Danas kada Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici obilježavaju praznik Usjekovanje glave Svetog Jovana Krstitelja, Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski, Arhiepiskop cetinjski i Egzarh sveštenog trona Pećkog g. Joanikije, služio je Svetu liturgiju u Cetinjskom manastiru, uz sasluženje monaštva i sveštenomonaštva iz više sestrinskih crkava.
Po čitanju Jevanđelja, sabranim vjernicima obratio se Visokoprepodobni arhimandrit Pajsije, izabrani Episkop dioklijski poučnom besjedom.
„Upravo smo čuli draga braćo i sestre prilično sažeto Jevanđelje o pogubljenju Svetog Jovana proroka i Krstitelja. Naime, kako se kaže u Jevanđelju, njegovom pogubljenju prethodilo je njegovo tamničenje. Nakon toga što je Car Irod Antipa, sin onoga Iroda koji je pobio 14 000 Vitlejemske djece prilikom rođenja Hristovog prema predanju i nakon što je otpočeo život sa ženom rođenog brata, Sveti Jovan ga je izobličio i zbog toga bio zatočen. I naravno da je Irod time htio da utiša riječ koja je progovorila iz Svetog Jovana Krstitelja time što će ga utamničiti. I ne samo da to nije učinio, nego kako se vidi iz cijele Jevanđelske priče, na kraju i posle smrti Svetog Jovana, on sam ispovijeda da je ovaj pravednik Božiji vaskrsnuo iako ga je ovaj pogubio, ukazao je otac Pajsije.
Jevanđelje svakog čovjeka grli želeći da ga spase od ovog puta cara Iroda
„Iako je Sveti Jovan u tamnici bio izolovan od ljudi i društva, samo njegovo prisustvo peklo je savjest Irodijade i Cara Iroda. I zato na ovom piru koji je bio priređen, gdje je Irodijadina kćerka Salomija igrala i ugodila caru Irodu iako ta igra nije priličila ikome od carskih članova a kamoli carskoj ćerci, Irod je obećao dati što god zaište pa makar to bilo i pola njegovog carstva. Bez ikakvog dvoumljenja Irodijada je nagovorila svoju kćerku da zatraži glavu Svetog Jovana Krstitelja. Naravno on je ispunio svoje obećanje i kako se kaže u crkvenoj pjesmi: Da je sramnije bilo što je ispunio svoju riječ nego da je pogazio datu riječ.
I naređuje vojnicima koji ubijaju Svetog Jovana koji donose na tom piru njegovu glavu. Suština je da u ovom životu postoje samo dva puta: Put kojim je išao Sveti Jovan Krstitelj i put kojim je išao car Irod. A put Svetog Jovana nama je svima dobro poznat.
Da je od najranijeg djetinjstva vodio pustinjski i podvižnički život. Da je toliko zavolio riječ Božiju da ni za šta drugo u njemu nije bilo mjesta, i da je na kraju za tu riječ stradao sve do smrti. A sa druge strane imamo put takozvanog cara Iroda, koji je provodio svoj život u veselju i nemoralu. Jevanđelje svakog čovjeka grli želeći da ga spase od ovog puta cara Iroda iako je on sam riječju Božijom kroz Svetog Jovana Krstitelja bio zagrljen ne bi li se spasio sa tog puta kojim je išao, on je ipak taj zagrljaj odbio. Vidimo da ova riječ Svetog Jovana odnosno riječ Božija koja je govorila kroz njega do dan danas se čuje. A onaj koji je tu riječ pokušao da utiša, više se ne čuje ni njegova riječ, ni Irodijadina ni Salomijina. Usredsredimo svu svoju pažnju i um na ovaj put spasenja koji vodi do trpljenja, do odricanja od svoje volje, do poniženja čak i do smrti. Ipak ta smrt nije neslavna i beščasna nego slavna i časna i iznad svega, posle te smrti nastavlja se život vječni kojeg Bog da nas udostoji molitvama Svetog oca Jovana“, zaključio je otac Pajsije.
