U navečerje praznika Svetih pravednih Joakima i Ane, u utorak 21. septembra 2021. godine, služeno je bdenije u manastiru Vojnić u Paštrovićima. Službi su prisustvovali monasi i monahinje iz paštrovskih svetinja, a Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je na kraju službe u čin male shime zamonašio iskušenicu Zlatku i dao joj monaško ime Isidora.
Mitropolit Joanikije je u besjedi nakon monašenja istakao da je Presveta Bogorodica svim hrišćanima obrazac u vjeri, životu i služenju Gospodu, da je Ona nedostižni uzor svima jer je u svoju prečistu djevičansku utrobu smjestila Spasitelja svijeta i time postala šira od nebesa i slavnija od heruvima i serafima. ”Ona je ne samo uzor, već i brza pomoćnica, izbaviteljka, Ona koja nas neprestano privodi Hristu. Monasi i monahinje, moleći se Bogu i Presvetoj Bogorodici, trude se da smjeste Gospoda Isusa Hrista u svoje srce, u svoj um i u svoju dušu, da se u Hrista obuku”, rekao je vladika i pojasnio da na krštenju pjevamo vi koji se u Hrista krstiste u Hrista se obukoste, ali i kada se monaši monah ili monahinja, pjevamo isto to. ”Dakle kada govorimo o oblačenju u Hrista”, rekao je Mitropolit, ”to nije samo jedan momenat, i nije samo neka mehanička stvar, već je to urađeno i s time je sve završeno.” Pojasnio je da kada krštavamo mladence, to je oblačenje u rizu duhovnog života koju treba sačuvati i ta riza treba da priraste uz naše duhovno biće. ”Da bi ta riza prirasla uz naše duhovno biće, da bismo se zaista obukli u Hrista kao vječnu i nezalaznu svjetlost, kao u vječni život, vječnu radost, treba da se trudimo cijelog života”, rekao je i dodao da potpuno sjedinjenje sa Hristom čekamo tek u budućem vijeku.
”Ako se ovdje, u ovom svijetu, neko obukao u Hrista, njegove haljine će zasijati u Carstvu nebeskome, odnosno njegovo biće će cijelo zasijati jače od Sunca, i kad imamo u vidu taj cilj, kada stremimo Hristu Gospodu i Carstvu Njegovom vječnome i zajednici svetih, nerazorivoj zajednici, onda sve teškoće, iskušenja i muke koje nas zadese u ovom životu, treba da podnosimo sa radošću, a monasi i monahinje se zavjetuju da će tako podnositi sve teškoće i sva odricanja koja podrazumjeva monaški život i bez kojih monaški život nije moguć”, rekao je vladika Joanikije i dodao da ako je neki monah obukao je ove crne rize, a ne trudi se i ne stremi tome cilju kako valja, onda je on samo po imenu i po izgledu monah, a iznutra je otuđen od monaške službe i od života.
Vladika je naglasio da Gospod štiti i pomaže i izliva svoju blagodat na one koji se trude. Rekao je da svi griješimo, ali ako se iskreno kajemo, Gospod brzo pritiče da nas utješi, obnovi i izmiri sa našim bližnjima, pomaže da se izmirimo sa svojom savješću.
”Evo velike radosti na ovaj veliki praznik, počelo je već od juče to slavlje Rođenja Presvete Bogorodice, a istovremeno se slave i Sveti Joakim i Ana, jer kada slavimo Presvetu Bogorodicu, slavimo i Njene roditelje, pa je zato sjutradan poseban praznik Svetih Joakima i Ane, a na ovaj sveti dan je Bog udostojio ovu obitelj da se njihova zajednica ojača još jednom sestrom, sestrom Isidorom”, rekao je i dodao da je ovo ime odabrala mati igumanija jer je istakla vrlinu nove sestre, da ima dar trpljenja. ”Mi se tome radujemo, jer ko ima dar trpljenja, njega Gospod priprema za još veće darove, taj dar je veoma važan u monaškom životu”, naglasio je i napomenuo da mnogi krenu monaškim životom ali nisu dovoljno istrajni, počnu da posrću i to proizvodi velike probleme. Vladika je takođe istakao da je u ovoj službi veoma važno biti istrajan jer tako jača karakter, tako jača vjera i tako je podvig monaški sve slađi, ljepši i sve plodonosniji.
Mitropolit Joanikije je poželio novoj sestri Isidori izobilje darova Duha Svetoga na ovom tijesnim putu koji vodi u Carstvo nebesko, jer je širok put onih koji propadaju, a monaški put je tijesan i veoma naporan. Podijelio je sa prisutnima riječ jednog monaha koji je imao dosta iskušenja u ovome životu, koja mu se duboko urezala, a koji je rekao da je mnogo pretrpio zbog svojih grijehova i zabluda, ali mu je Bog dao da nikada ne zažali što je položio monaške zavjete i nikad mu nije palo na pamet da ove zavjete napusti. ”To zaista i jeste ona unutrašnja blagodat koju Bog daje u srcima onih koji su mu vjerni, da uvijek obnavlja njihove duhovne i duševne sile i daje im snage da uvijek idu napred i da nikada ne gledaju nazad, već da streme Gospodu i sjedinjenju sa njime”, zaključio je Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.
Tijana Lekić
Foto: Željko Drašković
