Monahinja koja je povezala pravoslavlje i duhovnost manastira Ćelije kod Valjeva, manastira Svetog Stefana Piperskog, manastira u Grčkoj, te manastira svetog Ilije i Filareta u Seminari, Kalabrija je mati Stefanija
Za petnaest godina koliko je mati Stefanija provela u Kalabriji, blagoslovom blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija, mnogi poklonici su dolazili a ona ih sa radošću dočekivala, te su tako nastajale i reportaže i putopisi koje su i slušaoci Radio Svetigore imali priliku da prate.
“To je najljepši dio mog života, blagodarim Gospodu Bogu, svedržitelju i promislitelju i blagoslovu našeg blaženopočivšeg Mitropolita koji je imao sluh i vjere da mene nedostojnu pošalje na ovo veliko djelo obnove pravoslavlja u južnoj Italiji. Ja naravno o tome ništa nisam znala, a sada mogu reći da je to jedan najveći dragulj u pravoslavlju. Najupečatljiviji utisak na mene su ostavili ljudi i naravno svetitelji, da nije bilo njihovog živog prisustva u mom srcu ja ne bih mogla ostati petnaest godina”.
Prije dva mjeseca mati je došla u manastir Medna u Eparhiji Bihaćko-petrovačkoj.
„Ja sam Bogu blagodarna jer iz jedne tako velike neobično pravoslavne zemlje ja sam otišla u Bosnu, ali nije ništa slučajno već sve po promislu Božijem, Njegovo preosveštenstvo g. Sergije je dobar vladika i zaista, narod koji tamo živi ima veliku vjeru i veliko srce i smirenje.
Na pitanje da li sam se navikla, ja kažem, nema šta da se naviknem, to je moj narod, bio u Crnoj Gori, u Bosni, u Srbiji. To je naš narod, mučenički sveti narod koji potvrđuje kad je najstrašnije postojati na nekom mjestu on to zapečati krvlju, tu vjernost Hristu, a to je u Bosni itekako prisutno“.
