U okviru redovnih godišnjih aktivnosti sveštenstvo i monaštvo Eparhije švajcarske predvođeno svojim eparhijskim arhijerejem Vladikom Andrejem nastavilo je posjetu Mitropoliji crnogorsko – primorskoj litugijskim sabranjem u Sabornom hramu Hristovog vaskrsenja u Podgorici, u utorak, 25. februara 2025. godine.
Svetu liturgiju služili su: Jerej Ivica Đulić – paroh u Milanu, jerej dr Dušan Đukanović – paroh u Udinama i jerej Nenad Brkić – paroh u Melsu.
Za pjevnicom je pojao Vladika Andrej sa sveštenstvom.
Nakon odslužene Svete liturgije preosvećeni Vladika Andrej odslužio je i pomen blaženopočivšem Mitropolitu Amfilohiju i tom prilikom se osvrnuo na život i djelo blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija. Istakao je da je Mitropolit Amfilohije cijeli život posvetio misliji naše crkve, napretku duhovnog života i širenju mira i dobre volje među ljudima.
Vladika Andrej se prisjetio rukopoloženja Mitropolita Amfilohija za Episkopa banatskog istakavši da su rukopoloženju prisustvovali kako porodica tako i predstavnici Grčke crkve i veliki broj svetogoraca. Govoreći o životu blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija Vladika švajcarski naveo je da je Mitropolit govorio deset jezika, bio u komisijama za ujedinjenje pravoslavnih- „bio omiljen, imao u sebi nečega dragog i u pogledu nešto mnogo duboko“, da je dobro poznavao svoju crkvu i bio primjer svima kako treba da se radujemo našoj vjeri i da „Duh ostane da plamti u našim srcima“.
Istakao je da je Mitropolit Amfilohije nakon pet godina na čelu Eparhije banatske došao u Crnu Goru i bio izabran za Mitropolita poslije Mitropolita Danila.
„Mitropolit Amfilohije je često telefonirao i tamo gde su pojedini se ohladili. Nije on bio ravnodušan. Ako se neko ohladio i distancirao, on je tražio, kako i u Jevanđelju piše kad je 99 na pravom putu, a jedan otišao, on je tražio toga jednog raba Božijega da ga obrati i da ga ponovo motiviše za život. Ono što Mitropolit nije mogao da razume su apsurdi i idiotizmi., kao što je bila ta druga, raskolnička crkva. On raskol nije mogao da shvati. Ako smo Hristovi učenici, kako može biti raskola? On je želio da budu svi jedno. Da postoji jedna, jedinstvena crkva.“- naveo je Vladika.
„Na Saboru sam njega doživeo kao velikog duhovnika, kao jednog od Sveta tri jerarha. Sećam se kad su bili problemi koji su prevazišli mogućnost diskusije, Mitropolit Amfilohije je pozvao na tišinu. Nikad to nisam doživeo, da na Arhijerejskom saboru – 15 minuta niko ništa da ne kaže. Pozvali su i Mitropolit Amfilohije i blaženopočivši Patrijarh Irinej na tišinu, na molitvu. Problem bio skoro nerešiv i 15 minuta ništa, tiština. To je bio duh Mitropolita Amfilohija. On je mogao nešto što niko drugi nije mogao, a to je da se sabranje i diskusije uvijek pretoče u molitvu. Bio je veliki ljubitelj monaštva. Umeo je dobro da rukovodi dušama i nalazio vreme za svakoga.“ zaključio je Vladika Andrej naglasivši da je Mitropolit Amfilohije „zasadio dobro seme u Crnoj Gori i ispunio joj pluća duhovnim životom, što se vidi i po njegovoj duhovnoj deci.“
Vladika Andrej se na kraju zahvalio upravi Hrama Hristovog vaskrsenja i đakonu Vedranu Grmuši koji je organizovao njihov dolazak navodeći da veliku zahvalnost svi dugujemo Mitropolitu Amfilohiju na svemu što je učinio.
Lana Ostojić
