Otac Gojko Perović o postu i molitvi u Hramu Svetog Jovana Vladimira u Baru
U okviru velikoposnog ciklusa predavanja, koji organizuje Pravoslavna crkvena opština Bar, protojerej-stavrofor Gojko Perović, arhijerejski namjesnik podgoričko-kolašinski, u subotu, 19. marta, u kripti Sabornog hrama Svetog Jovana Vladimira u Baru održao je predavanje na temu “Post i molitva”.
Svoje predavanje o. Gojko je počeo objašnjenjem konstatacije da Crkva na početku posta poziva sve svoje članove, sveštenike i vjerni narod, na post i molitvu te da post nije samo hrana nego i pojačana molitva. Dalje je govorio o tome kakva treba da bude naša molitva i šta zapravo znači pojačana molitva.
“U tipiku Crkve svakodnevna molitva hrišćana, ono što do danas imamo sačuvano kao neka molitvena pravila, u najvećem broju su tipici manastirski i ovo što danas imamo štampano kao molitvenike za hrišćane, to su uglavnom molitve koje su izvučene iz monaških tipika”, kazao je o. Gojko i pojasnio kako izgleda monaško molitveno pravilo iz kojeg su došle molitve, koje smo mi hrišćani pozvani da svakodnevno upražnjavamo u svom duhovnom životu.
U nastavku predavanja prota je poučio sabrane da redovno praktikuju razgovor sa Bogom, ukazavši na to da nije lako početi priču s ljudima, a kamoli sa Bogom. Podsjetio je na jevanđeljske priče gdje apostoli, koje je Bog izabrao da budu s Njim, slušaju, recimo, priču o sejaču i sjemenu, ili neku drugu, i pitaju Gospoda šta to znači. A jevanđelist napominje: bješe im se srce okamenilo pa nisu razumjeli. Dakle na više mjesta u Novom zavjetu ljudi koji su svoj život posvetili Bogu i koje ništa drugo ne zanima nego da Boga čuju i razumiju, bili su u stanjima da ne razumiju.
“E sad, pošto niti možemo, niti trebamo, da svi idemo u bogosloviju ili na teološki fakultet da bismo razumjeli Boga, ono što nam se zapovijeda, bili mi pismeni ili nepismeni… to je da se neprestano molimo Bogu. A to neprestano što se u manastirima stvarno odvija kao neprestano, nama se zapovijeda da stane bar na redovno jutarnje i večernje pravilo, koje je tako složeno i satkano da su to molitve koje su pisali sveti Božiji ljudi”, kazao je otac Gojko i dodao da te molitve nisu napisane kao posledica nekih njihovih naučnih istraživanja već su to razgovori sa živim Bogom: “Dugo su se trudili, birali riječi, tražili riječi i našli riječi kojima se svaka pobožna duša može obratiti Gospodu Bogu.”
Vesna Dević
