Niksic Litija

Nikšićani su i ovog četvrtka uznijeli molitve Presvetoj Bogorodici za spas svetinja i očuvanje vjere pravoslavne

Ime: 12. 03. 20202. OTAC RADMILO NIKSIC; Opis: Nikšićani su i ovog četvrtka uznijeli molitve Presvetoj Bogorodici za spas svetinja i očuvanje vjere pravoslavne Tip: audio/mpeg

Nikšićani su i ovog četvrtka uznijeli molitve Presvetoj Bogorodici za spas svetinja i očuvanje vjere pravoslavne. Nakon molebana, ulicama grada prošao je krsni hod, na čijem čelu je krst nosio selektor bokserske reprezentacije Crne Gore, Boško Drašković. Na Trgu slobode, nakon pozdravne riječi oca Miodraga Todorovića, okupljenima se obratio otac Radmilo Čizmović, paroh pješivački.

“Teško je boriti se sa bezbožnim, teško je ubjeđivati ozlobljenoga i bezbožnoga riječima”, rekao je otac Radmilo, naglasivši da se za njih treba puno moliti. “Prije ćemo ih ubijediti dobrim djelima, milosrđem i dobročinstvom”, dodao je, uz riječi Svetog pisma da treba da se svijetli lice naše pred ljudima i da vide dobra djela i proslave Oca našeg koji je na nebesima. Otac Radmilo je napomenuo da mir nema cijenu i da mi kao hrišćani ne trebamo da uzvraćamo istom mjerom onima koji nas napadaju, već na naš način, hrišćanski i miran, djelima i molitvom. Rekao je da se upravo ovo događa na sabranjima četvrtkom i nedeljom i ta sabranja nas čine umnima i oboženima. “Litije su pokazale da se na bratskoj slozi, ljubavi, pomirenju, razumijevanju može i mora graditi budućnost naše djece i naše države Crne Gore”, naglasio je, uz riječi Jevanđelja po Mateju, da ne trebamo da sabiramo sebi blaga na zemlji, već na nebu, jer gde nam je blago, ondje nam je i srce. “A naše blago su naše svetinje”, dodao je.

Rekao je da kao što je jedan kralj izjednačavao sebe sa državom, tako se i naša vlast zaklanja iza države, a mi samo citiramo Sveto Jevanđelje. Posebno je naglasio da uvijek moramo imati na umu da ništa na ovome svijetu nije vječno naše i da svakoga čeka grob i smrt, te ako shvatimo da smo samo prolaznici na ovoj zemlji, onda nema ni međa, ni vlastoljublja, ni hedonizma. Otac Radmilo je naveo kao pozitivan primer tolerancije Voltera koji kaže da iako se ne slaže sa onima koji imaju drugačije mišljenje, cio život će se boriti da mogu da ga iskažu.

Osvrnuo se i na molitvu Svetog Jefrema Sirina, koju čitamo u Velikom postu, rekavši da trebamo cijeli život da živimo sa molitvom, da ona ispuni svaki segment našeg života. Takođe je podsjetio i na riječi Svetog apostola Pavla, da pravednik živi od vjere.

“Čovjeku je dat izbor hoće li mu u životu uzor biti lik Hristov i Sveti Vasilije Ostroški ili Juda Iskariotski, da li će se podići do nebesa ili se spustiti do krajnjeg ništavila”, rekao je otac Radmilo. On je svoju besjedu završio riječima: “Istina će vas osloboditi! Dostojevski je rekao da ako bi morao da bira istinu ili Hrista, da bi odabrao da bude sa Hristom! Ne damo svetinje!”

Litija je završena povratkom do Hrama Svetog Vasilija Ostroškog.