Protojerej-stavrofor prof. dr Darko Đogo dekan pravoslavnog Bogoslovskog fakulteta Svetog Vasilija Ostroškog u Foči Univerziteta u Istočnom Sarajevu, pretočio je u predivne opise, gostujući na talasima Radija ,,Svetigora“, svoju nedavnu posjetu svetoj Srpskoj zemlji Kosovu i Metohiji, o čemu je pisao i u tekst u ,,Novom standardu“ po nazivom ,,Kosovo i Metohija-svjetlost kroz oblake“.
,,Naše svetinje su ispunjene nevidljivim svetiteljima i mi treba da povratimo taj nevidljivi vid u sebi“- kazao je otac Darko i poručio da je potrebno da naš srpski narod useli Kosovo i Metohiju u svoja srca.
Dodao je da mi na Kosovo i Metohiju odlazimo kako bi ohravrili i utješili naš narod koji tamo živi dok se uvijek dešava da se mi vratimo ohrabreni.
Čovjek bi mogao danima da sjedi samo gedajući Bogorodicu Ljevišku i upijajući njenu ljepotu kako bi zenice naših očiju postale gnijezdo ljepoti njenoj.
,,Kosovo i Metohija je suština, suština života. Što se tiče jednog Srbina u riječima Kosovo i Metohija staje sve. Kad vam neko kaže da je Kosovo i Metohija izgubljeno, znajte da se taj čovjek izgubio, i da njegov život nema smisla. Kad se čovjek napoji svetinjom koosvsko-metohijskom i kakav smo mi narod u stvari kada gledamo u Boga i on u nas, shvatimo da mi Srbi ili ćemo preživjeti sa Kosovom i Metohijom ili nas neće i ne može biti biti. Sva svjetlost i blagodat, i sve što je u žiži za nas je na Kosoovu i Metohiji u koje sve staje i iz kojeg sve izlazi. Da bi čovjek učestvovao nu svetim tajnama ne može da ih odrgađa. Ima nešto svetotajinsko u Kosovu i Metohiji i zato ne treba odgađani odlazak tamo da bi nam duša bila živa. Sjetimo se da su u najteža ratna vremena na Kosovo i Metohiju odlazili naši boci blaženog spomena Amfilohije i Atanasije, i da pomognu ali i da se napoje predanjem svetosavskim i prenesu ga nama. Potrebni smo mi braći tamo ali je nama Kosovo i Methija još potrebnije posebno u ova vremena kada nas mnogo toga zbunjuje. Mi znamo kos smo ali neka to ne ostane samo neka teroija već nešto što živimo i potvrđujemo svojim životom. Naša braća žive u jednoj vrsti osmanskog režima u 21. vijeku potpuno nezaštićeni ali, s druge strane, vidimo i njihovu volju i odlučnost i svakidašnju blagoslovenu dimenziju Srba na Kosovu i Metohiji. Kada vidite kako Radići u Orahovcu pripremaju grožđe za vino, ili kako je u Domu kulture u Gračanici kod Žike Rakočevića, ili ona divota od manastira Draganac, vratite se otuda okrijepljeni “- kazao je otac Darko, koji će ubrzo otići u svetu srpsku zemlju zajedno sa svojom porodicom.
