Na nedeljni dan, kada naša Sveta crkva proslavlja Sv. apostola Timoteja, služena je Sveta liturgija u podgoričkom Hramu Velikomučenika Đorđa.
Svetim evharistijskim sabranjem načalstvovao je jerej Krsto Stanišić, paroh SPC u Holandiji, uz sasluženje protojereja-stavrofora Dragana Stanišića, protojereja Jovana Radovića, jereja Blaža Božovića i đakona Luke Pavićevića, dok je molitveno učestvovao prota Milun Femić.
Na liturgijske vozglase odgovarao je hor Sveti Sava, pod rukovodstvom horovođe Snežane Popović, dipl. teologa.
Nakon pročitanog jevanđelskog začala slovom pouke sabranima u hramu Gospodnjem, poučnom besjedom obratio je jerej Krsto Stanišić:
„U ime Oca i Sina i Svetoga Duha!
Draga braćo i sestre, evo čuli smo ove dvije jevanđelske priče – priču o bogatom mladiću i priču o slijepcu, koji obojica traže od Gospoda nešto.
Bogati mladić traži da mu Gospod kaže šta da čini, kako da živi i Gospod mu nabraja zapovijesti Božije iz Staroga zavjeta, koji je narod jevrejski primio još od Mojsija. Na riječi mladićeve da on to ispunjava od mladosti svoje, Gospod mu kaže, ako hoćeš savršen da budeš: Uzmi krst svoj i hajde za mnom! I mladić pošto je imao jako puno bogatstva, otide tužan. A Gospod kaže: Lakše je kamili proći kroz iglene uši nego bogatome ući u Carstvo nebesko.
Ali ono što je ljudima nemoguće, Bogu je moguće, Isto tako, ljudima je nemoguće da izliječe rođenog slijepca, ali to je Bogu moguće; i ono što često gubimo iz vida, vodeći se logikom ovoga svijeta i razmišljajući kao što razmišlja svijet, jeste upravo to da je Bogu sve moguće.
Mi vidimo da što smo više obuzeti brigama ovoga svijeta, materijalnim dobrima, što više uplivamo u vode ovoga svijeta, to nam je teže da se odlučimo da poslušamo glas Gospodnji, koji kaže: Uzmi krst svoj i hajde za mnom! – kao što je to bilo teško ovom bogatom mladiću.
Međutim, vidimo da slijepac, koji je siromašan, koji vjerovatno nema nikakvu nadu, bogatstvo, koji je u ovom svijetu potpuni gubitnik – on nema šta da izgubi od ovoga svijeta – on punog srca i bez imalo razmišljanja i dvoumljenja, iz sve snage viče za Gospodom i prati Ga; kad ga Gospod isceljuje, on Ga prati, i biva Njegov učenik.
Tako da, draga braćo i sestre, ono što treba naučiti iz ove priče, jeste da se nikada ne vezujemo toliko za materijalno blago; to ne znači da je apriori pogrešno imati materijalna dobra, ali ako ona postanu deo našega srca, našega bića i ako nismo u svakom trenutku spremni da sve što imamo napustimo i ostavimo da bi pratili Gospoda, to znači da smo postali robovi toga. Sebi nekada treba postaviti to pitanje, kada imamo nešto, bilo da je to neko zvanje, imanje, prestiž, status: da li sam ja spreman da se u svakom trenutku ovoga odreknem, ako bi me neko primorao da biram, između onoga što imam i svoje vjere.
Iako, negde možemo sebi da damo odgovor da uz pomoć Božiju, svega ovoga bih se odrekao iz vjernosti Gospodu, onda znači da nas to još uvijek nije porobilo, kao što kaže Sveta Blažena Matrona Moskovska – doći će vrijeme kada će ispred vas staviti krst i hljeb i reći ćete, birajte šta ćete; tako da ono što Gospod kaže, stražite, bdite nad sobom, razmišljajte o tome da li ono što imamo, nas porobljava? A nekad, kao što se kaže, ovaj bogataš, to može biti materijalno blago, kuće ili imanja, a može to biti i nešto drugo – karijera, talenat…
Prije nekoliko nedelja sam gledao jednoga našega glumca koji kaže da su mu ponudili neku ulogu, u kojoj je trebalo da ubije sveštenika i da prospe Pričešće. On je rekao: Ja sam odbio, tu ulogu; ne mogu da uradim nešto što je protiv moje vjere!
Svi treba da tražimo i razmišljamo šta je to što stoji između nas i Gospoda, čega bismo se najteže odrekli; šta bi nam bilo najteže da ostavimo ukoliko bismo morali da biramo između toga i Gospoda. I ako vidimo da nešto toliko porobljava našu dušu i srce, onda je bolje da se od toga oslobađamo na vrijeme, da se oslobodimo toga ropstva, te strasti, šta god da je to u pitanju, dok nije došlo vrijeme, da bude previše kasno i da nas to toliko porobi da ne budemo imali snage kao ovaj mladić, da se oslobodimo toga što nas previše veže za zemlju!
Neka bi Gospod Bog dao, svima nama, vjeru, ljubav i nadu ovoga slijepca, da kao i on revnosno idemo za Gospodom i tražimo Božiju pomoć. Amin! “
Nakon primanja Svete tajne pričešća, zajedničarenje sveštenoslužitelja i parohijana nastavljeno je u Svetogeorijevskom domu, uz prigodno posluženje.
Elza Bibić
Foto/video: Darko Radunović
