Navršava se dvadeset godina od bitke na Košarama. Bitka je otpočela kod Đakovice, u rejonu Juničkih planina, na jugoslovensko-albanskoj granici zločinačkom ofanzivom na karaulu Košare.
Trajala je 67 dana, od 9. aprila, tada na Veliki petak, do 14. juna 1999. godine. Preko 6 hiljada pripadnika terorističke OVK-a, potpomognuto sa pripadnicima vojske Albanije, NATO bombarderima i artiljerijom, pokušalo je da izvrši kopnenu invaziju na Kosmet. Međutim, iako nadmoćniji, neprijatelj nije uspio da napravi proboj tokom, dva mjeseca, frontovske bitke na liniji dugoj 15 kilometara. U bici na Košarama život je za Krst časni i slobodu zlatnu položilo 108 srpskih junaka, gotovo golobradih mladića, dok je ranjeno njih 265.
Preživjeli svjedoče da su dejstva na Košarama bila „pakao u kome su gorjeli nebo i zemlja“. Na toj liniji je, u stvari, zaustavljena kopnena invazija, ne samo na Kosmet, nego i na SR Jugoslaviju.
Zato se ova bitka smatra jednom od najvećih i najtežih bitaka u novijoj istoriji srpske vojske, koja je postala simbol odbrane otadžbine.
U bici na Košarama učestvovao je i svoj mladi život položio na branik otadžbine i potporučnik Predrag Peđa Leovac, rođen 1975. godine u Pljevljima. On je, nakon završene Vojne akademije u Beogradu, dobio raspored na Kosovo i Metohiju, u Đakovicu – 53. Granični bataljon, gdje je preuzeo prve oficirske dužnosti. Peđa je sa svojim vojnicima, poput mojkovačkih vitezova na Badnji dan, primio odsudnu borbu i stao na megdan nemjerljivo većoj sili koja, kao po nekom demonskom naumu, napada srpski narod na velike praznike.
Povodom dvadesete godišnjice bitke na Košarama i herojske pogibije Predraga Peđe Leovca, junaka sa Košara, koji je život izgubio 14. aprila, ispisujući, sa ostalom našom viteškom mladošću, najsvjetliju stranicu savremene istorije srpskog naroda, razgovarali smo sa Nemanjom Stijepovićem, predsjednikom Kulturnog centra „Predrag Peđa Leovac“ u Pljevljima. Aktivnosti ove humanitarne organizacije posvećene su njegovanju sjećanja na lik i život Predraga Leovca .
Razgovor sa Nemanjom Stijepovićem uradila je Senka Čolović Šumić.
