“SVAKI HRAM JE SKINIJA GOSPODNJA”
Na veliku radost vjernika u Bijelom Polju, u nedjelju, 3. jula, na praznik Svetog Nauma Ohridskog u crkvi u Nikoljcu u Bijelom Polju služio je arhimandrit Rafailo Boljević, uz sasluženje bratstva manastira Podmaine i sveštenomonaštva bjelopoljskog namjesništva. Poslije Liturgije u porti je o. Rafailo održao predavanje na temu „ Liturgijski doživljaj posta“
U Crkvi Svetog Nikolaja Mirlikijskog u Nikoljcu u Bijelom Polju, u nedjelju, na praznik Svetog Nauma Ohridskog, Svetu Liturgiju je služio Arhimandrit Rafailo, iguman manastira Podmaine.
Poslije pročitanog Začala jevanđelske priče o. Rafailo obratio vjernicima slovom pouke.
-Svaki hram, a imamo ih Bogu slava mnogo, je Skinija Gospodnja, mjesto prebivanja Božije slave, mjesto projave Božje sile, Božje premudrosti, milosti, ljubavi, istine života. Dakle, najvažnije mjesto i za nas, jer sva ta svojstva Božanska nama su potrebna kao svjetlost, kao dah, kao smisao, kao život. Evo pokušavamo da živimo i iznad atmosfere hrama, na žalost, mnogo je više onih koji to čine i koji su uporni u tome, razvijajući razne tehnike života, ulažući u takozvani progres. I gle, ni jednog zadovoljnog, nigdje mirnog, nigdje svetog. A iz ovoga hrama, iz Božanskih svetinja, iz zone svete i Božanstvene Liturgije, klijajaju Sveti ljudi koji donose svete plodove života. I mi ovdje u ovom gradu imamo tu mogućnost samo ako budemo pažljivi i ako budemo pravili razliku, jer razlika postoji i to ne mala. Postoji velika suštinska razlika između onoga što Gospod naš govori, nudi i jeste i onoga što ovaj varljivi i lažljivi svijet postavlja na trpezu. Zato je mnogo važno da budemo oprezni, trezveni i pažljivi. Sa takvom pažnjom, ulazeći u naše hramove, u Bogom određene termine, jer mi danas imamo termin, nismo se slučajno sabrali pa ‘gle, otkud ti jutros’, a ti meni – otkud ti’, jer smo se dogovorili, termin je utvrđen. Bićemo i mi, ali biće i Bog naš. Doći ćemo da ištemo i tražimo a On će biti tu da nam da, da nas ukrijepi, da nas pomiluje, da nas životom, mudrošću i svjetlošću svojih riječi nahrani, jevanđelskih propovijedi prosvećuje, i evo Ga.
Gledajte danas, samo ako imamo pažnju, kako je to moćno. Evo došli smo u ovaj hram, dočekao nas je i On sam lično nam se obraća; ne šalje Aneđele, ne ni Metodija, velikog Svetitelja kojeg danas proslavljamo; ne ni Prepodobnog Nauma Ohridskog Čutotvorca, koga takođe danas proslavljamo, nego nam se On lično obraća, sad majčin sine, imaš li pažnju, ili nemaš? Šta ti je sada u glavi kada se tebi obraća, na šta misliš, kud’ si pažnju, kud’ životu, kud’ željama, jer tamo gdje jesi, u toj dinamici rasijanosti, tu su ti smrtni neprijatelji. ‘Ono o čemu sada misliš dok Ja govorim’, kaže Gospod, ‘to ti je smrtni neprijatelj’. Misliš li o onome što ćeš jesti? To nije jelo nego smrtni otrov. Razmišljaš li o onome što ćeš danas, ili u godinu ili deset godina unaprijed, jesti i piti? To je otrov, to su otrovi, tu je tvoja pogibija, jer ti misliš i brineš misleći, a Ja sam ovdje pred tobom kao Svedržitelj, kao Utješitelj, kao Spasitelj, kao Otac. ‘Čuj me sine gdje govorim’, -ukazujući na potrebu da budemo bezbrižni, da se ne bojimo, da ne ludujemo u našim brigama, jer kako Reče: „Zna Otac vaš da vama i to treba”, pa ukazuje na ptice. ‘Vidite kako ptice ne brinu’, svaka ima koliko joj je potrebno, pjeva, pjeva, pjeva, pa bude i da se pojede, pa nastavi leti, igra se i pjeva. ‘A kamo li’, kaže, ‘vi malovjerni’, pa ne smatrate valjda da ste gori od vrabaca, da vam je cijena niža od cijene ptice. Vredniji ste ne od ptica no od zvijezda i od Anđela. Takva svjetlost treba da obasja naše biće i da izazove stanje vjere, ali silne vjere, koja će da bude svjetlost našega života, da bude svjetlost našim očima, da živimo i da hodimo vjerom, da je Bog naš Otac naš. Da nas nije priveo iz nebića u biće da lutamo, da se sami kao siroti snalazimo, pa onda magnetizmom brižnosti, metežnosti, dakle haotičnosti, tražimo neki vještački mir i neke loše kombinacije, neminovno poklanjajući se mamonu; dakle, bogu bogastva, bogu imanja, bogu moneta, zlatnih rezervi i trezora, i onima kojima je to, jer vole, predato. Pa onda pravimo te kompromise, pa im se poklanjamo, pa se ponižavamo pred njima za sitno, nizerno, pa onda dušu povrijedimo i daleko bilo, za vječnost je i izgubimo. Zato Gospod govori ‘nemojte da brinete, Ja sam sa vama’. Brinite o duši svojoj, brinite o tome gdje ste u odnosu na Mene, jer vam bez mene nema vam života. Brinite o tome kakav je vaš odnos prema Crkvi Mojoj, kakav je vaš odnos prema Svetoj Liturgiji, kako pristupate Meni, brinite o tome kako Me slušate, ima li Moja riječ mjesta u vama. Jesam li Ja vaš Gospod, jesam li Ja tvoj Spasitelj, jesam li Ja tvoj Brat, jesam li Ja onaj koji je došao po tebe da te vrati u Očevo naručje, da te vaznese u Carstvo nebesko, poklanjaš li se meni ili mamonu, jer ‘dva gospodara ne možeš služiti’. Zato, braćo i sestre, čujmo ove riječi, mnogo su važne“, besjedio je o. Rafailo.
