Liturgijsko sabranje u crkvi Svete Petke na Čukarici

Liturgijsko sabranje u crkvi Svete Petke na Čukarici – Episkop Stefan: Svojim životom propovedajmo pravu veru

Mi smo ti koji treba da svojim životom propovedamo i dajemo primer i zato se trudimo da živimo blagočestivo. Pravi put je hrišćanski ali on nije širok, već je najčešće trnovit, ali bolje sa Gospodom ići i tim putem nego širokim u propast, rekao je Episkop Stefan u svojoj besedi u crkvi Svete Petke na Čukarici 08.08.2022. godine.

 

U ponedeljak, 8. avgusta, na praznik Svete prepodobnomučenice Paraskeve, u hramu Svete Petke na Čukarici, sa blagoslovom Njegove Svetosti Patrijarha srpskog G. Porfirija, Njegovo Preosveštenstvo Episkop remezijanski G. Stefan, vikar Patrijarha srpskog, služio je svetu arhijerejsku Liturgiju uz sasluženje sveštenstva arhiepiskopije beogradsko-karlovačke a u prisustvu mnogobrojnih vernika.

U svojoj arhipastirskoj besedi Preosvećeni se osvrnuo na žitije prepodobnomučenice Paraskeve rekavši da je ova svetiteljka živela pre 1900 godina a da su njeni roditelji bili blagočestivi hrišćani u Rimu. Zahvaljujući tom vaspitanju, bez obzira što je ostala sama i što je Crkva tada bila gonjena, ona je svoje imanje zaveštala Crkvi i podelila siromasima. U današnje vreme, imamo mnogo ljudi svetog života, međutim oni dosta teško uspevaju da tu blagodat prenesu na svoje bližnje. Svako ko je danas u Crkvi je prizvan od Boga i mi treba da se trudimo da svojim primerom privedemo i naše bližnje Svetoj Crkvi. Treba da živimo po svojoj veri da bismo pokazali svoju različitost od ovoga sveta jer ako tako budemo živeli i svedočili svoju veru naša deca neće otići stranputicom već će ići putem kojim je išla sveta Paraskeva. Svaki roditelj je srećan kada dete ide ispravnim putem ali kada to nije tako, sveti Oci kažu, da tada treba da govorimo više Bogu o deci jer ako se molimo Bogu za decu to će doneti rezultat. Mnoga deca žive po uzoru na svoje roditelje, i tako nastavljaju njihov ispravan put. Mi smo ti koji treba da svojim životom propovedamo i dajemo primer i zato se trudimo da živimo blagočestivo. Pravi put je hrišćanski ali on nije širok, već je najčešće trnovit, ali bolje sa Gospodom ići i tim putem nego širokim u propast.Na kraju besede Episkop Stefan je vernima preneo blagoslove Njegove Svetosti Patrijarha srpskog G. Porfirija. Posle svete Liturgije Episkop Stefan je osveštao slavske darove i obavio čin rezanja kolača.

***

Sveta prepodobmomuičenica Paraskeva – Petka

Rođena u Rimu od roditelja hrišćanskih, i od detinjstva naučena veri Hristovoj, sveta Paraskeva s velikim usrđem staraše se da na delu ispuni sve zapovesti Božje. Verujući tvrdo i živeći prema svojoj veri, ona upućivaše i druge na put pomoću prave vere i blagočestivog života.Kada joj roditelji umreše, Paraskeva razdade sve svoje imanje bednima, a ona se zamonaši. Kao monahinja ona sa još većim žarom revnosti propovedaše veru Hristovu ne tajeći se ni od koga, iako u to vreme vera Hristova beše krvavo gonjena od rimskih vlasti. Zlobni Jevreji prvi optužiše svetu Paraskevu zbog propovedi zabranjene vere. I ona bi izvedena na sud pred cara Antonina. Sva laskanja careva ne pomogoše ni najmanje da pokolebaju u veri ovu sluškinju Božju. Tada je vrgoše na ognjene muke i metnuše joj na glavu usijan šlem. No Gospod je čudesno spase, i ona se izbavi i udalji iz Rima. I pođe opet od grada do grada da obraća tamni neznabožački narod u veru istinitu. Još u dva grada bi izvođena pred kneževe i sudije, i istjazavana za Gospoda svoga čineći pri tom čudesa velika i silom Božjom brzo oporavljajući se od muka i rana. Neznabošci, kao i uvek, pripisivahu njena čudesa mađijama a njeno oporavljenje sili i milosti njihovih bogova. Reče jednom sveta Paraskeva knezu mučitelju: „Isceliše me, ne tvoji bogovi, kneže, no Hristos moj, Bog istiniti”. Najzad je neki knez Tarasije poseče mačem. Tako slavno završi svoj plodoviti život ova svetiteljka. Mošti njene behu docnije prenete u Carigrad. Česno postrada za Hrista u II veku.

Izvor: TV Hram