Urucenje Nagrade

Na Medunu kod Podgorice održana svečanost uručenja Književne nagrade „Marko Miljanov“ Mitropolitu Amfilohiju

Ime: 08.05.2018 Urucenje nagrade Marko Miljanov; Opis: Na Medunu kod Podgorice održana svečanost uručenja Književne nagrade „Marko Miljanov“ Mitropolitu Amfilohiju Tip: audio/mpeg

U porti muzeja Marka Miljanova na Medunu kod Podgorice danas je održana svečanost uručenja Književne nagrade „Marko Miljanov“ Mitropolitu crnogorsko-primorskom g. Amfilohiju za knjigu  „Sveti Petar Drugi Cetinjski pustinjak i Lovćenski tajnovidac“.

U ime laureata, nagradu je primio vikarni dosadašnji vikarni Episkop dioklijski, a od danas izabrani Vladika buenosajreski i centralnojužnoamerički gospodin Kirilo, a uručili su je predsjednik Udruženja književnika Crne Gore Novica Đurić i dobrotvor ove književne manifestacije, vlasnik kompanije „Carine“ iz Podgorice Čedo Popović.

Prethodno je književnik član žirija Budimir Dubak pročitao obrazloženje rekavši između ostalog da je djelo Mitropolita Amfilohija ‘Sveti Petar Drugi, Cetinjski pustinjak i Lovćenski tajnovidac’ svojevrsni je mozaik, koji u obilju vrijedne literature o Njegošu zauzima jedinstveno mjesto.

„Zahvaljujući dubinskim tumačenjima Njegoševog ljudskog i književnog portreta Mitropolit Amfilohije predstavlja nezaobilazan putokaz za čitanje i razumijevanje remek-djela, koje Njegoša stavlja u same vrhove svjetske književnosti. Stoga se žiri jednoglasno opredijelio da književna nagrada „Marko Miljanov“ pripadne najuglednijem članu Udruženja književnika Crne Gore Mitropolitu Amfilohiju, čije cjelokupno veliko djelo oličava primjere čojstva i junaštva u današnjoj raspetoj Crnoj Gori“, kazao je Dubak.

Predsjednik žirija, pjesnik i akademik Matija Bećković rekao je da su svi cetinjski mitropoliti na Njegoševoj stolici Njegoša slavili su kao sveca i tumačili njegovo djelo.

„Mitropolit Amfilohije ga je premestio na ikonu, napisao njegovo žitije, kondak i akatist. Prvi je posle Vladike Nikolaja osvetlio Njegoševu najdublju religioznost iskazanu jezikom najdublje stvaralačke volje u njegovom liturgijskom pesmotvoru. To je bilo tim neophodinije, što je sedamdeset godina Njegoš raščinjavan i otiman od svoje Crkve, ateiziran i proglašavan bezbožnikom i marksistom. Nije slučajno da mu je na štampanim knjigama izostavljano vladičansko zvanje, kao što nije slučajno ni što ga je Njegoš isticao i stavljao na prvo mesto, ne propustajući da ga navede. Na koricama Gorskog vijenca u monaškoj anonimnosti izostavio je svoje ime i prezime, dodajući jedino inicijale uz vladičansku titulu koja je upućivala i na sam sadržaj“, kazao je on.

Bećković je dodao da je današnje okupljanje organizovano srećnim povodom kod dva Marka, na Markovdan, pred kućom Marka Miljanova.

„I ta dva Marka su pisci dva Jevanđelja – jednog pisanog u Misiru i drugog na Medunu. Ima mnogo mesta i nagrada, ali nema ni jedno primerenije da se na njemu uruči nagrada Marka Miljanova za knjigu Petar Drugi Lovćenski Tajnovidac. A gdje je Marko Miljanov, tu su i sveti apostoli Marko i Petar“, naglasio je on.

Dodao je da je Sveti apostol Petar napisao dvije poslanice.

„A Sveti Petar Cetinjski ih je napisao na stotine. Lovćenski Tajnovidac je prepevao svemir i kao skriveni svetac zauvek nas ostavio zarobljene u svom verbalnom svemiru“, istakao je on.

Bećković je kazao da se za jednog od njih dvojice vjerovalo da ide noću i u ćivot unosi pržinu, a za drugog se danas u poverenju šapuće da nije u mauzoleju.

„I da se kamenje srušene kapele noću penje na Lovćen, a pre zore se krišom razilazi. Gospodo hrišćanska, deco dva Sveta Petra, greh bi bilo kada se mi, korotni Srbi, kako su nekad zvali Crnogorce, danas na ovome mestu ne bi radovali što smo doživeli ovaj dan i ovaj čin. Niko nije proklinjao velikaše koliko Pustinjak Cetinjski, a naročito vođe koje su vodili drugi. On je verovao da je Crna Gora rođena na Kosovu i da se srpska sloboda sklonila u Crnu Goru i tu našla poslednje utočište. Od nas zavisi hoće li umreti gdje je rođena i nestati tamo gde je utekla“, poručio je on.

Naglasio je da je izbrojano da Njegoš u svom djelu posle Boga najviše pominje Obilića, i da nije slučajno što i mi u našem vremenu posle Boga najviše spominjemo Njegoša.

„I posle svega možemo reći: ako nema ništa što ne znamo, onda je ništa sve ono što znamo. Oba Sveta Petra Petrovića zvala su na pomirenje bez koga nema spasenja i opominjali da smo i okrenuti leđima braća, i da nas niko ne može razbratiti. Kao da nas ni Marko Miljanov više ne zove samo da branimo drugoga od sebe, nego možda još više na još više čojstvo da branimo onoga Srbina u sebi, ugroženoga i ućutkanoga u naše vreme“, rekao je Bećković.

Poželio je da nas sveta desnica Lovćenskog Tajnovidca izvede iz ćor-budžaka u koji smo dospjeli.

„Neka ova nagrada, u čijem je žiriju bio i Marko Miljanov bude srećno priznanje i zahvalnost Mitropolitu Amfilohiju Radoviću“, zaključio je Bećković.

Vladika Kirilo je pozdravio sve prisutne goste, članove UKCG, i zahvalio u ime Mitropolita Amfilohija, koji je bio spriječen da lično primi nagradu upravo zbog toga što je kao dosadašnji administrator Eparhije buenosajreske i centralno-južnoameričke na zasjedanju Svetog sabora Srpske pravoslavne crkve koje je u toku, danas podnosio izvještaj i predložio njega kao kandidata za arhijereja ove Eparhije naše pomjesne Crkve.

„Mitropolit je morao da bude na Saboru kada se donosila odluka o mom postavljenju na to mjesto, a bile su i druge važne odluke danas. On vam svima šalje blagoslov i, naravno, i veliku zahvalnost za to što ste u njemu prepoznali i taj dar koji su imali naše Vladike, dar pjesništva. Ja da kažem, sa svoje strane: ako je iko zaslužio da dobije nagradu Marka Miljanova, onda je to naš Mitropolit Amfilohije“, rekao je Vladika Kirilo.

Vladika Kirilo je pred početak ove svcečanosti sa sveštenstvom odlužio pomen na grobu Marka Miljanova na Medunu.

Rajo Vojinović