Gospod nas, pojasnio je on, poziva na bezbrižnost; imamo Crkvu, imamo Njega u njoj, imamo ovaj veliki savršeni dar Svete Liturgije, i danas evo pazite, On sam nam govori. Ne ljudi koji nam obećavaju, koji se nude, koji se kad- kad i trude, ali ne može biti bolje ako Bog ne da. Bog je tu i On sam nam otkriva kako živjeti, a kako ne živjeti, kako vjerovati, a kako ne vjerovati, za šta se prije svega i iznad svega brinuti a za šta se ne brinuti. Gledajte, kako jednostavan način – ‘ištite najprije Carstvo nebesko’. To je realna mogućnost, nije to nekakvo obećanje apstraktno, to je braćo i sestre realnost, Kosovski zavjet, ‘zemaljsko je za malena Carstvo a nebesko vavijek i dovijeka’. To i ova svetinja potvrđuje, svetinja je sva posvećena nebesima, pogledajte kako odolijeva vremenu, i nas poziva da se ugradimo u tu vječnost, ali treba da je ištemo. Evo Gospod je sve organizovao, evo Carstvo otvorio, evo Litrugiju Svetu darivao, da se kroz nju, pričešćujući se Svetim Tajnama, i živjeći svetim vrlinama, da se polako ali postepeno spremamo za punoću života budućega vijeka; da to najprije ištemo, da to bude prioritet našeg života, da brinemo za dušu u njeno spasenje, a nema spasenja van Crkve i van Hrista. ‘A ovo ostalo’, kaže Gospod, ‘to će vam se sve dodati’. Zna Otac vaš da vama i to treba. On zna da treba i jedemo i pijemo. A neće valjda život da ti spadne na tu brigu. On kaže: „Ima takvih koji brinu samo šta će jesti i šta će piti, ali to su neznabošci“, kaže. Oni ne znaju za Boga. Ti, kao kršteno čeljade, kao sin Božji smiješ da brineš pored živog i besmrtnog Oca, pored Njegovog Jedinorodnog Sina, koji radi našega spasenja uze našu prirodu i sjedini je sa Božanskom, i na taj način otvori nam Carstvo Nebesko. Ti ne možeš da brineš! Nemaš ti pravo na to, živiš spokojno, bezmolvno, bezmetežno, molitveno i pokajnički. I vjerujte, braćo i sestre, to će tako i da bude. Ništa ne može da nam bude. On je naš Otac, i kao otac zna za neše potrebe. Samo nemojmo da ispustimo iz životnog fokusa Casrtvo Nebesko i sticanje blagodati koje ostvarujemo živjeći u tajni crkve, pokajanja i Liturgije i dobro obrativši pažnju na svaku riječ koju je izgovorio“, besjedio je o. Rafailo.
On je ukazao da svaki vjernik ima Sveto Jevanđelje u svojoj kući, kao ovo koje stoji na Svetom prestolu i savjetovao:
„Uzmite Jevanđelje, čitajte ga, tamo vam se Gospod lično obraća tamo vam je sve rečeno; tamo nam je sve otkriveno, tamo ćemo naći sve što nam je potrebno, da vječnost zadobijemo ovdje u vremenu i životu. Molitvama Svetog Oca Nikolaja u čijem se hramu naalzimo, koji nas evo i danas poučava istim tim istinama, molitvama Svetoga Metodija Olimskog ispovjednika i Nauma Ohridskog Čudotvorca bezbriženog, molitvenika za spasenje roda našega, i mi da se rasteretimo briga i metežnosti i da ostalo virjeme života svoga u miru, bez metežnosti i u pokajanju provedemo, iščekujući skori drugi dolazak Hristov i punoću života u Carstvu Nebeskom“, besjedio je o. Rafailo.
Poslije Liturgije u porti je o. Rafailo održao predavanje na temu „ Liturgijski doživljaj posta“.
