Susret Sv. arhangela Gavrila i Presvete Djeve Marije preloman je čin u duhovnoj istoriji čovječanstva. Javljajući joj se u njenoj odaji, Sv. arhangel Gavril je Djevi Mariji rekao: „Raduj se, blagodatna Marijo! Gospod je s Tobom!“, i potom je izvijestio da će roditi Gospoda Isusa Hrista, Spasitelja i Iskupitelja svijeta, Mesiju, čiji su dolazak drevni Judejci stoljećima očekivali. Sam čin objave „blage vijesti“ Djevi Mariji u pravoslavnoj duhovnoj tradiciji se još od drevnih vremena svake godine proslavlja kroz praznik Blagovijesti. Prema julijanskom kalendaru ovaj dan se praznuje 7. aprila, a prema grigorijanskom kalendaru 25. marta. O ovom velikom prazniku Sv. vladika Nikolaj Velimirović će u „Prologu“ zapisati: „Istoriju Novog Zaveta otvorio je arhangel Gavril rečju: Raduj se!, da oznamenuje time, da Novi Zavet ima da znači radost za ljude i za svu stvorenu tvar. Otuda i Blagovest se smatra koliko velikim toliko i radosnim praznikom.“
Praznik Blagovijesti našao je svoje mjesto u pojedinim izrekama i narodnim vjerovanjima, kako na području Crne Gore, tako i na širem srpskom etnografskom prostoru. Primjera radi, i danas ćemo na sjeveru Crne Gore čuti izreku: „Procvjetao k’o Blagovijest“. Ovaj praznik nastupa ubrzo iza kalendarskog početka proljeća. U lokalnom govoru „procvjetati“ u stvari znači „radovati se, obradovati se“. Cvjetanje poljskog bilja počinje već u martu. Pogled na polje koje obiluje raznobojnim cvijećem budi radost u čovjeku. Blagovijest je praznik proljeća, praznik raznobojne proljećne vegetacije, praznik radosti. Poetični duh raduje se dolasku proljeća, pa i Blagovijestima. Samo u tom smislu, ista se izreka može razumjeti. U raskošno bogatoj zbirci srpskih narodnih izreka naći ćemo i izreku „Koliko se na Blagovijesti vina popije, toliko se krvi dobije“. Praznik Blagovijesti uvijek nastupa u sklopu Velikog ili Časnog posta. Veliki post počinje sedam sedmica prije Vaskrsa i traje ukupno 48 dana. Stroge monaške odredbe ishrane regulišu da se u toku Velikog posta riba i vino mogu koristiti u ishrani samo na Blagovijesti i Cvijeti. Vjernik koji se dosljedno pridržava ovih odredbi u toku posta, služeći se ribom i vinom na praznik Blagovijesti obnoviće i osnažiće tjelesnu vitalnost. Shvaćena upravo u ovom kontekstu, izreka koju smo naveli dobija na vjerodostojnosti i sopstvenom utemeljenju. U Srbiji je rašireno narodno vjerovanje da zmije ne napuštaju svoja podzemna skrovišta i ne izlaze na lice zemlje prije Blagovijesti. Vjeruje se da nije poželjno u svakodnevnom govoru pominjati zmije u razdoblju uoči Blagovijesti, ali ni na sam praznik Blagovijesti.
Brojni hramovi širom pravoslavne ekumene posvećeni su prazniku Blagovijesti, Blagovještenju. Hram Sv. Blagovještenja na ostrvu Beška na Skadarskom jezeru podignut je 1440. na inicijativu zetske knjeginje Jelene Balšić, kćerke Sv. kneza Lazara Hrebeljanovića. Po sopstvenoj želji, sahranjena je u istom hramu 1443. Manastir Blagovještenje u Ovčarsko-kablarskoj klisuri, u široj okolini Čačka, značajna je crkveno-narodna svetinja Srbije. Podignut je 1601. godine.
Pojedini značajni događaji iz duhovne i nacionalne prošlosti srpskog naroda, ali i širih prostora pravoslavnog Balkana, realizovali su se sticajem određenih okolnosti i nesaznajnom voljom Proviđenja upravo na praznik Blagovijesti.
