Protojerej Ljubomir Jovanović služio je Svetu liturgiju, u nedelju 12. po Duhovima, u Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira u Baru. Sasluživali su protojerej-stavrofor Slobodan Zeković i protojerej Mladen Tomović, a na liturgijske vozglase odgovarao je hor „Sveti Jovan Vladimir“.
Nakon što je otac Ljubomir pričitao jevanđelsko začalo, prisutnom narodu obratio se otac Slobodan.
Današnje začalo iz Svetog jevanđelja govori o bogatom mladiću koji je Gospodu prišao da od Njega potraži savjet šta mu valja činiti da bi nasljedio život vječni. I Gospod ga savjetuje da je neophodno da tvori zapovjesti Božije i da po njima živi. I onda mu, kaže otac Slobodan, Gospod nabraja one najvažnije zapovjesti. I mladić kaže da se on trudio od svoga djetinjstva, sigurno tako i naučen od svojih roditelja, da svete zapovijesti Božije drži.
A Gospod koji poznaje srce svakog čovjeka, vidio je da je taj mladić, iako po svemu očigledno, bio dobar i primjeran, ali bio strastveno vezan za svoj imetak, za svoje bogatstvo, koje je vjerovatno naslijedio od roditelja svojih, i sigurno ga svojim radom još više umnožio. I Gospod želeći da ga iscijeli od te njegove strasti, koja ga je svakako sprečavala da još više u duhovnom pogledu napreduje, On mu kaže: „Idi prodaj sve što imaš i razdaj siromasima, i naslijedićeš Carstvo Božije.“ I kaže Jevanđelista da se mladić kada je čuo ovu rječ Gospodnju povuko i otišao tužan.
„Za sve darove od Boga nam darovane, trebamo blagodariti Bogu. Pa tako i za materijalna dobra i bogatstva. Oni koji ih imaju, koji su ih stekli svojim poštenim radom, ili nasljedili od svojih predaka, da blagodare Bogu za sve te darove. Ali nije dobro za našu dušu, za naše vječno spasenje, da se strastveno vežemo za bilo šta od ovoga svijeta, za bilo šta što je propadljivo, što je truležno. Ma koliko bogatstva da imamo na ovome svijetu, ništa mi od toga sa sobom ponijeti nećemo kada nas Gospod prizove k sebi. Zato po riječi Gospodnjoj da ištemo najprije Carstva Božijeg i pravde Njegove, a ostalo će nam se sve dodati. I da ne dozvolimo da na prijestolu našega srca iko drugi sjedi, iko drugi da zauzme to mjesto. Bilo šta da je u pitanju. Da li je to materijalno bogatstvo ili bilo šta od ovoga svijeta što prolazi i propada. Nego da na prijestolu našeg srca jedino bude mjesta za našeg Gospoda. Da njega iznad svega svim svojim bićem, srcem, umom i dušom svojom ljubimo, i da se trudimo, živeći hrišćanskim vrlinskim životom, da sebe, cijelo biće svoje, bogatimo iznad svega Bogom. Jer samo je istinsko bogatstvo imati Boga u srcu svome. Bogatstvo koje neće propasti i koje neće istruliti.
A Bogu na svim drugim darovima da blagodarimo. Jer onaj kome je Gospod dao da ima materijalnih dobara, može to da iskoristi i te kako na svoje spasenje. Tako što će pomoći potrebitima, što neće dozvoliti da njegovim srcem ovlada to bogatstvo koje, ako ga tako on u srcu svome drži, postaje teret. I svoje srce i svoju dušu zatvoriće i za Gospoda i za bližnje svoje. Zato, sa onim što nam je Gospod dao, da mudro upravljamo i da se trudimo iznad svega da sebe bogatimo Bogom“, poručio je protojerej-stavrofor Slobodan Zeković.
Tekst/foto/video: Dejan Vukić
