Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije služio je danas, 13. novembra, Svetu službu Božiju u Manastiru Svetog proroka Ilije na brdu Volujica kod Bara, uz sasluženje protojereja-stavrofora Radomana Mijajlovića i Slobodana Zekovića, igumana Prokopija (Vukovića), protojereja Jovana Plamenca, Siniše Smiljića i Ljuba Jovanovića i jereja Nikole Radovića, Mladena Tomovića, Aleksandra Orlandića i Krsta Plamenca i đakona Aleksandra Lekića.
Po zaamvonoj molitvi Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije osveštao je česmu u porti manastira, a po otpustu i novi manastirski konak.
U arhipastirskoj besjedi Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije je kazao da čovjekov biološki život nije sve i svja, već da je čovjek duša živa, željna i žedna Boga živoga, željna da se napoji Duha Svetoga te da se preobražava Duhom Božijim. Govoreći dalje o pročitanoj poslanici Sv. apostola Pavla, u kojoj on govori da tamo gdje je Duh Sveti tamo je i sloboda, Mitropolit je naglasio da je čovjek željan slobode, ali da najčešće ne umije da živi u slobodi nego postaje rob strastima, željama, prohtjevima i grijesima i raznim nepočinstvima.
“Iako bi se reklo da smo slobodni, nijesmo, neko robuje ovoj strasti, neko onoj i zato Sveti apostol Pavle otvara taj put prema slobodi. Treba da se oslobodimo prije svega od svojih mana, od strasti, od grijehova, da se očistimo, da bismo se udostojili da se napunimo darova Svetoga Duha, da se njima ispunimo. A Duh Sveti, kao što govori Apostol, oslobađa, odnosno gdje je Duh Božiji tamo je sloboda”, kazao je vladika.
Objasnio je da je čovjek kao bogoliko biće prijemčiv za Božiju milost i darove i da samo treba da otvori dušu, da je obasjaju zraci Božije svjetlosti, milosti, pravde i ljubavi, što, kako je kazao, nije baš lako. To je uporedio sa domom kada se otvore prozori da u njega uđe sunčeva svjetlost kojoj se sve raduje.
“Mnogo više znači otvoriti prozore svoje duše, da je obasja Božija svjetlost i milost. Ova sunčana svjetlost je stvorena svjetlost, a Božija svjetlost koja duši treba, ona je nestvorena i vječna, i tamo gdje ona dođe, koga ona obasja, on postaje pričasnik vječnosti već ovdje na zemlji”, besjedio je Mitropolit i dodao da tome treba da težimo, da se oslobodimo. Ali, kako je pojasnio, ne možemo da se oslobodimo prije nego što se udostojimo darova Svetoga Duha “jer je njih duša žedna i gladna, a te darove primamo u Crkvi Božjoj”.
Podsjetio je sabrane da je Gospod Isus Hristos svojim dolaskom u ovaj svijet donio te darove čovjeku kada se ovaplotio i došao u ovaj svijet, a naročito kada je prinio žrtvu za nas radi očišćenja naših grijehova, radi obnovljenja naše prirode i sjedinjenja sa Bogom, usinovljenja Bogu i Ocu, da postanemo djeca Božija.
“Zato imamo i slobodu da se obraćamo Bogu živome kao svome Ocu i treba da se molimo često tom savršenom molitvom Oče naš, koja daje veliku slobodu jer se molimo za oproštaj naših grijehova, a to znači da se oslobodimo tog tereta koji čovjek natovari na sebe. Gospod Isus Hristos daje svima izobilno, ne gledajući ko je ko, svaki onaj ko želi da Mu pristupi, On ga prima bez obzira koje je nacije, kakve boje kože, kako je imovinskog stanja…”, istakao je Mitropolit i poučio sabrane da ne treba mnogo da se grabimo za prvjenstvo, jer pravo istinsko prvjenstvo može dati samo Gospod. Za to treba da se borimo, naglasio je, da pristupimo Gospodu, da budemo blizu Njega, a bićemo blizu ako svome bratu i sestri damo mjesto ispred nas, jer nas je sve Gospod učio smirenju, a i Sveti apostol Pavle govori da bližnje svoje poštujemo kao veće od nas, da se pred njima smiravamo i to je Bogu ugodno.