Desnica Svetog Jovana Krstitelja poslata Cetinjskom manastiru zaslugama Svetih otaca naših
Po otpustu Mitropolit Joanikije je u prazničnoj besjedi podsjetio sabrane da imamo veliki Božiji blagoslov jer u toj svetinji počiva desnica Svetog Jovana Krtsitelja, preteče Gospodnjeg koja je poslije usjekovanja njegove glave, poslije dugog vremena stigla do Carigrada.
„A kasnije je i ona bila u turskom ropstvu da bi u 16. vijeku bila predata Hrišćanima na Rodosu. Zatim je prešla na Maltu zajedno sa česticom časnog krsta i sa čudotvornom ikonom Svete Bogorodice Filermose. Hvala Bogu u ovoj svetinji je i danas ruka Svetog Jovana Krstitelja zajedno sa česticom časnog krsta a isto tako u Cetinju gradu nalazi se čudotvorna ikona Bogorodice Filerimske koja se nalazi u muzeju zato što naše vlasti još ne razumiju da ta ikona ne može nikako da boravi u muzeju jer to nije njeno mjesto. Tamo nema onu ulogu koju bi imala u Hramu Božijem. Ona je namijenjena, kao što su i ove svetinje ovdje da osvećuju narod Božiji u hramovima na Svetim službama Božijim. I da im se prinose molitve i poklonjenja od vjernog naroda. Doći će i to vrijeme da oni koji o tome odlučuju da to i razumiju.
No svi treba da blagodarimo što su nas ove tri svetinje posjetile i što imamo tu čast da se pred njima Bogu molimo i da se preko njih osvećujemo. I danas na praznik Usjekovanja česne glave Svetog Jovana Krstitelja mi se ovdje sabrasmo sa raznih strana od istoka do zapada, oko desnice Svetog Jovana Krstitelja. I blagodarimo Bogu na Njegovom neiskazanom daru i nedokučivom promislu. Ako se pitamo čime smo to zaslužili da ovdje u ovoj svetinji počiva desnica Svetog Jovana Krstitelja, ne bismo mogli poći od nas samih. Ali moguće je da su to zaslužili naši blagosloveni i Sveti preci. Da je to zaslužio Sveti Petar Cetinjski čudotvorac. Ona je zbog njih poslata ovoj svetinji ali i da bi nas privela u pokajanje i blizinu Božiju jer smo se mnogo otuđili od Boga, Svete pravoslavne vjere, ljudskosti i čestitosti“, poručio je preosvećeni vladika.
„Svjedoci smo na žalost da vidimo potpuno nerazumijevanje i nepoštovanje ove svetinje pa smo doživjeli ovdje poslednjih tridesetak godina i nešto ranije urlike, provokacije kao i odustvo straha Božijeg. Razumijemo ljude koji su otuđeni Boga jer misle da dobro čine a ne znaju da sebe razaraju i da takvim ponašanjem mogu navući prokletstvo na sebe. To ne želimo nikom nego se molimo Svetom Jovanu i Gospodu Bogu da ih Gospod sve prosvijetli i da se obrate na put spasenja jer i njima kao i svima nama treba spasenje i treba im Božija blizina i milost da ih oplemeni i prosvijetli. Daj Bože da nas sve zajedno Gospod prosvijetli i urazumi da idemo pravim, istinskim putem Božijim. I moramo da opomenemo ljude kada dolaze u svetinju, da dolaze kako valja, za blagoslov. Da dolaze da ispovijede svoje grijehe, da ih se oslobode i budu učesnici ove Svete Božije kako bi zadobili blagoslov i milost Božiju sebi i svojim porodicama. A ne da pakošću, grajom i mržnjom, navlače zlo na sebe i svoje porodice. Na žalost to se vrlo često plaća nesrećama i životima. To nikom ne želimo, već želimo zajedništvo, mir, dobro, radost i život vječni.
Neka bi dao Gospod da nas Sveti Jovan desnicom svojom privede sve Gospodu našem“, zablagodario je mitropolit Joanikije.
Ljubica Vukićević
Foto: Vuk Bakić
