Pomen

Mitropolit Joanikije služio mali pomen Slavku Krstajiću: Bio je čovjek istinske vjere

Ime: 24.09.2021 besjeda Mitropolita Joanikija nad odrom Slavka Krstajica; Opis: Bio je čovjek istinske vjere Tip: audio/mpeg

Njegovo visokopresveštenstv Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije uz prisustvo Njegovog preosveštenstva izabranog Episkopa budimljansko-nikšićkog g. Metodija, sveštenstva i ožalošćene porodice, odslužio je u hramu Preobraženja Gospodnjeg na Žabljaku mali pomen Slavku Krstajiću, koji je jutros usnuo u Gospodu u 65-oj godini života.

Nakon što se pomolio za njegovu dušu, Visokopreosvećeni Mitropolit je kazao da se novoprestavljeni sluga Božiji Slavko, iako je prerano otišao, potpuno spremio na taj veliki put, da je završio ovozemaljske poslove i da prelazi u novi život.

“Zatvorila se knjiga njegovoga zemaljskoga života, otvara se knjiga njegovoga nebeskoga, novoga života u Carstvu Božijem. On je poživio u ovome svijetu i ostavio među nama duboki trag. Uvjereni smo da će Carstvu nebeskome sa svima svetima naći svoje mjesto, koje mu je već pripremljeno. Jer je bio veoma odgovoran čovjek, trudio se, i kao domaćin, i kao muž, i kao otac, i kao brat, i kao prijatelj, veoma ozbiljno da izvršava sve svoje obaveze kao čovjek prema svima, istovremeno vodeći mnogo računa da ugodi Bogu”, kazao je Mitroplit, dodavši da se on stalno oplemanjavao vjerom i dobrim djelima i da je bio prijatelj kad je čovjeku najteže.

Dalje se osvrnuo na dubok trag koji je usnuli Slavko ostavio u Mitropoliji crnogorsko-primorskoj, trudeći se da se unaprijedi njen život, da se obrati pažnja na omladinu, na sirotinju… Posebno  je istakao njegove zasluge za obnovu Eparhije budimljansko-nikšićke.

“On je bio jedan od onih koji stalno brinu, da se nešto učini, i za narod i za sveštenstvo, i za Crkvu Božiju. Brinuo je i o ovome svetome hramu Preobraženja Gospodnjeg na Žabljaku, iz koga ga danas ispraćamo, ali i o mnogim drugim hramovima. Veoma je zaslužan što je i manastir Podmalinsko onako lijepo obnovljen”, rekao je vladika i prisjetio se njegovog doprinosa u obezbjeđivanju pomoći za siromašne sveštenike koji su živjeli u nekoj zabiti, a koje su mnogi zaboravili: “Nama je bilo mnogo važno što se Slavko toliko sjeća i brine za te sveštenike, za sirotinju, za crkvene opštine. Sjetio bi se uvijek, i kada mi nijesmo očekivali, da nešto pomogne.”

Opraštajući se od upokojenog, Mitropolit Joanikije je naglasio da iako ga je teška i duga bolest iscrpila, njegov duh je bio bodar i jak, i u tim trenucima je pričao o tome kako još nešto da se za Crkvu i za narod uradi.

“Imao je rješenja, planove, vidike, koje mi nijesmo baš uvijek mogli dobro pratiti. Toliko plemenitosti u jednom čovjeku koja se vidjela i kroz to kako je on nosio tešku bolest već preko 10 godina, koju je bio pobijedio”, naglasio je vladika i dodao:

“To je samo bila njegova prekaljena vjera. Bio je čovjek istinske vjere i sretao se mnogo puta sa smrtnim časom u toku ovih poslednjih desetak godina u kojima je bolovao. Nosio je tešku bolest, pa je i pobjeđivao. On se tako i pripremao za ovaj odlazak. I zaista se spremio, sa Hristom se sjedinio već ovdje u ovome životu, a danas odlazi u Njegovo naručje.”

Moleće se Bogu za pokoj njegove duše, izrazio je uvjerenje da će on ostati duboko u narodnom pamćenju kod svih onih koji su ga poznavali, a Crkva Božja će ga se sjećati u svojim molitvama uvijek, i u ovom pokoljenju i u budućem, jer je ostavio zaista ubjedljiv trag.

“Porodica je danas u velikoj žalosti jer gubi ovakvog pokrovitelja. Slavko je bio kao stub oko koga se sabiraju i porodica i bližnji, plemenici, srodnici. Velika je to žalost, veliki je ovo gubitak, naročito za porodicu, ali i za sve nas. Ali je i velika utjeha što je Slavko svijetla lika posvjedočio i čovječnost i čestitost, a posebno što je posvjedočio vjeru na istinski, pravi, iskreni način u ovome životu. I kako odlazi tako će za njim da svijetli njegov životni put koji je prošao. Uvjeren sam da je njemu obezbjeđeno mjesto u naručju Božijem na nebesima, u Carstvu Presvete Trojice Oca i Sina i Svetoga Duha”, zaključio je Njegovo visokopresveštenstv Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije u besjedi kojom se oprostio od brata Slavka Krstajića.

+++

Slavko Krstajić je bio osnivač i direktor Agencije za poklonička putovanja Mitropolije crnogorsko-primorske „Odigitrija“, koordinator Ekonomskog savjeta i dugogodišnji član Eparhijskog savjeta i Eparhijskog Upravnog odbora naše Mitropolije.

Svojim savjesnim, predanim i stručnim radom činio je mnogo na unapređenju vjerskog turizma u Mitropoliji crnogorsko-primorskoj, a time i u čitavoj Crnoj Gori.
Prebrojati se ne mogu oni koji su upravo blagodareći „Odigitriji“ i Slavku stigli da uzmu blagoslov sa Groba Gospodnjeg, obiđu čuvena poklonička mjesta u Rusiji, Rumuniji, Bugarskoj, Ukrajini, Grčkoj, Belorusiji, Albaniji, Italiji i drugim zemljama.

Svetu Goru i Hilandar je nosio u srcu i trudio se da tu svoju ljubav prema ovim svetim mjestima prenese i onima sa kojima se susretao, te bi često ljudi slušajući njegova iskustva o susretu sa Svetom Gorom poželjeli da vide i dožive isto što i on.

Dugi niz godina je bio predsjednik odjeljenja za zapadni Balkan Međunarodnog fonda jedinstva pravoslavnih naroda, koji je od svoga osnivanja 1995. godine pod pokroviteljstvom Moskovske patrijaršije.

Bio je i predsjednik Imperatorsko pravoslavno-palestinskog društva.

Jedan je od autora knjige Trgovci dušama; dukljansko-montenegrinski vjerski trafiking u svjetlosti dokumenata.

Učestvovao je velikom broju naučnih skupova.

Zajedno sa svojom porodicom bio je priložnik Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici i Sabornog hrama Svetog Jovana Vladimira u Baru.

Poslednjih godina svoga života mnogo se trudio oko podizanja budućeg sabornog hrama na Žabljaku, gdje je bio i predsjednik odbora za gradnju.

Bio je ponosni otac Sandre i Todora i voljeni suprug dr Ljiljane, pedijatra u budvanskom Domu zdravlja.

Sahrana dragog nam brata Slavka obaviće se sjutra 25. septembra u 14 časova na Žabljaku.

Vječan spomen i Carstvo nebesko!

Vesna Dević

Foto: jerođakon Sionije