Poučio je prisutne da treba uvijek biti u miru sa bližnjima, jer onda nemamo nikakve prepreke da se molimo Gospodu, ako smo u nemiru, svađi sa bližnjima, Bog našu molitvu neće primiti dok se ne oslobodimo te mržnje, zavisti, pakosti… Poručio je da moramo da se izmirimo jedni sa drugima da bi smo se sa Bogom izmirili.
“Naročito je važno da se uspostavi taj mir među bližnjima, među najbližima, u porodici, u manastiru, na poslu, sa komšijama… Treba da se oslobodimo samoživosti, samodovoljnosti, samoljublja, tako se otvaraju vrata i prozori naše duše, tako se otvara naše srce. Onda je ono spremno da pristupi Gospodu i Gospod će takvu dušu, koja Ga traži i ljubi, sigurno obasjati svojom svjetlošću i blagodaću, svojim Svetim Duhom i daće joj slobodu”, rekao je Mitropolit, objasnivši da je ta duhovna sloboda mnogo pretežnija od fizičke.
Po njegovim riječima kada budemo pravi Božiji ljudi, kada se duh Božiji, ljubav i mir Božiji nastani u našim srcima tada ćemo istinski biti slobodni. Ako težimo za tom pravom istinskom slobodom onda će nam Bog dati i fizičku slobodu. Kao primjer je naveo naš srpski narod kojeg niko nikada nije mogao porobiti, kroz svu svoju istoriji se borio za slobodu jer je imao vjeru i težio za duhovnom slobodom.
“Zato što je bio narod Sv. Save, Hristov narod, narod koji ljubi Boga i slobodu, ljubi svoga bližnjega. Treba da istaknemo da smo bili narod prave istinske vjere i narod koji ljubi slobodu, koji ljubi bližnjega, to smo naslijedili i to da njegujemo i unapređujemo.”
Izražavajući veliku radost zbog dolaska na brdo Volujica, koje podsjeća na Svetu zemlju, Goru tavorsku, kao i osvećenja manastirskog konaka i česme, Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije je na kraju svog obraćanja zablagodario dobrotvorima koji su pomogli izgradnju konaka, kao i gospodinu Dragu Milaševiću koji je podigao česmu. Iako ovo uzvišenje nije velika planina, kako je rekao, ono je odavno osveštano i teži ka duhovnim visinama, a posvećeno je Svetom Iliji preko ovoga Svetoga hrama koji je skroman, nedavno obnovljen, ali već mnogo znači, naročito za grad Bar.
“Lijepo je ovdje doći, pomoliti se Bogu na ovoj osveštanoj gori Svetoga proroka Ilije. Tu su sestre monahinje iz Rusije koje su zavoljele ovo mjesto i žele tu da ostanu, dvije rođene sestre Jovana i Antusa, naši dobrotvori koji su se ovdje sabrali oko njih da svetinju obnove i ukrase. Ovo sveto mjesto je počelo da privlači, da čudootvori i da nas preobražava. Ovdje se blagodat Božija izliva i preobražava nas, stalno nas raduje i daje nam snage. Imamo radost da ovdje na ovoj gori doživljavamo jedno preobraženje i neka bude srećno i blagosloveno svima koji su se potrudili oko obnove ove svetinje i konaka, oko izgradnje česme i uređenja ovoga prostora, i svima vama koji dolazite i koji ćete ubuduće dolaziti, neka Bog daruje svakoga dobra, blagodati, milosti i svakog napretka”, poručio je Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Poslije Svete liturgije u porti manastira je izveden prigodan kulturno-umjetnički program.
Vesna Dević
Foto: Željko Drašković
