, bavi i vaspitanjem djece, tom jednom velikom temom koja je aktuelna i u naše vrijeme“, kazao je otac Pavle.
On se u razgovoru za Radio „Svetigora“, osvrnuo i na temu važnosti susreta za nas hrišćane, budući da većina njegovih kolumni govori o slučajnim ili namjernim susretima.
„Taj momenat odnosa sa drugim ljudima jako je bitan za naš hrišćanski i uopšte duhovni život. Mi živimo u jednom vremenu otuđenja i velikohg nepovjerenja među ljudima, i to nepovjerenje i otuđenje nije samo prema onima koje možda slabije poznajemo ili ih uopšte ne poznajemo. To nažalost imamo i u okviru Svete Tajne braka i svi znamo da se dešava sve više razvoda, pa i među crkvenim brakovima. Zato je mnogo bitan taj razgovor, taj odnos.Čovjek, naročito hrišćanin, ne treba da bježi od toga.Treba da insistira u mjeri u kojoj je moguće da insistira na tome“.
Knjiga je izašla u okviru edicije „Istorija i kultura“, a može se pronaći u knjižarama širom Crne Gore, Srbije i Republike Srpske.
Olivera Balaban