Na Blagovijesti, 25. marta 1821. (po starom kal.) planuo je opštenarodni ustanak grčkog naroda protiv osmanlijske okupacije. Poslije oslobodilačkog rata, koji je potrajao gotovo deset narednih godina, Grci su izvojevali nacionalnu nezavisnost. Formirana je Kraljevina Grčka 1830. Kao suverenu državu priznale su je vodeće evropske velesile. Ipak, izvan njenog sastava ostali su pod Turcima Epir, Tesalija, Trakija, Krit i većina ostrva u Jegejskom moru. U oslobodilačkim ratovima, koji će uslijediti u narednim istorijskim epohama, postepeno će se i ove oblasti prisajediniti matičnoj zemlji, Kraljevini Grčkoj. Sve do danas u Grčkoj se praznik Blagovijesti praznuje i kao Dan nezavisnosti, državni i nacionalni praznik, kao spomen na slobodarski narodni ustanak protiv Turaka iz 1821.
Duhovni velikan srpskog naroda i jedan od najvećih teologa pravoslavne ekumene, arhimandrit Justin Popović, rođen je na praznik Blagovijesti u Vranju 1894. Upravo zato jer se rodio na praznik Blagovijesti dobio je ime Blagoje. Prepodobni otac Justin upokojio se na Blagovijesti 7. aprila 1979. u manastiru Ćelije kod Valjeva. Sahranjen je u groblju manastira Ćelije. Upisan je u kalendar svetih SPC kao Prepodobni Justin Ćelijski. Spomen na oca Justina Popovića praznuje se 14. juna. Proviđenje Gospodnje je odredilo da se ovaj veliki sin srpskoga roda i rodio i upokojio na praznik Blagovijesti. I zaista, otac Justin je u cjelokupnom svom ovozemnom životu svojim djelima i nadahnutim propovijedima ispovijedao i širio „Blagu vijest“ Hristovu.
Veliki poeta Jovan Dučić, u literaturi često oslovljavan i kao „knez srpskih pjesnika“, poznat i priznat po svom prefinjenom pjesničkom izrazu i otmenom duhu, uvjereni srpski patriota, upokojio se u izgnanstvu upravo na Blagovijesti 7. aprila 1943. u mjestu Gera, u Indijani, u Sjedinjenim Državama. I Dučić je na svoj način bio nosilac „blage vijesti“, ali iz nestvarnog svijeta pjesničkog duha. Sve do naših dana Dučić nam nosi „blage vijesti“ kroz sopstvena pjesnička ostvarenja isklesana i iskazana na nivou najvećih literarnih dometa stvaralačkog duha.
Upravo na Blagovijesti 7. aprila 1939. italijanske trupe započele su invaziju Kraljevine Albanije. Italijani su, ne nailazeći na veći otpor, okupirali Albaniju za dva naredna dana. Albanski kralj Ahmet Zogu izbjegao je u Grčku.
Dvije godine kasnije, njemačke i italijanske trupe su uoči praznika Blagovijesti, 6. aprila 1941, bez formalne objave rata, napale i Kraljevinu Jugoslaviju. Njemački ratni avioni su 6. aprila i na sam praznik Blagovijesti, 7. aprila 1941. u talasima bombardovali Beograd zasipajući ga smrtonosnim tovarima avio-bombi. U ovim uzastopnim bombardovanjima živote je izgubilo više od 2.000 Beograđana. Po ličnom Hitlerovom naređenju, bombardovana je i spaljena i Narodna biblioteka na Kosančićevom vencu, u kojoj su uništeni bibliotečki i arhivski rariteti od neprocjenjive kulturne i naučne vrijednosti. Za samo desetak dana Kraljevina Jugoslavija je pred najezdom armija Sila osovine prestala postojati.
Praznik Blagovijesti je dan radosti ali i dan sjećanja, kako na naše duhovne velikane, tako i na sve naše znane i neznane sunarodnike, koji su tokom minulih vremena položili živote svoje na oltaru Crkve i Otadžbine, istrajno braneći vjeru praotaca, vjeru pravoslavnu.
Ovaj veliki praznik nas uči da će u ishodištu istorije Hristos ipak nadvladati Antihrista, da će Laž biti nadvladana Istinom, dok će Zlo konačno biti nadvladano Svjetlošću, Svjetlošću Gospodnjom. Upravo u tome i jeste suština „blagovijesti“ koju nam je Hristos darovao, pozivajući sve nas da Mu vjerno i neodstupno sljedujemo, kako bismo trajno zadobili najveći dar Gospodnji – život vječni.
Profesor Predrag Vukić; “Svetigora” broj 270
Foto: Manastir Visoki Dečani
